Drame su njihova stvarnost

Nakon jednostranog raskida ugovora Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore o saradnji sa Regionalnim centrom za obuku ronilaca za podvodno deminiranje, traganje, spašavanje i kontrolu na moru iz Bijele i godinama konstantnog napada jednog printanog medija na sve što Centar radi, direktor ove JU Veselin Mijajlović je za Skala radio kazao da nema ništa protiv da se ispitaju sve navodne nepravilnosti na koje neko ukazuje.

Dakle, nije niti može biti problem personalno rješenje. Država, preko Upravnog odbora ima mehanizam da reaguje. I to je normalno.

Međutim, kaže Mijajlović, pokušava se uništiti jedna vrijednost koja je deceniju mukotrpno stvarana. Reginalni centar svoje aktivnosti bazira u četiri oblasti: obuku, podvodno istraživanje, razminiranje i spašavanje-pružanje pomoći na vodama. Zadnjim  napadom se pokušava diskreditovati, diskriminisati i uništiti vrijednost koja počiva na principima humanosti ronilaca, koja je građena 30 godina. To neće proći.

Mijajlović kaže da neće dozvoliti da se ronioci koji nose tako težak posao vrijeđaju i da se kaže da oni naplaćuju spašavanje ili vađenje utopljenika što je notorna laž.

Na naše pitanje kako to može da spriječi, Mijajlović je kazao da može da dokaže da se iz budžeta ne izdvaja ni jedan jedini cent za nabavku ronilačke opreme, za obuku i treninge i da je to bilo predviđeno ovim ugovorom.

On je kazao da će dokazati i da nema te porodice koja danas u Crnoj Gori može da kaže da je jednom roniocu platila za vađenje njihovog člana porodice koji je nestao i koga čekaju da ronioci izvade.

Mijajlović je rekao da ronioci dijele emocije sa narodom, ističući primjer da su, prije neki dan ronioci u deset sati krenuli da rone u Morači. U 11 sati, na kilometar daleko od automobila koji je sletio u nabujalu rijeku pronađeno je tijelo službenika NLB-a. Dakle, nakon sata ronjenja. Ronioci nijesu mogli da izađu iz kanjona  a nijesu utopljenika mogli da uzmu u naručke jer bi voda mogla da ga otrgne i odnese niz rijeku pa ga više ne bi mogli naći. Na stijeni od samo 3 kvadrata stoje tri ronioca sa nastradalim od 11 do 16 sati, čekajući dizalicu čiji bi ih kran izvukao iz nepristupačnog kanjona. Temperatura je bila oko nule. Vjetar je fijukao kroz kanjon. Oni su bili mokri, mokre glave, mokrih ruku, prozebli, u ronialčkim odijelima. Mijajlović se pita ko to može da plati tim ljudima? I rizik i emocije i sve ono što rade. Oni to ne rade za novac jer je grehota i žalosno bi bilo uzeti novac za pomoć građanima.

Naši ronioci, kaže Mijajlović nose baklju humanosti, kada je u pitanju ronilačka profesija u Crnoj Gori i pita se da li tu baklju treba ugasiti i poručiti mladim generacijama da ne treba slično da rade i da pomažu svojim građanima.

“To neću dozvoliti dok sam na ovom mjestu”, kategoričan je Mijajlović.