Draško Jovanović: Neozbiljne inicijative g. Lukovca

Crnogorska demokratska unija ima pomiješana osjećanja povodom zanimljivih razmišljanja i ideja g. Branka Lukovca, funkcionera udruženja URA.

Plemenita misao da Crna Gora i Ruska Federacija treba da imaju dobre odnose, bez obzira sa koje strane da dolazi, zaslužuje podršku i razumijevanje, a posebno u slučaju da predloženi metodi i rješenja imaju smisla i minimum ozbiljnosti.

Nažalost, prijedlozi g. Lukovca izazivaju nedoumice i sumnje – da li se radi o ozbiljnim idejama, političkoj propagandi ili o nečemu trećem? Jer, kako shvatiti sugestiju da bi “državni organi Crne Gore trebalo da pokrenu inicijativu da se što prije organizuje sastanak na najvišem nivou između predstavnika Crne Gore i Rusije”? Zar dugogodišnji diplomata zaista smatra da je to način za popravljanje odnosa naše zemlje i Rusije? Bilo bi zanimljivo da g. Lukovac objasni javnosti i državnim organima kako bi valjalo organizovati taj poduhvat, da ruska strana to shvati kao ozbiljnu inicijativu i da do sastanka dođe u sagledivoj budućnosti.

Uz ovo, posebnu pažnju izaziva optimistična i nadasve originalna misao da upravo Crna Gora treba i može da bude medijator između NATO i Rusije?! Da mi Rusiji objašnjavamo NATO?! To je, sama po sebi, fascinantna ideja – manje je bitno da li je ozbiljna ili se radi o nekoj skrivenoj ironiji.

Šalu na stranu, za što je je u ovom slučaju potreban izvjesni napor, tema crnogorsko-ruskih odnosa zaslužuje pažnju. Pri tome, umjesto floskula i okoštalih fraza iz bivših “društveno-ekonomskih formacija”, crnogorska diplomatija treba da promoviše crnogorske nacionalne i državne interese na ozbiljan i dosljedan način. U tom smislu, niko ne očekuje od Crne Gore i nije na nama da mirimo Istok i Zapad i izigravamo medijatore između, recimo, Vašingtona i Moskve. Ne zbog toga što te dvije diplomatske, političke, ekonomske i vojne sile ne bi takvu ideju shvatile ozbiljnije od prvoaprilske šale, već iz razloga što Crna Gora, odnosno crnogorska državna politika, uključujući njen spoljnopolitički segment, ima i znanja i kapaciteta da svoje interese i zalaganja promoviše na ozbiljni i realistični način, a ne da se zanosi idejama koje ni velika Jugoslavija, čak i na vrhuncu njenog međunarodnog uticaja i ugleda, nije sebi davala za pravo.

Dakle, ukoliko je g. Lukovac ozbiljno misli to što je izrekao, onda Cdu to ne smatra ozbiljnim.

Ukoliko se naš nekadašnji ministar i ambasador šali, onda je zaista mogao da se uzdrži još desetak dana, pa da se zajedno smijemo toj “globalnoj ambiciji” povodom 1. aprila.

Naravno, mi u Cdu smo svjesni da ovakvi javni nastupi služe, prije svega, dodvoravanju onom dijelu biračkog tijela koje ima nedoumice i nepoznanice u vezi Alijanse i, istovremeno, mitologizovanu predstavu o Rusiji i rusko-crnogorskim odnosima. To nas ne čudi, s obzirom da se iz udruženja URA ne čuje jedan jedinstveni stav o NATO, već više različitih i međusobno suprotstavljenih pogleda na ideju crnogorskog članstva u Alijansi. Takva politika je “uvjerljiva” jednako kao pomenuti stavovi g. Lukovca.

Cdu je, u tom smislu, jasna; Crna Gora treba da bude članica NATO i da bude prijatelj i partner Rusije, baš onako kako su to ostale članice Alijanse, svaka na svoj način – od Grčke do Sjedinjenih Država. Nećemo se izvinjavati bilo kome, pa ni ruskim prijateljima, što našoj zemlji vidimo mjesto u NATO. Naše članstvo u Alijansi ne doživljavamo  kao konfrontaciju sa bilo kime, a najmanje sa onima sa kojima nas povezuju i dobre i loše istorijske  stranice.

Crnogorsko članstvo u NATO-u nije upereno protiv ove ili one zemlje, već je interes i potreba naše zemlje i svih naših građana. Ono zahtijeva i pribranost i uzdržanost od bombastičnih inicijativa i neutemeljenih ambicija, kako našu aspiracije i namjere ne bi kompromitovali bez potrebe i suprotno našim nacionalnim i državnim interesima, ne samo u očima NATO i ruskih zvaničnika, već i pred onima koji su nama najvažniji – a to su građani Crne Gore.
Draško Jovanović je član Predsjedništva Cdu zadužen za NATO