Knjiga spoljnopolitičkog komentatora Pobjede i nekadašnjeg šefa crnogorske diplomatije predstavljena publici u Podgorici
Diplomatska pošta ministra spoljnih poslova zaduženog za unutrašnje stvari
Knjiga je sagledavanje Crne Gore iz ugla čovjeka koji je bio vani. On ovom knjigom izvršava dužnost prema sebi. On je čovjek koji sa ogromnim iskustvom gleda nezaustavljiv proces. Crnu Goru i njeno evropejstvo ne postavlja kao unutrašnje, već kao pitanje Evrope. Knjiga je i evropska poruka iz Crne Gore Evropi, ocijenio je kosovski publicista Veton Suroi
Autorka: Đurđica Ćorić
Knjiga „Diplomatska pošta – Dozvola za razmišljanje“, koju je autor Miodrag Vlahović potpisao pseudonimom Mićo Maškov i koja predstavlja zbirku Vlahovićevih kolumni, autorskih tekstova i analiza društveno-političkih dešavanja, predstavljena je sinoć publici u Podgorici. Moderatorka razgovora je bila poznata regionalna novinarka Tamara Nikčević.
Govoreći na promociji, nekadašnji slovenački ministar odbrane Roman Jakič, pojasnio je da su ključne teme knjige diplomatija i spoljni poslovi, kroz koje autor upozorava na opasnosti sa kojima se crnogorsko društvo suočava.
– Non-stop upozorava na opasnost istorijskog revizionizma. Mnogo piše o ulozi SPC, koju vidi kao instrument velikosrpske politike. Tu su oštre analize evropske politike prema Balkanu. Autor ih vidi kao licemjernu i neefikasnu. I ja to moram potvrditi, jer i meni to smeta. Analizirajući knjigu, mislim da je dobro što je objavljena, jer ostavlja trag – naveo je Jakič odgovarajući na pitanje Nikčević.
Nekadašnja šefica hrvatske diplomatije Vesna Pusić ocijenila je kako je Vlahovićeva knjiga „neobično napeta“ te da predstavlja „jednu vrstu stava i provokacije“.
– Danas imamo puno dokaza za različite političke i genocidne stvari u svijetu. Ova knjiga provlači tu informaciju. Crnogorsko društvo se informiše o tome šta se događa i šta se iza brda valja. Autor piše o tome, ali crnogorsko društvo ne reaguje na tu prijetnju koja se sprema. Mićo priča o svima, ali je to uvijek priča o Crnoj Gori – naglasila je Pusić.
Kosovski publicista i bivši novinar Veton Suroi opisao je knjigu nekadašnjeg šefa crnogorske diplomatije kao „diplomatsku poštu ministra spoljnih poslova zaduženog za unutrašnje stvari“.
– To je sagledavanje Crne Gore iz ugla čovjeka koji je bio vani. On ovom knjigom izvršava dužnost prema sebi. On je čovjek koji sa ogromnim iskustvom gleda nezaustavljiv proces. Crnu Goru i njeno evropejstvo ne postavlja kao unutrašnje, već kao pitanje Evrope. Knjiga je i evropska poruka iz Crne Gore Evropi. Poruka je direktna i dolazi iz empatije za cio region, a ne samo za Crnu Goru. Ova knjiga je investiranje u bezbjednost Crne Gore preko svog narativa. Bitno je imati narativ Crne Gore koji ima istorijsku, ali i sadašnju komponentu – poručio je Suroi.
Vlahović je pojasnio da je knjigu potpisao pseudonimom Mićo Maškov jer su ga u rodnom kraju identifikovali po ocu, koga su zvali Maško.
– To je crnogorsko i to se tako kaže kod nas: „A ti si Maškov“ – kazao je on.
Istakao je da crnogorske probleme ne smijemo posmatrati isključivo kao crnogorske, jer je Crna Gora, naglašava on, dio šireg mozaika.
– Bez otvorenosti i modernosti, Crna Gora ima zanemarljive šanse da preživi ovo što doživljava. Moramo biti veći od same Crne Gore, a čini mi se da se to zaboravlja. Crna Gora je opstajala zato što je u svakom od istorijskih pasaža našla snage da moderno odgovori na svoje probleme – zaključio je Vlahović.
