Diploma za seksulno obrazovanje u parlamentu

Diploma za seksulno obrazovanje u parlamentu

Piše: Slavko Mandić

Na premijerskom satu, usred crnogorskog parlamenta, nekada Doma lordova, kako su ga zbog dostojanstvenog dijaloga, kulture i međusobnog uvažavanja karakterisali mnogi i u državama visoke demokratije i viševjekovne tradicije, ljubomorni što nijesu kao mi, čuli smo da je preśednik Vlade strejt orjentacije. Ne stelt, da ne bude zabune, jer se kod premijera i mnogostrukih ministara radi o orjentaciji visoke a ne niske uočljivosti. Ali, puštimo to. Narodskim jezikom, da svi dobro razumiju, preśednik vlade je poručio svome narodu da on nije peder. Zato što voli  žene. Nekada više njih, a u ovom trenutku jednu jedinu. Što, po logici stvari i apsolutnoj pozicionoj prednosti može da se promijeni. Ne mora, ali može. Jer vlast je slast, a do nje se ipak stiže samo ako si vlast
Kako se premijeru, zbog njegovih ranih političkih radova, koji traju do današnjeg dana, teško može vjerovati, postavlja se logično pitanje da li je i ako jeste kako je moguće njegove tvrdnje provjeriti? Koliko se zna, po ovom pitanju ne postoji u parlamentu skupštinski odbor zadužen za tu vrstu ekspertize. Mada eksperata ima. Tome su svjedočili eksplicitni snimci i komentari na društvenim mrežama, a odnedavno i u razotkrivanju vannastavnog djelovanja pojedinih vladinih djelatnika od strane dijela parlamentarne većine u samoj Skupštini.

Premijer je jasno kazao da je on neko ko voli žene. Baš lijepo od njega što nekoga voli. Pa makar to bile i žene. Jedino je po tom pitanju postao apsolutno transparentan, iako je to njegova lična stvar. Kao i količinu žena koje voli i opredjeljenje za jednu jedinu o ovom trenutku. A što ko čini između četiri zida, ako je sve u skladu sa zakonima ove zemlje i Ustavom, takođe je njihova stvar. Ali nije ako se to nešto rabota u prostorima Vlade, jer to može da utiče na vaspitanje mnogoljudnog sastava izvršne vlasti, ako ne i na obrazovanje, koje je u tim vladajućim gabaritima prilično opskurno (nejasno, mračno, sumnjivo). Bolje reći oskudno, kako bi razumjeli da se o njima radi i oni koji su predmet interesovanja ovog promatranja.

Možda je uvođenje seksa u crnogorski parlament, misli se na verbalni obrazac, početak transformacije obrazovnog sistema po tom pitanju. Poput uspješno sprovedene ideje u začetku oko uvođenja vjeronauke đe god bude potrebno. A znamo da bi prvo trebalo hrišćanstvo vrnuti u crkve, manastire i domove politizovanih ljubitelja popovskih ruku i nogu, oltara i crkvenih podova. Pa čak i višemetarskih kipova četničke slobode u liku ratnog zločinca Pavla Đurišića. U tim objektima nije potrebno sprovoditi seksualno obrazovanje, jer ono postoji tamo ko zna od kada, o čemu svjedoče brojni zapisi a i priličan broj krivičnih prijava o kojima se ne zbori javno. Jer u tamošnjih četiri zida, znalo se dešavati sve i svašta. I prije a i danas, po nekim svjedočenjima.
Zato ćemo se ograničiti na seksualno vaspitanje u institucijama sistema, đe ono postoji takođe od iskona. Polaznika je zapanjujuće veliki broj. Ima ih ka pljeve. Primat imaju oni na funkcijama, iz čistog pragmatizma. Da bi oni svoje stečeno znanje i iskustvo mogli da prenose po dubini, što je značajno jeftinije i učinkovitije.

Što se tiče primjedbe o postojanju porno djelovanja u vladinim samostanima, nije baš za vjerovanje da je ono rasprostranjeno. Tu i tamo obznani se po neki slučaj koji iskoči zbog principijelnog neslaganja koalicionih nenahranjenosti. Zabavi to javnost i na tome se sve završi. Padne i po neka ostavka, ako ne za izgubljene ljudske živote a ono svakako za eksplicitnosti koje na najboilji način dokazuju moralni sunovrat naše današnjice.