ĐE SE ĐEDE ČOVJEK !

Piše: mr Radojica Grba

Aforizam je jednostavno izgovorena ili napisana kratka tvrdnja koja nas podstiče na razmišljanje o rečenoj poruci koja u sebi sadrži nijansu paradoksa,oštroumnost i duhovitost.

Aforizmi su prilično teški i na autoru je da zadovolji sve ono što aforizam treba donijeti i mora se priznati da je to Zoran Bošković uspješno ostvario darivajući nam jezgrovitu zbirku aforizama Čovjek,šta to bješe ?

Boškovićev aforizam sadrži umjetničku originalnost što je veoma zahtjevno i nema mjesta imitiranju.NJegov aforizam ciljano izdvaja i obilježava neku istinu o čovjekovoj prirodi,životu ili svijetu, razobličavajući suštinu društvenih deformacija,moralnih posrnuća i ljudskih nepogoda. Autor tematski zahvata politiku,društvene odnose,etiku ali i druga područja čovjekovog bitisanja uz redovno kritičko intoniranje koristeći kontrast,ironiju,sarkazam i alegoriju.Zoranovi aforizmi upućuju kritike na čovjekovo ponašanje i pojave u društvu i često kriju mnoge asocijacije.Trebalo je imati dara da se uoče brojni društveni paradoksi koji su poslužili kao tematska osnova aforizama, što očigledno autoru nije nedostajalo.

Bošković sa izrazitim senzibilitetom posvjećuje pažnju aktuelnim temama svakodnevice:

–         Od  svega što   uvozimo iz regiona, diplome su nam na prvom mjestu.

Autor je uspješno stilizovao više aforizama na uvijek aktuelnu temu izbora i političara,pa kaže:

–         Narode   od vas , hoću glasove na izborima , pa kako vam bude.

–         Žali se predsjednik , da narod nije zaslužio njegovu naklonost, istina i narod progledao na jedno oko.

Pod kritičku lupu aforizma autor je izložio i osnovno antropološko pitanje o čovjeku.

–         Nestadoše džungle, kivni smo na majmune.

–         Koliko smo pali , kad su budale digle glave.

–         Čudan neki  narod , samo traži a ništa ne radi.

Tonom satiričara autor je pecnuo i druge slabosti društva i čovjeka:

–         Jutros sam bio kod doktora, otkazao mi je pregled , kada sam mu se požalio da sam u dugovima.

–         Vođe su stvorene za narod , samo da narod bude poslušan.

–         Djeca bježe iz škole, očito da im je ulica bezbjednije mjesto.

U širokoj lepezi tema veoma su efektni aforizmi koji se (do)tiču kriminaliteta:

–         Ni sudijama nije lako , jer  često svjedoci su bolje namazani nego osumnjičeni.

–         Lopovu nikad dosta , mašta o novcu i kad je na robiji.

–         Završio je u zatvoru , umorio se od rukovođenja.

Bošković svoj aforizam usmjerava na životna pitanja,bez pretjerane težnje za duhovitošću,naglašavajući u prvom planu aktuelnost i paradoksalnost ovog književnog žanra:

–         Nije sve za priču i šapat se pretvorio u ćutanje.

–         Uvijek su Crnogorci bježali od motike i pogleda prema zemlji a sada  sve više  proučavaju krtice.Priča se da su  postali eksperti za tunele.

–         Čudan svijet , svi se pitaju a niko ni za šta ne odgovara.

Život je čudno zamršeno klupko koje traži brze odgovore na društvene devijacije,aktere i njihove namjere i postupke.Iako klupko ima dva kraja mota se jednim,ali ljudi ne trpe pravila,zato se klupko mrsi,zavezuje,nerješivi čvorovi zarobe predivo i pletivo.Što je više pletača više je trzoljka i trzanja i omči koje pritežu.Aforističari su tu da svojim perom ciljaju kritički.

Pero Zorana Boškovića ne posustaje!

Đe se đede, Čovjek!