Danteov „deveti krug pakla“

Piše: Sreten VUJOVIĆ

U vremenu sve češćih, voljom kvazipolitičara, montiranih sudskih procesa počev od slučaja Katnić, Lazović, Čađenović, pa sve do ovih novijih 8 Cetinjana i preko 30 učesnika protesta ispred Vile „Gorica“, nekako me śećanje odvede do montiranog političkog procesa protiv đenerala Radomira Vešovića 1921. godine u Beogradu, od strane srpskih okupacionih vlasti. Principi se nijesu mijenjali. Branilac na ovom suđenju je bio dr Sekula Drljević koji je kroz prostu usporedbu književnih junaka (koji predstavljaju narodnosno vrijednosne kategorije crnogorskog i srpskog naroda), „Gorskog vijenca“ Vuka Mandušića i Mitketa iz „Koštane“ dokazao da ovaj potonji mentalitet ne može razumjeti moralne polstulate crnogorskog ratnika i junaka (prema tome, nema mu pravo ni suditi), kao što ni crnogorska sredina ne bi mogla razumjeti Stankovićevog junaka u nekoj zadimljenoj srpskoj krčmi „obeznanjenog“ od alkohola i ljubavi prema prelijepoj Koštani! Obojica junaka bi (Vuk u Vranju, a Mitke na Cetinju), sa svojim navikama i životnim stavovima, djelovala za sprdnju; boli bi ih špicama po ulici! Tom prilikom, dvije godine prije nego što će žandarmi majora Kercmanovića (prađed maloljetnog zločinca iz Beograda) živu spaliti kompletnu  famelju komite Petra Zvicera na suđenju đeneralu Vešoviću su se, kao ilustracija o stanju u Crnoj Gori čule riječi: „Pakao u Crnoj Gori, gori je od onog Danteovog.“ Ne može se posumnjati u istinitost ovih riječi, budući je Crna Gora u daljem slijedu terora Ace Palikuće „brojila“  impresivne rezultate „bratskog zagrljaja“ sa preko 7.000 zvjerski ubijenih patriota i njihovih famelja i oko 5.000 spaljenih domova. Da ne bude zabune, ne radi se o Aleksandru sa Jevrejskog groblja iz vremena opsade Sarajeva i „Sarajevo safarija“,  već o Aleksandru Karađorđeviću. Ipak, Danteov Deveti krug pakla,  kao totalno zlo, najdublji i najteži, biva, za razliku od crnogorskog iskustva kaznionica izdaje, kao najstravičnijeg i najtežeg čina ljudskog grijeha, jer se nalazi sa one strane čistih ljudskih i božanskih relacija. U tom krugu pakla nema vatre, postoji samo vječni led (nema Božanske toplote-Oprosta), koji simboliše apsolutnu odsutnost Božje Ljubavi! Izdajnici domovine, posebno oni iz četvrte zone (od ukupno njih 4)  zaleđenog jezera Antenora  su pod budnom pažnjom Lucifera (sličnog onom svetosavskom), ali je ovaj Danteov zaleđen do pojasa, koji sa svoja tri para zuba u trima žvalama  uvijek iznova pravi „ćevapčiće“ od najvećih izdajnika: Jude Iskariotskog (Isusovog izdajnika)  i Bruta i Kasija (izdajnika Julina Cezara).

Danteov Deveti krug pakla bi u savremenom crnogorskom slučaju morao doživjeti izvjesne modifikacije; Sotona bi morao imati usta kaoVRB (višecjevni raketni bacač), jer veliki izdajnici su se toliko nerazborito „nakotili“ da bi morao raditi i prekovremeno!

Ovakvom usporedbom ulazim u rizik da me neko, po staroj, dobro oprobanoj „matrici“ okarakteriše kao„branitelja“ DPS-a! Naime iz mog višedecenijskog, preteškog iskustva, imam pravo posvjedočiti: Kada se god neko odvažio da stane u odbranu crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta, dobio je spreman i dobro „upakovan“ odgovor: „Ti si protiv Srbije“! Analogno tome aktuelna politička „nedonoščad“ nakaradna „čeda“ prethodne vlasti koriste isti „obrazac“! Kada se neko odvaži da ih kritikuje zbog užasa kojim nas, prije definitivnog nestanka naše domovine, redovito „čašćavaju“  oni „ispale kao iz topa“: „Ti braniš DPS!“

„I što ćemo sad“ pita se domišljata „Kostrika“ (Konstrakta) u evrovizijskoj pjesmi „Biti zdrav“!? Juče po ne znam koji put čitamintervju Tamare Nikčević sa genijalnom Latinkom Perović, koja  tvrdi da (onovremenu, a rekao bi i današnju) Srbiju ne treba tumačiti djelovanjem Slobodana Miloševića, već pojavu Miloševića valja tumačiti Srbijom!

Možda bi ova vanserijska mudrost (nakon temeljne dekontaminacije kleronacizma) mogla biti primjenjiva i na crnogorsko iskustvo?!

„Biti zdrav“!!!