Otvoreno stihovano pismo ministarki Vujović, kao prilog inicijativi za izgranju spomenika u Beranama

Piše: Sreten Vujović

Posvećeno śenima oca beščačća

Đavolje kolo u manastijeru na velji poneđeljak

 Bogoliki i bogougodnici

bljuju krv i oganj

namjesto miropomazanja

Nevoljnici u zlo upredeni

vitlaju krvavijem noževima

Ostavio bih rado da porinu

u svoje beznađe

da ne sumine strašna kletva

Od njihovog novog rođenja

is(ko)piljenja

ali dokle

kad na dan

vrhovnog  Prvosvještenika

naše oskorušene

opustošene

Crne Svetinje nestaju đeca

kriva samo  zato što su tek rođena

onako čista

i anđeoski nasmijana

Moć je velja

nevoljno moramo priznati

sotonskog čud(ovišt)a

što u domove ni unosi zloću

umjesto blagoslova

Toga radi

spavam potrbuške

jer ono umije jedino

s leđa

onako bratski

kumovski

zavući Crnu ruku

i obljubiti srce još živo

svojim zlokobnim pogledom

koji ne uspijeva skriti

ni skrušenošću

pred Svetinjom što vapi

jer sve boli od njega

i dogorijeva predugo

Snijevam Zeka Manitoga

sa jabukom razura u zubima

na Jordanu

u kolo ufaćenog

prelijepe Salome

što Jovanovu glavu

na srebrnom pladnju zaiska

A carska se ne poriče

Samo zbog igre

Mi ne čujemo Sveca

što klikuje

i kojeviteza braću

prikovan

jer ni je sačuvao svjetlost

vjerujući da će biti potrebita

ubijeđen da ga nakon Posvećenja

nećemo bačiti

pred pobiješnjelog psa lutalicu

što sanja o dvoglavom bijelom orlu

Bogovima  nije dato

da paze na svoju đecu

Čim se ispile

bivaju krivci bez krivnje

kaštigavani  žeženo

da bi iskajali grijehe

za koje priśeta ne imaju

one koje su im nametnuli

sebe radi

na način

kao da činođejstvuju

velje milosrđe

Mene je zanago mali posa

za sve zavjete

i sva izobličenja

koja  do’de

od tolkovača i dragomana

raskoćenijeh tako nerazborito

da je izlapila i potonja naznaka

onoga što nigda i nigđe

nije bilo nuždevito

ni pokušati objasniti

Oni koji su kadri

razumjeće danas

Za one sporije

to će biti nečesovo bliže

ili dalje śutra

Ti koji se nijesu u mogućstvu

ni tada avizati i alavertiti

jednostavno nijesu rođeni

i ne treba im muke udarati

Nad ovijem gradom

nad ovom negdašnjom svetinjom

plivlju podugo adske sile

a kod Sveca našega

u tminu ođenuti

zaiskaše utočište

kaliježi odbjegli

da ih po kastigu ne prepoznaju

đeca sirota i domovi utuljeni

Ištem Božju milost

za ovo parče srca

u koje uljegoše bez pitanja

i zli i dobri

a kad se krvlju umažu

tegotno ih je razaznati.

Zlo kao religija

Kada razgovaramo, o kulturi, o umjetničkim dostignućima, uvijek smo ubijeđeni, bez trunke rezerve, kako je duhovna moć ili moć mijenjanja svijeta, odnosno uticaja na sveukupnu kosmičku energiju sasvim moguća, realna; ona je tu i dio je nas. Istorija potvrđuje da su ti, neopipljivi uticaji mijenjali čovječanstvo, preko mnogo patnji, samih tvoraca, međutim to Nepojmljivo ipak se dešavalo.

U vrijeme raspada SSSR-a najveći politički vrh ove supersile je prema paranormalnim pojavama imao pozitivan odnos, i u tom smislu napravio veliki pomak, okupljajući najistaknutije snzitivne ljude, pokušavajući  izvršiti uticaj na Energiju, Sveprisutnu, koja jeste sami Bog, i na koju bi ljudi kao dio nje morali imati uticaja, ukoliko ne vjerujemo da je kompletan kosmos u rasulu i da ne postoji nikakva sila koja stvari drži na okupu i daje im sklad ovaploćen u onome što zovemo Životom. Priroda nikada nije pogriješila!

