Dim u dim

Prodimili su od kad im je vlast udarila u glavu i prokuvali u avgustu još 2020. godine, kao stari motor islužene krntije, od sreće što  ih je zadesilo nespremne i jedino i po svemu spremne za Spuž.
Da su tada pravdi otišli na ispovjest, ne bi se danas mi za svoju državu i njenu čast borili. Ne bi danas Crnu Goru sa vješala skidali.
Niti bi oko njezinoga srca mač tuđina vitlao. Da su, ali nijesu!
Da su tada dovedeni k poznaniju  prava i  zbog državnoga udara, i zbog tuče po parlamentu, i cirkuske šatre sa vatrom i dimom spremnim za prasca ispred parlamenta, i zbog poziva u boj i svakodnevnog  izdajstva svoje države i  prevara i batinanja svojih građana posred cetinjskoga čela i obraza.
I sprovođenja lekcija po diktatu sa beogradske sofre (danas fala ti Bože) obezglavljenoga Vučića, i zbog paljenja crnogorskih zastava i litijašenja tuđim krstovima i ikonama. I vazdušnog desanta srpskoga popa posred cetinjskoga manastira. I zbog nesposobnosti da uhvate  okorelog ubicu na sjeveru  i da im izmiče danima, neđeljama, pa da mu snijeg tragove nacrta. I da ga u drugoj državi utamniče.
I zbog vođenja đece sa časova i učionica na molebane i zgubidane po crkvama.
I zbog klanjanja do poda i lizanja podova i popova.
I zbog temeljnog ugovora i temeljne rasprodaje svetinja, grobova i korjena prađedovskih. I zbog  temeljnih  logo provokacija u prvoj kući države.
I zbog Rumije, i zbog Lovćena, čijim nam vrhom prijete da će obnoviti kapelu Aleksandra Karađorđevića, ni manje ni više. Naravno, malo śutra.
A tek su zagrdili pravdanjima za najogavnije poruke koje profesor šalje učenici u podgoričkoj Gimnaziji “Slobodan Škerović”. Ili, bolje reći profesori učenicima, jer nije usamljen slučaj Čečović u Gimnaziji, čija je direktorica učinila sve, ali sve po slovu zakona (samo ne znamo kojega) da spriječi bruku i sramotu.
Pa su joj krivi novinari, mediji, opozicija, ministarka prosvjete (očito prosvijećena u ovoj kompaniji oslobodilaca glupo avgustovskih), inspekcija  i ko zna ko sve, ko se urotio protiv nje, ni krive ni dužne. Otmene i časne, što bi kazao brat rozi iz istog plemenskog saveza.
A kad se mladost čista i umna, hrabra i  beskompromisna odluči da  istinom stane u borbu protiv ovog zla, onda Alibaba sa svojih 40 razbojnika kreće u boj.
A ko će o Gimnazijalkama toplije i jače od vječnog Vita koji im poručuje:
Da nije tih očiju i tih lica
Iz kojih vječno sunce grije,
Gimnazijalke danas svakoj po petiica iz života, ljepote i poezije.

Gimnazijalki Sari petica Vitova i svih koji hrabrost mladosti raskošne prepoznajemo.
Ona bi danas svojim bivšim profesorima mogla reći baš kao legendarni kragujevački profesor: Pucajte, ja i dalje držim čas!
A na času van nastave, na protestu đaka, roditelja i građana protiv zla u Gimnaziji, muž brani ženu koju vaskolika javnost osuđuje.
Bolje branim, nego mEnjam ženu, po onoj pinkovskoj emisiji koja na pjat kazuje mentalni sklop jednog nacionalističkog klana.
Kod nas domaćin Bogami brani svoju životnu saputnicu. I to bi bilo crnogorski da nije politički srpski, staro hercegovački, s brda i dolina. Da je brani i savjetuje doma među četiri zida. A onda Alibabina četa horski nastavlja. Otmjeno i časno kakva im je svaka rabota, počev od praca ispred skupštine do puča posred parlamenta.
I sad, gle čuda, kad se na temeljni udar na ustav odgovori dimom u dim.
Zamislite oni, ljudi, oni isti drže slovo o finoći, otmenosti, demokratiji,
zakonitosti, pravdi, poštenju, pa na njihovim nazovi medijima predstavnike opoziije koji sprječavaju ustavni puč, nazivaju banditima.
Ko će jače u nezakonju na Ustavnom odboru đe i sudije ljudi moji, vjerovali ili ne, otkrivaju svoje političke karte, pa im se ugled kao kula od karata ruši.
Lako njima, nego sudovima uopšte.
Ovo za parlamentarnu većinu nije državni udar. To što preuzimaju samoinicijativno nadležnost  Ustavnog suda nije udar na demokratiju.
Odluka Ustavnog odbora da se mimo ovlašćenja raspišu konkursi za nove sudije, uz ignorisanje procedura propisanih Ustavom, nije sramni udar na pravo i pravdu.
Što ćemo sa izbornim rezultatima u Podgorici, Kotoru, Budvi?
Cure rokovi za formiraje vlasti. U Kotoru je Šavnik na djelu. I nikome ništa. Svi šute.
Zbog Podgorice i velike pobjede suverenista Ustav se prekraja i gazi očigledno.
Predsjednik opštine Bidva iz tamnice vodi opštinu i potpisuje ćitape. Ima li to iđe?
Oslobodioci budvanski u svađi  prije i  poslije izbora po pravilu.
Prije i poslije cara Jaza, Krimovice, Ploča, Budve itd.

Sretna nam Nova pučisti. I Božići i Uskrsi.
Imendani, slave i svadbe.
Crna Goro, ne čuje se glas slavuja zoru da najavi.
Dako svane!
Sa beogradske džade slaba im je vajda. Tata im se o svome jadu zabavio.
Sa hrvatske bande stop na putu ka EU.
Ni Đede Mrazu se čujem deboto ne arivaje, jer je mnogo mračno kroz goru.
Zato će cajke laganica, na visoke take-štikle i visoke honorare za  duboke špagove da nam zakantaju onu, kruva i igara narode!