Dimiš li brate?

Piše: Slavko Mandić

Upalila se furuna u krugu nikšićke fabrike „Javorak“ prije neki dan. Bijeli dim iz sulundara pokazao je da su borci protiv duvanske mafije uždili za sva vremena hiljadu paketa cigareta, koje su bile smještene u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar. Magacin je bio zakup „Montenegrobonusa“. Kako je tada kazao brat Dritan, krijumčari na ovaj način ostaju bez novca, čime značajno slabe sopstvenu ekonomsku moć, što znači da više neće moći da se bave ovom unosnom rabotom. Da ih u tome spriječe, na licu mjesta su, pored brata Dritana, izašli ministar policije Filip Adžić i direktor Uprave prihoda i carina Rade Milošević.

Dok se pripremao ceremonijalni obred, u nedostatku popova koji su bili na nekim drugim radnim zadacima, čuo se glas naroda „Radeee,odakle ti gliser,“???
Nije tada bilo jasno o čemu se radi, ali je akcija policije dva dana nakon spektakla i privođenja lica za koje se mislilo da su nedodirljiva u ovom vremenskom intervalu, nagovijestila da se nešto krupno iza brda valja.

Kad se to čudo desilo, krenula su nagađanja. Vijest o privođenju, (kako i nalažu pravila za neprikosnovenu pripadnost vlastima), prvi je objavio medijski koncern. Prvo šturu informaciju, a poslije do detalja, da bi završio da je Radu oduzet mobilni telefon. I neki papiri su u igri, koje je on nosio sa sobom, umjesto da budu đe im je mjesto.

Dva kontigenta cigareta spaljena su 21. aprila i 30. juna, bez prisustva javnosti. Na taj način je prekršeno pravilo nadzora, ali to nikoga nije zanimalo. A navodno je, bar je tako rečeno, spaljeno 3.881 paketa. To što se dogodilo, ako se dogodilo, zainteresovalo je očigledno i one koje je trebalo. Tim prije što je barska kompanija kojoj je uništena roba u februaru i aprilu, podnijela  zahtjev ,,zbog oštećenja i isteka roka trajanja cigareta“, u iznosu od 3.881 paketa.

I tada je neko zborio da nije sve jasno oko ove duvanske rabote. Što su mislili oni koji su tvrdili da družina radi po principu „Pola Zeću, pola preduzeću“, nekad davno poznatom kao budvanski specijalitet, nije baš skroz jasno. Ali jeste  da je neko pogrešno razumio šo je i koliko bijeli dim donosio potpaljivačima. A radilo se o milionima. I dalje se radi. Je li, ko što i koliko, ako jeste, viđeće se. Ne može se više ništa sakrit. I sa kriptovanim i bez njega. Ova priča sigurno ima svoj nastavak.

Ko se dima ne nadimi ni vatrom se ne ogrije, poslovica koja nije baš do kraja izvedena. Makar u navedenom slučaju. Jer se može opeć, ili ispeć u furuni, pa onda džabe milioni, sve do dvadesetijednog.

Što će na spaljivanju cigareta premijer u trajnom odlasku? Što on tu čini? Vrag će ga znati, tim prije što kompletna radnja nije temeljno osvještana, tako da se postavlja pitanje cjelishodnosti cijele operacije. A zna se da bez popova, za čije osnovno obrazovanje će se iz rebalansiranog budžeta izdvojiti milion eura, dok školski sistem grca, ovo neće imati pravno dejstvo. Jer, temeljni je definisao da je crkva Srbije iznad države Crne Gore. Iz tog ugla treba posmatrat i spaljivanje (moguće) cigara koji se pominju.

Ako je već i došao brat Abaz, a što je onda na javnom mjestu morao da se ljubi sa svojim perjanicima Miloševićem i Adžićem? Na snimku se jasno vidi da su se međusobno ćukili u obraz, što je protumačeno kao davanje potpore budućem aktu od kojega će svi imati potrebnu podršku. Država je iz ove priče izuzeta.

Ali nije samo iz ove. No o tome nekom drugom prilikom.

Da se vrnemo na poljupce. Taj izliv emocija ljubomorno su posmatrali izabrani, oni od povjerenja, koji su prisustvovali dešavanju u krugu fabrike. Da im je kukavcima bilo da su i oni mogli da poljube  šefa. Bilo đe. Nema veze. Samo da se desi.

Međusobni poljubac trojnog URIN-og kompleta- Čvrst zagrljaj, svjedočio je o velikom prijateljstvu. Ljudska gromada po gabaritu i onaj do po njega, izgledali su kao izvorna sila koja se crpi iz pozicije vlasti. Zagrljaj je ličio na „bratski“ poljubac kao garancija da jedan drugoga neće puštiti da se okliznu.

A kad se to dogodilo, eto pitanja: Okle ti gliser, Rade?

Ako je kriv, neka odgovara, horski se čulo od dva druga koji su se sa trećem ljubili samo koji dan prije. Ovo je dokaz, reći će brat Abaz, da su pred zakonom svi isti.

Nijesu brate Abaze, ali biće jednoga dana. Kad  na vlast ne bude takvih kao što si ti, povika osviješćeno javno mjenje.

Ako bog veliki da, jer nam drugačije nema spasa.