Devastatori, kao čuvari nacionalnog blaga

Piše: Sreten Vujović

Godine 2006. prije referenduma, bio sam gost Branke Bogavac  i Centra za kulturu S i CG, đe je iz mog referata brisano da Petar II Petrović Njegoš pripada IV crnogorskoj dinastiji  i nije mi dozvoljeno da pročitam integralni tekst! No, to nije tema ovog pisanja.

Tom prigodom bio sam gost naše ambasadorke, jedne divne dame, pri UNESCO-u. Tada smo poveli razgovor o Cetinju i mogućnosti da moj rodni grad postane dio svjetske kulturne baštine.  Saznao sam da je ključni problem za postizanje takvog statusa devastirano staro jezgro Cetinja. Nego, vratimo se u 80. godine prošloga vijeka!

Razoren je najstariji hotel u Crnoj Gori, čuvena „Lokanda“, u kome se nalazila i  Ambasada SAD, premda je bila naznačena kao kulturno-istorijski spomenik prvoga reda. Kulturno istorijski spomenici u daleko težem stanju  u Budvi  ili Kotoru su uspješno restaurirani! Staro jezgro Cetinja je izgradnjom podvožnjaka „razbucano“ na dvije neprirodne polovine, kojim činom je i kula Biljarde u blizini podvožnjaka bila potkopana i prijetila padom! Kao volonter  prilikom otkrivanja manastira Crnojevića na Ćipuru, bio sam očevidac da je iz pravca ostataka manastira postojao sistem svoltanih tunela, kanalizacionih ili u svrhe evakuacije, što je svakako trebalo istražiti i istorijski valorizovati!

Negđe tih godina iz riznice Cetinjskog manastira nestaje 15-ak vladičanskih panagija neprocjenjive vrijednosti, o čijoj se sudbini i danas samo špekuliše, ali postoje ozbiljne sumnje da je u toj „akciji“ uz jednog popa, učestvovao i saradnik policije, pod kodnim imenom „Glista“!

Godine 1986. kaluđer SPC, o čemu sam svojevremeno i pisao, razara dva sarkofaga  crnogorskih velikana, knjaza Danila i vojvode Mirka. U jednom od tih sarkofaga počivao je prije posvećenja i SV. Petar Cetinjski, a zemni ostaci Petra II Petrovića  Njegoša su u ratnim vremenima sklanjani u jedan od njih, kako bi se spriječilo njihovo skrnavljenje! U skladu sa srpskom logikom u vrijeme razaranja Dubrovnika: „Kada ga oslobodimo od ustaša napravićemo još ljepši i još strariji“ SPC je napravila nove sarkofage, „još ljepše, starije“ i manje „gabaritne“ (Nužnici „taja Gnojoka“ u  „Ladnici“ Cetinjskog manastira su svježijeg datuma)!

Cetinjske ulice i njihove autentične kunete u kojima je cetinjska mladost sa gitarama u vrijeme cvjetanja lipa provodila vrijeme, su poprimile potpuno drugačiju fizionomiju, a trotoari „začinjeni“ primorskim oblucima, koji su u potpunoj suprotnosti sa ambijentom. Na starom Balšića pazaru, koji krasi javna česma iz perioda  kralja Nikole, srušene su stare kamene tezge i dvije autentične kućice za „trošarinu“, a napravljene   dvije staklene još „ljepše i starije“, koje sada služe kao butici. Zid poznate Ljetnje pozornice je prekinut i napravljena „mrtva“ ski-staza u pravcu nekadašnjeg kraljevskog zimskog klizališta, o kome danas možemo samo sanjati!

Ovo je samo dio onoga što je tadašnja vlast uradila ili dozvolila, a čiji je jedan od ključnih ljudi bio Jovan Markuš. Isti taj čovjek koji je aktivni učesnik u svim ovim nepočinstvima postaje dio državne komisije UNESCO-a!

To je onaj isti za „zemana“ Slobodana Miloševića, iskreni saborac i perjanica u tzv. Antibirokratskoj revoluciji, kojom prilikom je za potrebe mitinga u Nikšiću, poručio vlastiti portret, i angažovao gomilu „ugroženih Srba“ sa Kosova (koji tamo nikada nijesu boravili, osim nekih, na „Slobovom“ Gazimestanu),  da ga nosaju i uz Slobov portret urlaju: „Takvi nama trebaju!“ Takvi ne trebaju nikome „nako da se pred svijetom ruže“, izuzev „srpskom svetu“, jer  ta ideja je kanalizacioni kolektor za sve i svašta!

