Đe ćeš Joko s takvim autom među ljude?

Piše: Slavko Mandić

Rekli su mu onomad u Briselu kad su Evropljani zatvarali naše poglavlje njihovim uguravanjem nas ovakvih u njihovo naručje, iz nekih razloga koji razum ne razumije, kakav je genije. Poljoprivredni ministar, a ko bi drugi? Pofalili su ga konstatacijom da je u svom resoru napravio nešto što se može porediti sa onim čuvenim Riplijevim „vjerovali ili ne“. Ko ne vjeruje, neka njih pita. Oni će reć da li kod nas sve funkcioniše po principima i standardima Evrope. Samo što sad nekima, koji ne razumiju kako radi moderna Unija, principi prije i sad nijesu isti. Malo su pobrkani, i bar u nečemu su sličniji nama. Jer, „znam ja nas, j… ti nas“, kako je znao reći veliki Branko Ćopić.

Uvjerila se Evropa na brojnim primjerima da nam besprekorno funkcioniše korupcija, klerošovinizam, svaka vrsta kriminala, partitokratija, zapošljavanje svakog člana familije đe mu srce ište, urušavanje države po svim osnovama. Popovi nam kolo vode s pravom, jer da njih nije bilo, ne bi bilo ni ove vlasti. Sistem ne funkcioniše, reče ministar pravde, što znači da nijesu krivi oni iz vlasti. Zato ne treba da podnose ostavke, makar ne iz moralnih razloga. I bez ministrove, jasno je i zašto. Dakle, otkriven je krivac. Sistem, nego kako ministre. Bravo majstore. Usrid  sride, kako zbore Dalmatinci.
Imamo i mi onu našu, kad želimo reći kako si potrefio, kao…, ali nećemo ovoga puta. Zbog Evrope, a ne zbog nas, jer kako Ćopić reče… Kao da u drugim razvijenim državama ne bježe presuđena  lica. Oni se tamo i ne presuđuju, pa nema ni razloga da bježe. Mi smo toliko napredovali u toj oblasti da nam je aps postao brend. To je kad neko zna. Pa prvo najavi, da narod zna što ga čeka. Onda uždi kamere i čini istorijski biljeg kojim će se ponositi pokoljenja. Kako su se njihovi slavni preci izborili sa organizovanim kriminalom. Nema veze što nema presude još od kad dođoše, a kad neku i donesu, ovi im uteknu. Rekli smo i zašto.

Dosta je više o tome. I o sex aferama. Śetite se što je činio Klinton. Pa i ovaj sadašnji. Pa ovamo nikome nije smetalo. A sad bi graju da dižu ka da je smak svijeta. Ni slovo više o tome neću prozborit.
Imamo mi o čemu. Tu su naši neviđeni uspjesi. Posebno u poljoprivredi. To svijet nije vidio. Ne proizvodimo, da svima bude jasno. Vjerovatno zato što je strategija naše glavate gospode utvrdila da nam kreativna reprodukcija poljoprivrednih proizvoda ne donosi dobit. Što će nam da se zamajavamo takvim glupostima kad svega u izobilju ima po zemljama okruženja. A i cijeli svijet nam je na dlanu. Imamo more, nemamo brodove. Imaju ih drugi. Nama bi samo činjeli troškove. Oni će nam dovozit sve što nam prifali. A toga je nešto preko 80%. Imamo novca koliko god treba. Dok nam je Kineza, Singapuraca, što je skoro isto, i Abu Dabi, neće nam falit ni tičjega mlijeka.
Ono što sebi ne bi nikako smjeli da dozvolimo je brukanje pred međunarodnim svijetom. Zato ću reći skoro isto ono što i poljoprivredni ministar. E bože koja smo sramota od države. Da, da, baš tim riječima mogu nabolje objasniti naš odnos prema znamenitim ljudima naše političko- poljoprivredne svijesti. Svjetski, a naš. Pa ko to još ima? Ovakve, baš niko. Samo što to ovi naši ne znaju da cijene.  Komad čoeka, naočit i obrazovno glagoljiv, konkretan u dostignućima, litijaški osposobljen i obrazložen, nedavno je, ne svojom krvicom, crvenio na sastanku poljoprivrednih ministara zemalja regiona koji se desio u Śevernoj Makedoniji. Nije ni danas svjestan kako je uopšte uspio sa ovakvim autom doć do tamo?
To je, kazao je bez zazora, pa čak rizikujući da ga ne shvate ispravno, brukanje države Crne Gore. Đe ćeš s takvom tranjom među ljude, zvonilo mu je u ušima. Ovo ovako više neće moći. Pa čak i po cijenu same koalicije. Državi je obraz na dobošu. A para ima. Istina, tih 70 hiljada eura namijenjeno je za pomoć seoskom stanovništvu. Ma nemoj mi reć. Što će to njima, kao da čujem poljoprivrednog? Dobiće ih i potrošiće ih. Niko neće znati  kad i ušto. A tranjom se više niđe neće moć. Kako on da se dogovara s njemu sličnima. Mada, kad bolje razmisli, takvih baš nešto i nema.
Bez obzira na sve, mora se nabavit novi auto. I to ispod  čekića, da može da služi valjanom i onom nakon njega, ako se to ikada desi. Koliko god za tako nešto baš i nema razloga, jer je ovaj više nego srećni zgoditak.
Neće više Joko naš firmom Krcić, ni kod braće za Beograd. Ako treba da pušti  muziku iz auta, onu  Ko to tamo peva,  iz  mečke će, i to najnovije generacije.
Kako gazdi i priliči!