Moderator na predstavljanju knjige bila je novinarka Pobjede i poznato regionalno ime, Tamara Nikčević.
Knjiga „Diplomatska pošta – Dozvola za razmišljanje“ izašla je u izdanju Nove Pobjede, zbog čega je Vlahović posebno zahvalio glavnom i odgovornom uredniku i direktoru Pobjede Nenadu Zečeviću i urednici vikend izdanja lista i zamjenici glavnog urednika Mariji Jovićević koji su, kako je rekao, najzaslužniji za štampanje knjige i koji ga podržavaju u svemu što piše.
Promociji knjige prisustvovali su, između ostalih, bivši predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović, bivši premijer Duško Marković, bivši predsjednik Skupštine Ivan Brajović, bivši ministar pravde Zoran Pažin kao i diplomatski kor
Crnoj Gori za ulazak u EU potrebna koalicija proevropskih snaga i saveznici
Da bi ušla u EU, Crna Gora mora objediniti snage koji se istinski zalažu za tu ideju i tražiti saveznike spolja, a najbliža toj ulozi, kao članica bloka i najbliži susjed, trebalo bi da nam bude Hrvatska.
To smatra Vesna Pusić koja naglašava da je u interesu Hrvatske da Crna Gora postane članica EU.
– Hrvatska je objektivni saveznik iz vlastitog interesa i s takvim saveznikom treba raditi – ocijenila je Pusić, naglašavajući i kako evropski zvaničnici Crnu Goru izdvajaju kao najperspektivniju kandidatkinju za članstvo, jer smatraju da je „dovoljno mala i da ne čini neku razliku“.
Suroi ističe kako poruke komesarke Marte Kos da Crna Gora ide naprijed ka EU ne znače puno, jer je zemlja, kako je objasnio, to radila i ranije.
On je kazao da region Zapadnog Balkana ulazi u intenzivan period u kome će se ukrstiti interesi Rusije i Srbije.
– Mjeseci do kraja ove i cijela naredna godina su za ovaj region najintenzivniji period u kome će sve one stvari koje se odavno planiraju, probati i da se realizuju – upozorio je Suroi.
Jakič naglašava da šansa da Crna Gora konačno pristupi EU definitivno postoji.
– Ali sa ljudima koji u to zaista vjeruju. Članstvo u EU je jedini cilj koji Crna Gora mora slijediti – naglasio je Jakič.
Ovo jučer, što smo vidjeli u Saboru, dokaz je potpune devastacije Hrvatske kao zemlje kakvu smo htjeli imati.
Ljudi koji pokušavaju nametnuti teme koje su od egzistencijalnih važnosti, potpuno su u sjeni nacionalno revizionističkih tema.
Zbroj svega toga je čir na želudcu, kada nam Predsjednik Sabora predlaže da brendiramo koncert Marka Perkovića Tompsona kao hrvatski proizvod i Plenkovićevo hvalisanje da će mirovine biti 700 eura, a do kraja mandata možda i 800 eura.,
Mirovina za sve vrste umirovljenika je sada u prosjeku oko 600 eura, a toliko iznosi naknada za prijevoz saborskih zastupnika.
700 eura prosjeka mirovine dosegnuti ćemo uz 13 mirovinu koja će u prosjeku po najboljoj optimističkoj verziji iznositi 1/3 12 mirovine.
Na taj dodatak umirovljenici će platiti porez da se nađe za zastupnike koji imaju plaću oko 4000 eura, za dodatak u vidu paušala koji iznosi 199 eura. Zastupnicima koji privremeno stanuju u Zagrebu priznaju se troškovi najma stana do 650 eura mjesečno, i naknada za odvojeni život u iznosu 132,74 eura.
Zastupnik koji prima sve dodatke košta nas mjesečno 1581,74 euro + plaća, samo za dodatke je za otprilike 6 famoznih 13 mirovina, u najoptimističnijoj verziji, a isplaćuje se jednom godišnje.
Dodatci saborskim zastupnicima isplaćuju se da im plaća ostane slobodna od izvanrednih troškova, a dodatak uumirovljenicima da pokrpaju životne troškove većinom lijekove, a koje ne pokriva tekuća mirovina.
