Dr Sarap: Kandela od Boke, nova knjiga Dubravke Jovanović predstavlja nematerijalno kulturno nasljeđe bokeške sintakse

Ovih dana iz štampe je izašla nova, osma po redu knjiga kotorske poetese Dubravke Jovanović pod nazivom Kandela od Boke,  u izdanju NVO Hrvatski libar, uz finansijsku podršku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Dubravka Jovanović je objavila zbirke pjesama „Dijalog postanka“ 1991, „Kamenov cvat“ 1994, „Na šotani bokeljske otmenosti“ 2007, „Boka plavo ćuti“ 1995. godine sa grupom beogradskih pjesnika„Iza koltrine“ 2013, „Pontapeti“ 2016. godine i „Đir zapatanim proljećem“, 2020.

Zastupljena je u književnim časopisima i zbornicima i autor brojnih eseja, reportaža i tekstova iz kulture i književnosti.

Dobitnica je nagrade grada Kotora „21.novembar“,  godine 2001, za nemjerljiv doprinos kulturnom i  javnom promovisanju Kotora, kao i više književnih nagrada u bivšoj SFRJ i u Crnoj Gori.

O poeziji Dubravke Jovanović govorili su i recenzije potpisali  prof, dr Novak Kilibarda, akademik Tonko Maroević, profeosor i književnik Vuk Minić, mr Aleksandra Vuković, publicista Željko Brguljan, slikarka konzervatorka Jasminka Grgurević, novinar i publicista Slavko Mandić, kulturolog mr Željko Rutović, mr Vesna Vičević, mr Jovan Martinović, književnica Bosiljka Pušić, prof. književnosti Jelena Nedeljković,  dr Miloš Milošević, književnik Pavle Goranović, književnik Vuk Krnjević, novinar i publicista Mašo Čekić, dr Marija Sarap.

Njen slobodan ali i rimovan stih satkan od zaboravljenih riječi romanizama, tvori muziku pa ne čudi što je inspiracija  mnogim kompozitorima i aranžerima koji su Dubravkine pjesme uglazbili.

Triptih rukopisnih versi u novoj Jovanovićevoj  knjizi Kandela od Boke, sačinjava refleksivna poezija pod nazivom Kufer za tice, kao i ona koja je već uglazbljena – Kanconjer, sa posebnim knjižnim dodatkom Antica parletina – mudrosti iz Boke.

Lako je broditi ovim lirskim ekstenzijama emotivne lagodnosti, uz stađune koje tvori gradeći emociju katarzičnog đira; diktira ritam i tempo svojim eskpresijama koje prenosi na čitaoca silinom burina, riječi su dramaturškinje dr Marije Sarap u recenziji za ovu knjigu. Leksika kojom nas oplemenjuje je poseban diskurs ovog vrsnog štiva, koje svojom iznimnom plemenitošću naprosto obavezuje da se osvrnemo ka njemu, kao nematerijalnom kulturnom nasljeđu naše – bokeške sintakse.

Kandela od Boke u prvom dijelu sadrži na refule sokove koje ispisuje Jovanović kao svaki umjetnik kojeg „vode“ onostrani vali.Poezijom naše Dubravke valja znati upravljati.

U drugom dijelu ove vrijedne publikacije pod nazivom Kanconijer nalazi se sabrano i uglazbljeno štivo – pjesme, za koje cjenim da pripadaju muzičkoj nematerijalnoj baštini Boke Kotorske i Crne Gore, pa stoga zaslužuju posebnu pažnju za dalje obrađivanje i prezentaciju. Decenijama se pjevaju nabrojane pjesme/versi Dubravke Jovanović, na feštama. Mnogi ne poznaju ime autorke, zaista ne znaju da ovo nisu „pjesme iz naroda“, već da imaju svoje autorsko postanje, verifikaciju. No, umjetnici su vazda bili (a tako će biti za sva buduća vremena) oni koji se ne bukaju, ističu, i koji timido drže svoj trn pod jezikom.
Zbog toga vrijedi napisati, makar kroz ovakav format, istinu koja se mora znati i koju moramo dati na znanje. Želim da vjerujem da će nakon ove publikacije doći neko drugačije vrijeme, koje valorizuje na pravi način (ne mislim na nagrade i sl. pamflete) gdje će djeca u školama učiti i naučiti sve što im ostavljamo u nasljeđe.

Treći dio ovog vrijednog rukopisa pripada pasažu nazvanom – Antica parletina ili lingua škatula, koje je Jovanović tako reći „izvukla“ iz sjećanja tj. ono što se još može zabilježiti kao usmeno predanje koje „živi“ zahvaljujući njoj kao čuvarici jezika i sintakse Boke Kotorske.

Narodne umotvorine, kao dio naše tradicije i nasljeđa, predstavljaju dobro polazište za izučavanje, utvrđivanje i zaštitu crnogorskog etničkog bića, kulturnog identiteta i kolektivnih vrijednosti života i prošlosti bokeškog i crnogorskog naroda.

Dok je kandela da nam osvijetle put duše, da nas obasja svjetlošću našeg kulturološkog etnosa, neće biti zaborava, ni jezika niti kulture koju baštinimo…između ostalog piše u recenziji koju potpisuje Marija Sarap.