Dritan (na)dolazeći i Stijović odlazeći kod Srba po hranu

Piše: Slavko Mandić

Dan od svitanja već ne liči na sebe. Neki čudan mir kao kakvo predskazanje strašne ure koja je pred vratima. Tu i tamo prođe po neki automobil, nekada frekventnom saobraćajnicom. Nema novca za gorivo. Pitanje je da li će ga i za hranu biti? I da li će hrane biti? Narod prepanut. Kupuje u prodavnicama ulje, brašno, cukar, paštete, konzerve svačega. Već nekih proizvoda nema. Cijene divljaju. A kako i ne bi. Najave su bile crne. Znalo se što će se dogoditi. Ozbiljne države se za takvu vrstu ekonomske agresije pripreme i spremno je dočekaju. Ali mi nemamo državu. Ovo što djeluje na javnoj sceni je neka vrsta provizorijuma. Mnogima ovo nešto ni na što ne liči. Argumenata za takvu tvrdnju je čak i previše. Odlazeću vlast to ne brine. Praveći propagandu svojoj partiji u nastajanju, dok se inflatorni zamajac sve brže okreće, oni znaju da je narod Crne Gore visokotrpeći i da može da istrpi što malo koji. I da odćuti kao niko. Samo da kupi koje kilo nečega više. Da ga zabije u kućne špaize i da zoblje gledajući iza koltrine one koji nijesu uspjeli da se domognu ni grama bilo čega.
Bože u što smo se pretvorili? Kome reći kako će moći to svoje sakriveno blago jesti dok su oko njih gladni? Hoće li ih trajno spasiti i sačuvati parče hljeba za koji su se otimali da imaju više od ostali?. Zaprlo im, još jedna je kletva od nepresušnog vrela naaaaaaaroda. A tek je počelo.

Najbolje smo sinoć u jednoj tv drami, ili crnoj hronici, a u stvarnosti političkoj emisiji, viđeli i čuli kako odlazeći ministar poljoprivrede ne trepnuvši reče da je dobro što su se građani snadbjeli hranom, pa sada u njihovim domovima i država ima rezerve. Što mu to znači, ne zna ni on sam. Odlazeći ministar saopšti građanima da nema mjesta panici i da će država obezbijediti dovoljno hrane iz Srbije. Valjda iz Rusije to mogu jer oni sve svoje avione šalju da ubijaju Ukrajinu svakoga dana i da je pretvaraju u zgarište. Rečeno mu je, doduše usmeno iz resornog srbijanskog ministarstva, da će se izvoz u četvrtak odblokirati kada je u pitanju Crna Gora i da će joj biti isporučena hrana. Ali on kao ozbiljan čovjek ne vjeruje nikome na riječ. Papir je zakon pa kad to, što mu je rečeno u četiri oka, bude zvaničan akt, biće srbijanske hrane za građane Crne Gore koliko god treba. A riječ je nekad u Crnoj Gori bila zakon. Više nije. Riječ je kod nas postala estetika a ne etika, i to prilično loša, odavno već. Što ljepša priča, ili tvrdnja, to jača laž. U pravu je Stijović. Kakva riječ i kakvi bakrači. Napiši na kartu, pa udari biljeg. A koga ministre to obavezuje? Nikoga, jadan ne bio. Ali jesi jadan kad nijesi razumio koliko je kod pravih riječ važna. Zbog nje je glava lećela i gubila se svjesno da se održi kao nad vrijednost koja karakteriše čojstvo i karakter.
Nikad više tako. Danas su neki novi Stijovići, Krivokapići, Milatovići, Spajići, braća Mićovići i broja im se ne zna.

Istovremeno, potpreśednik URE, partije čiji je čelnik mandatar za sastav nove vlade, reče da je Abazović dogovorio sa srpskim vlastima nabavku velike količine hrane. Ministar u odlasku o tome pojma nema. Nema ni Milatović, onaj od finansija koji treba tu hranu da plati. Valjda je jedino kod nas prirodno da potpreśednik Vlade zadužen za bezbjednosni sistem nabavlja hranu a ministar poljoprivrede proizvodi najviše populističkih izjava, saopštavajući da će ministarstvo na čijem je čelu raditi sve u interesu građana, da se omogući što veći standard. Ovo se već zove ruganje s narodom.