Jučer je vruća tema bio “ljetni blues” nitko nije pokazao zabrinutost što je jučer istekao rok za plaćanje duga Veledrogerijama koje opskrbljuju bolnice i apoteke lijekovima .
Ako veledrogerije obustave opskrbu lijekovima slijedi kolaps zdravstvenog sustava , ali to je manje bitno od revizionističkih tema., kolateralne žrtve bit će siromašni i bolesni, većinom umirovljenici.
U slučaju da brendiramo koncert MPT kao hrvatski proizvod na njemu se prodavati sendviči od poljskog peciva koje u Hrvatsku dolazi smrznuto, od talijanske, ili španjolske salame, sir iz Belgije, salata iz Grčke.
Ukupni hrvatski proizvod koji se hrani s proizvodima na kojem Hrvatska nije zemlja porijekla je falsifikat koji bi trebala zabraniti inspekcija.
Nitko nije jučer spomenuo prave hrvatske proizvođače koji proizvode grožđe za hrvatske brendove vina, a koji nemaju kome prodati svoje grožđe, jer su u dućanima pune police vina TOKAJI furmint, zemlja porijekla Mađarska., jeftinije za 2 eura, od najjeftinijeg, našeg.
Svrha troška Sabora nije opravdana niti jednim centom, ovakve rasprave vode se na sajmovima, placevima ili birtijama , besplatne za slučajne prolaznike.
Meštar cirkusa “Mudronja” dirigira tempo a članovi orkestra hvataju ritam, a na provokacije je trebalo odgovoriti stopostotnim ignoriranjem.
Kad bi Plenković imao pogled na praznu, lijevu stranu Sabora, onda neće imati potrebu izbaciti svu pripremljenu paljbu, ništa njega ne može toliko pogoditi, koliko ga može pogoditi nedostatak mete na koju bi se obrušio. Nitko ne vježba gađanje u zrak, već postavi prazne “pikse” kao mete.
Danas nam “Nacional” na naslovnici najavljuje nove sadržaje zaplijenjenih mobitela kod uhapšenih za kriminal u HŠ. Iz oporuka se dade iščitati da su ministri pljačku dogovarali u “birtiji” pored Vinkovaca, čemu onda troškovi Sabora kad se hrvatska politika vodi po birtijama?
Upleteni i već bivši ministri Vučković i Dabro koji se nije ni uspio ugrijati u Saboru a već je našao mjesto u odboru koja utvrđuje strategiju “brze pljačke hrvatske, nacionalne imovine”.
Sabor im služi da se okupe na istom mjestu pod namjerom ZPS ( za pljačku spremni), par poštenih i odvažnih zastupnika, služi im samo za statistiku po kojoj “izuzeci potvrđuju pravilo”
Na kraju dana, u Dnevniku je bila ključna tema poskupljenje automobilskih guma, i tko je koga “zaj..o” u Saboru. “Radio Mileva” bi napravila bolji sažetak vijesti dana, no nama ostaje gorka knedla u grlu, kada vidimo koga sve ima u Saboru.
Tu ćemo knedlu teško probaviti i zato se hitno moramo “skockati” i pripremiti strategiju samoobrane u vidu probave knedle.
Mi koji smo živjeli u vremenu kada smo na svaku pobunu o mizernoj plaći dobili odgovor: Ako ti se ne sviđa, samo idi, takvih kao ti, ima stotine na burzi, moramo pružiti podršku hrvatskim radnicima koji se otpuštaju s riječima:
“Samo idi, Nepalci su jeftiniji”. Takva je politika pogubnija je od vojne intervencije, a prema današnjim vijestima uzela je maha.
Idemo ljudi, otpor je nužan, nametnuti “ljetni blues ” uz labuđi ples, ubojita je kombinacija u kojoj labud mora otklizati u prošlost, labud je ružno smršavio i više nije ekvivalent sili teži., bit će ga lako srušiti,
Hoćemo pravedno!
Dobro jutro!
Lični stav
Slobodan Milošević nikada nije branio radničku klasu — on je razorio kontinuitet KP, rasturio partijski okvir i osnovao SPS — partiju birokrata i karijerista( ne kažem da nije imao plodno tlo ali je nastavak ponašanja crvene buržoazije). Umesto stvarne revizije sistema, stvorio je kukavičje jaje kapitalizma: lažni patriotizam koji je krio mito, šverc i pljačku.