Dugo je trebalo da ono što se naziva paranormalnim dobije pravo građanstva i da ljudi  shvate kako je pozitivan gest, osmjeh, dobra namjera često presudan razlog da život krene na bolje. Ljubav na prvi pogled! Mržnja na prvi pogled! Koje je to zbunjujuće čudo što učini da utroba treperi nekim prijatnim vibracijama, ili da se osjećamo kao da smo tek preživjeli teški saobraćajni udes i nekim čudom ostali živi? Ovo ne znači da ljudi koji svakodnevno bitišu u Beščašću ostaju pošteđeni proizvoda svog dobročinstva. Sami u njemu trunu, utapaju se, samo što je taj proces mnogo duži i često ne doživimo da mu vidimo kraj, no on je izvjesan. Ovo stoga što Dobro po snazi svoje pozitivnosti spontano i odmah započinje svoj život, dok je njegovom naličju kao protivprirodnome potrebno mnogo vremena da bi završilo svoj ciklus.

Religija u ovom kontekstu ima značajnu ulogu. Tome nas uče i najsvježija dešavanja sa raznoraznih ratišta, na kojima su duhovnici  pokrenuli lavinu, koja se tek zaustavila nakon mnogo patnji i mnogo stradanja, da bi kada postane isuviše vruće prvi udarili petama u tranje! Ipak, Dobro je kao i uvijek trijumfovalo!

Cetinjski sindrom  ili serija iznenadnih odlazaka značajnih crnogorskih prvaka potvrđuje ovo pravilo. Kada idete ulicom, i ista osoba vas, na distanci od sto metara, ošamari desetak puta, konačno je vrijeme shvatiti kako to nije slučajnost. Ta osoba vas zaista iz nekih razloga ne voli i valja joj se usprotiviti!

Najnovija naučna dostignuća pokazuju  kako su sva stradanja u ime religije, koja se osjećala ugroženom od strane nauke, bila puka farsa radi očuvanja trenutnog statusa i uticaja, a nauka je zapravo na najbolji način potvrđivala sve ili gotovo sve što je počesto na simboličan način iskazano u Svetim knjigama. Od ovoga zla su na neki čudan način sačuvani ljudi koji obitavaju u okviru bilo koje religijske organizacije, iz prostog razloga što i oni vrše presudan, ali pozitivan uticaj na  Kosmičku energiju, a to formira neku vrstu  imunološkog sistema neobjašnjivog mjereno škrtim ljudskim aršinima, ali ipak prisutnog pa često ovu vrstu neznavenosti branimo kovanicom ja vjerujem što bi značilo ja ne znam, ali bih volio znati!

Svaka priča koja izlazi iz okvira onog što možemo dokučiti ljudski ograničenim moćima zna da zazvuči kao čista ludost, međutim nije davno bilo, a dešava se još uvijek da u nemoći realizacije svojih sebičnih aspiracija pribjegavamo starom davno probanom metodu anatemisati! U vrijeme NATO bombardovanja neki su u nemoći da pogodimo bilo što izuzev vrabaca ili niskoleteće živine vojnu komandu protivavionske odbrane puni šaljivo preokrenuli u komandu  kuni! Neki visokodostojnici su otišli toliko daleko u svojoj zloj namjeri pa ljudi skloni praznovjerju pokušavju povezati neke tragedije za dane svetaca čije ime ovi velikodostojnici nose. Slučajnost ili… Na Cetinju je  javna tajna da protagonisti ove crne sreće barataju preciznim podacima osoba za odstrjel. Dolazak srpskog mitropolita Amfilohija u Crnu Goru počeo je tragikomičnim bajanjem u vidu anatema za sve i svašta, smiješnim osvještavanjem rijeka, suprotno jednostavnoj istini da se čovjek nikada ne može dva puta okupati u istoj vodi; osvještana rijeka već u sljedećem trenutku žubori novim, neosvještanim tokovima. Zli jezici tvrde da je pomor ribe nakon ovog činodejstvija uslijedio zbog hemikalija koje su iz bidona sa svetom vodicom sipane u Moraču. Moje mišljenje je da su ribe pomrle od  gologa straha! Potvrda tome je i krilatica jednog cetinjskog pjesnika koji kaže: Onamo gdje Amfilohije ulazi na vrata, Hrist bejži preko prozora! Oni, dakle, na vulgaran način karikiraju  sve, religiju, svijest, tradicija… Potpisnik ovih redova je jedan od anatemisanih i onaj koji ne pripada kultu novopečenih vjernika. Svojevremeno je jedan od aktuelnih čelnika u Crkvenoj opštini  Srpske pravoslavne crkve Cetinje bio dio mehanizma koji je zahtijevao da se (premda nijesam nikada bio član SKJ) partijski preispita moja uloga u prosvjeti jer nevaspitno  utičem na đake stoga što se često viđam kako posjećujem crkvu. Vodeći jednu italijansku delegaciju u obilazak muzeja, prije nešto više od godine dana, na grub način mi je zabranjeno da uđem u Cetinjski manastir pod obrazloženjem da tamo anatemisanima nema mjesta. Umalo da se budem prinuđen fizički braniti od ovih biogobojažljivih hrišćana. Taj skandal sam prijavio cetinjskom MUP-u, i ništa!

