Dritan nije stigao sa Straduna da svrne kod vatrogasaca, pa će eto danas

Od prošlog četvrtka požari u Boki Kotorskoj ne prestaju. Kad se zapali Vrmac, ili bolje rečeno kad ga neko zapali, to znači da su ugrožena pluća grada. Tepih od borovog inja, na nekim mjestima pola metra, i više, kad se zapali, osim jake kiše nema ko drugi da ugasi. Stoljetni borovi, koji streme u nebo, kad počnu da gore i da šišarke kao rakete po brdu zaigraju đavolje kolo, naprave igranku koja ozbiljno zaprijeti. Takvom ambijentu suprotstavljaju  se kotorski vatrogasci svim svojim raspoloživim snagama. Zna to da traje danima. Pomažu im kolege, dobrovoljci pa i humani građani. Privatnici im donose hranu i piće, da se okrijepe, jer svi znaju da od ove ekipe odvažnih zavisi sudbina Vrmca.Danas je kotorske vatrogasce pośetio premijer Abazović. Sa njim je bio i njegov ministar policije Adžić. Trebalo mu je devet dana da dođe i upozna se sa ljudima koji su na terenu. Da ih pita kako im je? Mogu li da dišu od dima i pepela koje vjetar raznosi? Treba li im što? Nije imao kad Dritan. Šetnja  Stradunom, đe je ostao jedva primijećen, kujući  planove sa Ratkom Kneževićem u čuvenog Prota, što će i kako u vremenu koje slijedi i koje ga može trajno izbačiti iz politike, bilo mu je važnije od vatrogasaca. I od šuma koje gore po brdima iznad Bokokotorskog zaliva. Vidio je premijer vatru dobro, i kad je odlazio i kad se vraćao iz Dubrovnika, u koji je bio iz vlastitog ćefa i naravo kojeg polirtičkog poena. A možda se neđe tuda, uz njega, i Prle sakrivao. Kao 03. avgusta kad je sletio mimo zakona inkognito u Podgoricu da potpiše veleizdajnički akt po kome će premijer zadovijek biti zapisan.

Kako li će izgledati susret Dritana sa vatrogascima koji na škrge još disati mogu, nakon toliko dana borbe s vatrenom stihijom? Što će im obećat, najvjerovatnije odlazeći, jer njemu reć pa slagat ne znači ama baš ništa.

Ova pośeta je u službi borbe da ostane na lidersku poziciju, jer, evo primjera, koliko on misli o svome narodu, pa čak i vatrogascima koje mu nije bilo teško obići ni u Kotoru a ni Baru. Ko će mu povjerovati da je tako? Niko, pa ni oni njegovi. Bolje bi mu bilo da je još jednom pošao do Straduna. Da mu vide obezbjeđenje s obje strane njega, kako ne daju ni muva da na njega padne.

„Na Stradunu gdje u krugu srećem radost, srećem tugu“, stari je šlagerski hit, a ako sretnete Dritana, sreli ste tugu.