Dok su radnici stajali u redovima za hleb i gubili osnovna prava, deca režimske elite uživala su u „Bambilendu“, luksuzu i trkama automobila. Režim je razvodnio komunizam i podelio komuniste na „titoiste“ i „staljiniste“, sistematski slabeći klasnu svest i organizovanu radničku borbu.
Režim je sistematski profitirao od sive ekonomije — šverca nafte, duvana i robe ( između zaraćenih strana ) — dok su međunarodne sankcije od 1992. naglasile siromaštvo naroda, ali nisu opravdanje za kriminalnu privatizaciju državnih resursa i stvaranje klike koja se obogaćivala. Sankcije su bile realan teret i pojačale su probleme, ali su Miloševićevi ljudi aktivno gradili kanale za šverc, trgovinu i mito da bi očuvali privilegije.
Njegov vrh bezbednosti imao je vrlo bliske kontakte sa zapadnim obaveštajnim strukturama — tvrdnje o vezama načelnika državne bezbednosti Jovice Stanišića sa CIA pojavile su se u sudskim i novinarskim izvorima, a deo dokumentacije i svedočenja ukazuju na konkretnu komunikaciju i saradnju. To pokazuje dvosmislenu prirodu „patriotizma“ režima: s jedne strane antizapadna retorika, a s druge pragmatična veza sa stranim službama radi ličnih i režimskih interesa.
Kada je Zapad delimično okrenuo leđa, Milošević je pokušao da se prikaže kao partner „Istoka“ — tražio je poluge preko Kine i Jeljcinove Rusije — no ni to nije bila iskrena briga za narod, već pokušaj da se režim spasi i zadrži privid izbora. Sankcije su bile faktor, ali glavna odgovornost leži u politici klike koja je odlučila da bogaćenje i kontrola budu prioritet nad rešavanjem društvene krize.
——————————————————-
Dobro u Miloševićevom periodu nije bilo rezultat njegovog patriotizma ili socijalizma, već ostatka jugoslovenskog sistema i činjenice da je režim, da bi preživeo, morao da dozvoli narodu određene ventile (siva ekonomija, subvencije, balansiranje spolja). Ali sve to je bilo privremeno i na kraju je poslužilo kao priprema za ulazak u divlji kapitalizam posle 2000.
1. Očuvanje formalne socijalne sigurnosti
Zdravstvo, školstvo i penzioni sistem nisu bili potpuno uništeni. Iako oslabljeni, ostali su dostupni svima, što je nasledstvo socijalizma, a ne zasluga Miloševića.
Radnici su i dalje imali formalna prava iz radnog odnosa — iako su plate bile bedne i inflacija ih je pojela, postojala je struktura koja je makar držala ljude „na vezi“ sa radnim mestima.
2. Jeftiniji osnovni troškovi života
Država je, kroz kontrolu cena i subvencije, održavala niske cene osnovnih namirnica i komunalija.
To je bilo moguće samo kroz sivo tržište i šverc, ali je mnogim porodicama omogućilo da prežive u najtežim godinama sankcija.
3. Siva ekonomija kao ventil za preživljavanje
Šverc goriva, sitna trgovina, pijace i „kombinacije“ omogućile su da prosečan narod ne gladuje. To nije zdrava ekonomija, ali jeste bio način da ljudi pronađu izlaz.
Ironično, to što je država tolerisala sivu zonu bilo je jedino što je sprečilo potpuni kolaps i glad.
4. Izbegavanje potpune kolonizacije 90-ih
Miloševićev režim, iako polukompradorski, nije dozvolio da Srbija odmah bude potpuno otvorena za zapadni kapital kao neke druge postsocijalističke zemlje.
Privatizacija i potpuna prodaja resursa dogodile su se tek kasnije (2000-ih), ali upravo zato što je Milošević i njegova klika želela da sama postane buržoazija, a ne da prepusti sve strancima.
Po modelu Kine ali
5. Geopolitička „igra balansa“
Iako je manipulativna, činjenica je da je Milošević uspeo da balansira između Zapada i Istoka, kupujući vreme za narod da izdrži sankcije i ratove.
https://www.facebook.com/share/19yiLpNYLy/
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].