Baš su oni radili za narod. Zapošljavali po dubini sve svoje rođake, prijatelje, kumove, sve Raduloviće, komšije, litijaše sa i bez potvrde, partijske dokazane članove i po nekog zaslužnog preletača. Njima su omogućili veći standard i bolji život. Dok za preletače možemo reći da su potpuno zaslužili  apanaže koje su im date, imamo i onaj poseban ljudski (ne)soj koji je skalu  više od takvih, a čine višestruko veću dobit zakupcima njihovog karaktera. Oni su zapostavljeni nezasluženo, a nije im bilo lako napadati otvoreno one koji su im dali sve. Od državnih nagrada, nacionalnih i posebno onih koje imaju novčanu podlogu. Zbrajanjem za godinu dolazimo i do milijonskih iznosa. Trebalo je i njima nešto udijelit. To je još jedna od grešaka odlazećih.

A koliko su zainteresovani za naaaaaarod, objasnio je onaj čuveni demokratski narativac Koprivica u ostrašćenim vrištećim tonovima, kreativno obrazlažući da bi za crnogorske građane bio spreman i u ambis skočit ako zatreba. A zatrebaće ako ne izađu na proteste i ne odbrane izbornu volju naaaaaaroda i sa sobom povući sve njih zajedno. Malo prijetnje ne fali, da se mnogo  ne osokole  dolazeći.
Svoju zabrinutost za naaaaarod pokazao je i odlazeći Milatović potvrdom da nema govora o zasijedanju skupštine ako se ne obavežu poslanici da će samo jedina  tačka dnevnog reda biti smanjenje akciza. Sve će ta družina uraditi kako se ne bi izglasala nova vlada, razblokirao zarobljeni sistem i Crna Gora vratila na EU kolosijek, kojim su je dosadašnji vodili u rikverc sve vrijeme njihove neuspješne vladavine. Pa ko ovime može više vjerovati? Niko ko gram pameti ima.

Ma ko još živi u iluziji da se nešto za narod čini? Možda još samo oni koji redovno zaokružuju „svoje“ zbog kojih uredno čekaju redove da se po skupim cijenama snadbiju namirnicama za koje im oni isti prijete da ih možda neće biti dovoljno za sve.

Laž Milatovića da je projekat Evropa sad spasio crnogorske siromahe, saopštena je po ko zna koji put. Potrebna je ta priča, zna Jakov to dobro, kako bi više puta ponovljena laž, po Gebelsovoj doktrini, postala istina. I kako bi je Koprivičin naaaarod usvojio u potpunosti. Neka Milatović objasni koliko je građana dobilo povećanje plata, koliko ih ima čak i manje nego ranije. Koliko ih je ostalo bez rabote. On bi trebao da objasni i kako će penzioneri preživjeti ovaj pakao od dnevnih poskupljenja i ogromne inflacije koja prijeti realno da nas nagrdi.
Neće objasniti ništa, jer očigledno nema kome. Ni on ni odlazeći. Ne uzbuđuju se pretjerano ni dolazeći. Ako im to dozvoli izvjesni DF-ov potpredśednik parlamenta Bulajić. Jer on ne da ključ od skupštinskog katanca, a otključaće kad i ako bude htio. Sprdnja od države.

Veća od ove bruke, a nije jedina, je Abazovićeva nabavka hrane za Koprivičin naaaaarod. Otišao je taj borac za Evropske standarde u Srbiju da mu da (pro)daju hranu. Da traži od onih koji su mu pomagali da 30. avgusta 2020. godine destabilizuje Crnu Goru zajedno sa tadašnjim koalicionim partnerima. Od onih koji veličaju ratne zločince, podržavaju rusku agresiju, od kojih komšije zaziru.

Nema obraza ni za lijek!

Abazović još nije razumio čemu je služila poruka: Teško tome koga Rusija brani a Srbija hrani.
Mlad je, naučiće. Zanimljivo je kako uvijek i on i takvi kao on prvo nauče krivo od pravoga?

Interesantno, zaista.