Draga Marta: U zagrljaj ti žurim!

Draga Marta: U zagrljaj ti žurim!

Piše: Slavko Mandić

Došla nam je Marta. Ne ona što dolazi sa zimom i snjegovima,suncem i beharom, no ona druga iz Evrope. Ona što nas grli i vazda zbori da je kod nas med i mlijeko i da ovakvijeh kakvi smo mi nema niđe. I nema zaista. Toga smo i sami svjesni, mada ne iz ovog Martinog kuta gledano.
Po njoj, treba samo još malo da se doćeramo. Nije to neka velika rabota. I nije zbog Evropljana, no zbog domaćih zlih jezika koji ne prestaju da bruntulaju. Te kakvi smo to mi i kako ćemo u Evropu ovako nakenkerušeni, zablešeni u crkvena libra i stasite popove i po malo bradate bronzane Đurišiće. Koče nas pred samim ulaskom u evropsku ciljnu ravninu. Znali smo to. Nije novost. Baš zato se moramo trgnuti i popravit krvnu sliku grjehova, kojih nije baš da nema. Ajte jadni, ka da su bolji ovi drugi. A ima i grđija od nas. Zna to Marta i ostale Ursula liderke.
U globalu, kako se to voli reć, sve je prilično dobro. Samo nam malo škripi oko lopovluka, ljudskih prava, čestih ubistava, pravosuđa, organizovanog kriminala, korupcije, partijskog zapošljavanja, nepotizma,raznovsnih uticaja svega i svakoga. Malo nam trokira Ustav i zakoni su više nalik na Putina ili Aca Srbina. Ili šjor Trampa, koje mu se božje zore ne zna. Mada opet, nije to nešto strašno. Oduzeti smo prilično, ali ako se saberemo do ljeta, pa dovedemu u EU brazdu ovo što nam štrči, ostaćemo prvi koji red čekaju da ih Marta ućera u pripremljeni evropski tor. Đe će da nas pelcuje, posipa di- di- ti praškom, maže raznoraznom hemijom i izbači nam iz pomisli svaki krpelj koji nam se baš dobro usadio na svakom mjestu đe je mogao da dofati. Eto samo to još da riješimo i potpuno smo spremte se se spremte za naredne EU bitke.

Došla je Marta, došao je i premijer. U prelijepoj Vili Gorica evropski su se ispričali. Vala baš o svemu i svačemu. Biće ipak da mu je nešto šapnula na uvo. Nešto što nije za narod. Kad su silazili da reču javno narodu kako je sve nikad bolje, premijer je djelovao salamastrano.  Nije znao đe udara. Zbunio se, iako je s komesarkom na Marta. Odio je ispred gošće i jedva je čekao da ferma za prvu govornicu na koju je naletio. Nije bila njegova, no Martina. Stojala je nalijepljena EU ploča. Zacrvenio se dok ga je oficijelna vodilja smještala đe treba. Marta tamo, on ovamo, pa za ruke i u krug na sto jada se namjestiše i prozboriše nešto što nijesu ni morali.

Tuc muc po dva odgovora na pitanja po glavi i vrijeme je isteklo novinarima. Marta, vazda nasmijana, manula je evropskom rukom i za par minuta našla se licem uz lice sa majkom svih vlasti, gorostasom sistema, monumentalim živim spomenikom EU integracija, parlamentarnim vojvodom neskrivene četničke ideologije, iz nekog javno nepoznatog razloga za sad bez istorijske bez brade zvanja.
– A đe si više Marta blagoslovena? Baš sam se prepanuo, skoro da reče vojvoda.  Opučih se tegleći ovu maketu zgrade Zetske banovine, simbola nestajanja crnogorske države. Da te śeća. Ako nećeš da je nosiš, ostavi kod onoga tvoga Satlera, otprilike je kazao Vojvoda, majka svih vlasti.

– Što ti je jadan, blagoumilno će Marta. Nosiću je i stavit u svoj kabinet. Da me śeća na ove divne trenutke, skoro da je rekla.

Nasmijaše se u isti mah. Vojvoda raširi ruke i pozva gošću očima: Odi ovamo ljepoto evropska.
Ona zatreperi i uleće u topli zagrljaj, unaprijed  pripremljen po evropskim standardima, jedinima koje je vojvoda usaglasio da bi mogao nesmetano zemlju da uvede tamo đe je naumio. A đe je to, i tice na grani znaju, pa da ne ponavljamo.
Otišla je komesarka ne krijući oduševljenje uspješnom pośetom. Viđela je premijera, koga ovamo rijetko ko vidi. Zagrlila se i sa vojvodom. Ponijela je doma simbol nestajanja crnogorske države a taj će poklon, sračunat iz niskih političkih srasti, kako je i obećala, staviti za  uspomenu i dugo sećanje u vlastiti kabinet. Tudije se vrzmao i slučajni. Sve je išlo po zamršenoj crti.
Obećala je Marta da će riješiti one nestašluke premijera oko usvajanja van evropskih zakona i direktnog kršenja Ustava i da će oni tamo (njima) pomno pratiti kako se sprovodi sve to što su oni mogli da spriječe, ako su nam baš dobro mislili. Nije rekla kako, jer o tome zna taman koliko i Spajić o svemu o čemu prividno odlučuje.
Da li je opozicija zadovoljna, teško je odgonetnuti. Slijedi niz bilateralnih i multilateralnih sastanaka sa samim sobom, direktnih suprotstavljanja  određenih načela zakonitosti nakon ovakvih susreta, da bi se iznjedrio ozbiljan odgovor koji potom može da pruži zadovoljavajući rezultat.
To će otprilike  ići tom trasom puta, smatra odlučna opozicija, koja ovoga puta neće popuštiti.
Osim ako…