Mnogo ozbiljnija vrsta ove naučne fantastike je donijela svjetsku popularnost Karlosu Kastanedi, no niko  se nije ni usudio da zađe dublje u Učenje Don Huana i pokuša posmatrati pojavnosti iz nekog drugog ugla.

Dok razmišljamo  sa podsmjehom  na pomen nečega sličnoga najbolji i najprivrženiji jednoj ideji odlaze, a mi ostajemo u čudu. Ako sve ovo posmatramo sa religijskog stanovišta onih drugih onda debelo griješe ako vjeruju u opravdanost Zla u ime Boga Živoga, jer Bog je Ljubav i zacijelo se oni koji osjećaju drugačije nalaze se sa druge strane Ljubavi! Što je činiti? Jednom je jedan znamenit psiholog i psihijatar kazao: Samosvijest o ludilu je najbolji odbrambeni mehanizam! Ja čvrsto vjerujem u to! Onaj koji je svjestan da se na deset santimetara  udaljenosti nalazi provalija nikada neće napraviti korak naprijed,  izuzev ukoliko ima suicidne sklonosti. U ovom slučaju takvome nema mjesta u crkovnom śenu,  što opet potvrđuje da je Zlo s onu stranu Božanskog, s onu stranu Ljubavi, a ako je tako onda je sasvim sigurno da su anateme,  naumi i djelovanja slična onima na Rumiji Sotonskog porijekla! Oni se u takvom društvu dobro osjećaju i neka im bude. Što je nama raditi?

Postati svjestan Nečisti znači moći je izbjeći i namjera ovoga pisanja nije da ubjeđuje bilo koga u paranormalno,  već da svjesni  moguće opasnosti sami sa sobom, svojim duhom ostanemo izvan domašaja Zla. Opasnost  u ovom slučaju nijesu anateme, koje bi da nijesmo ranjivi zbog mnogih nedaća bile dobra podloga za neku humorističku emisiju, već sama namjera kaliježa zaodjenutih u crno, koji u svom djelovanju imaju sve manje hrišćanskog a sve više destruktivnog i đavoljeg. U ime ljubavi, razumijevanja i odvajanja praznovjerja od onoga čime ono manipuliše, potrebno je kazati, nasmijati se i spasiti dušu.

Kuća smijeha

Epilog

–Srećna vam rabota Crnogorci! Što radite?

-Kopamo grob!

U vrijeme bombardovanja Dubrovnika neki inostrani novinar je posjetio predsjednika Trebinja, ujedno i zapovjednika vojnih snaga, nekada uspješnog autoprevoznika, prenio mu zgražavanje javnosti zbog rušenja ovog drevnog grada. Ovaj je lakonski odgovorio: Kada ga osolobodimo od ustaša, izgradićemo još ljepši i još stariji!

Od tada je prošlo više od decenije, ali sindrom ovog izumitelja izgelda da je dobio pravo građanstva u crno-bijelom svijetu balkanske politike. Jedna  izjava vrijedi svakako da bude zabilježena a prvobitno je izgovorena od strane jednog ambasadora pri Vatikanu i napokon od strane aktuelnog predsjednika Crne Gore, Filipa Vujanovića. Komentarišući  negodovanja vezana za  izgradnju hrama u kome bi se objedinile tri relikvije iznada Cetinjskog manastira, ovaj uglednik je izjavio da će od Cetinja napraviti novo Međugorje!?

Dakle Predsjednik će od Cetinja starog pola milenijuma, duše & srca Crne Gore, napraviti Međugorje, po čudesima poznato svega tridesetak godina! Nije nam samo kazao da li će iznad ćivota Sv. Petra Cetinjskog za nebrojene očekivane turiste napraviti i mokre čvorove sa odgovarajućom septičkom jamom, u znak zahvalnosti Svetitelju i Cetinju zbog doprinosa suverenosti. Cetinje je već već postalo deponija brojnih primorskih opština!

• Razorili smo Lokandu, u kojoj se nalazilo i američko poslanstvo zaštićenu od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore
• Razorili smo grobnice vojvode Mirka i knjaza Danila ( u jednoj od njih je ležao i Sv. Petar Cetinjski prije posvećenja, a i Njegoševi ostaci su bili jedno vrijeme sklonjeni tamo
• Rascijepali smo staro jezgro na dvije polovine monstruoznim podvožnjakom
• U Vlaškoj crkvi, najstarijem vjerskom objektu na Cetinju imamo podno grijanje!

Ovo je samo djelić naših sabranih nedjela! Što nas još očekuje?

Crna Gora je zaista zemlja čuda!