Jedan moj prijatelj se zapitao, koliko li je ova kreatura samo cipela poderala obigravajući oko komiteta i UDBINE ispostave da se dokopa funkcije predśednika opštine Cetinje. To je isti onaj saradnik Arkanov i posilni Mihalja KERTESA, u carinskoj „livreji“ dakako, koji je činio da se  potpomogne Miloševićeva ratna mašinerija, parama iz Crne Gore. Ovaj posrbljeni skadarski Albanac se izvukao, kao iz svakog kokošarnika, bez ijedne „povrede“, premda je njegov neposredni pretpostavljeni i nalogodavac  Mihalj KERTES suđen na dugogodišnju zastvorsku kaznu od srpskog pravosudnog sistema. Da je nekim slučajem Kertes dospio pred Haški tribunal izvjesno je da bi mu tamo pravio „društvo“ i Joca Markushi!

Rezultate ovih „bogougodnih“ djela je spoznao cijeli svijet, a ona su „pohranjena“ u moru nevino prolivene krvi! Sjetih se i vremena hajke na Književnu opštinu Cetinje, kada je ovaj „revnosni“ član Opštinskog komiteta SK Cetinja, izdejstvovao da partijski ljudi, partije kojoj nijesam pripadao raspravljaju o  mom „javnom ponašanju i djelovanju“ pod optužbom da „nevaspitno“ utičem na omladinu, jer se viđam kako odlazim u crkvu Cetinjskog manastira! „Prepodobni“ Jovan nakon toga biva „kanonizovan“ za jednog od najznačajnijih „uzdanica“ Amficusa Diabolicusa, premda je kao vaspitno zapuštni omladinac krao ne samo perad, novčanike na primorju, robu iz piljare, već i pare iz Vlaške crkve! Gotovo da nema patriote koga ovaj „vlikomučenik“ nije popljuvao, a pljuvaonični „šaržeri“ mu se redovno dopunju iz arsenala „srpskog sveta“!

Kada sam dobio najveće priznanje mog rodnog grada 13. novembarsku nagradu Markuš se javno odrekao iste, svoje nagrade, koju je kao opštinski funkckioner dodijelio samome sebi, preko svojih komunističko-UDBA-ških kanala i više od 20 godina „jaše“  na (dez)informaciji, kako sam u vrijeme moje fizičke neprisutnosti u Crnoj  Gori (vrijeme gotovo trogodišnjeg egzila) hapšen kao  narko diler! Kako je moguće, ako je to istina, da kao takav nikada ne budem priveden, saslušan, procesuiran i da se ne nalazim u kriminalistikoj evidenciji MUP-a!? No za ovu klerofašističku bratiju čije se tvrdnje ne slažu sa činjenicama važi onaj poznati iskaz: „Utoliko gore po činjenice“! Da je i ona narodna „ko daleko putuje, bezbrižno laže“ potvrdio jer Markuš, kao  opštinski funkcioner, i u Francuskoj đe je,  boravio sa izvjesnom nevjestom, koju je  pred francuskim medijima predstavio kao „crnogorsku princezu“! Time je,  vjerovatno, i on sam postao „princ od Crne Gore“!

Najnoviji primjer „aktivnosti“ ovog devastatora  crnogorske kulturne baštine, a sada člana državne komisije UNESCO-a, i njegovih SPC saradnika je brutalni i mizogini  „obračun“  sa Draginjom Stanković Vuksanović. Lično bih se zabrinuo za moralni lik ove časne Crnogorke, kada bih sa strane ovih klerofašista, čuo neku pohvalu! I umjesto da se „poklopi ušima i zaćuti“, jer takvima je nepoznata kategorija izvinjenja, on „solomonski“ opravdava svoje nečovještvo upoređujući Stanković Vuksanović sa bijelim medvjedom, dodajući tome na svom FB profilu, koje Crnogorce treba iseliti iz Crne Gore, kako bi  ona ponovo postala „srpska“!

Ovaj „naučnik“ se frenetično trudi da  dokaže svoje „srpsko poreklo“ pa je „pronašao“ kako  je njegov predak bio patrijarh u vrijeme cara Dušana!? Pitanje je samo: Koji patrijarh i u kojoj (nepostojećoj) patrijaršiji!?

Kako bi „prebrisao“ svoje skadarsko- albansko porijeklo, a nema razloga da ga se stidi, poziva se na staropodgoričku porodicu sa istim prezimenom i  tvrdi kako je neki vladar dozvolio njegovom pretku da pušti kokota da poleti, kako bi  obilježio teritoriju, koja mu se poklanja za izagradnju „dvora“! Kojeg?! Budući da  kokoti nijesu poznati kao „visokoletači“ taj  „časni kokot iz anegdote“ je mogao svojim letom obilježiti samo grobno mjesto!