Šezdeset devet je godina prošlo od 7. novembra 1944.godine, dana kada su fašističke jedinice, pri evakuaciji iz Albanije, sa mora i kopna, napale Dobrotu, posebno Ljutu, u kojoj je bila stacionirana jedinica II dalmatinske brigade NOV-e.
U svitanje zore započeta je evakuacija građana koji su se zatekli na potezu od Sv. Matije do Ljute, da, pod prisilom, raščišćavaju kamene barikade koje su postavili pripadnici pomenute jedinice NOV-e.
Sa prvim iskrcanim pripadnicima jedinica fašističke italijanske i njemačke vojske, počelo je paljenje Ljute, pljačka neprocjenjivih vrijednosti koje su sa sobom donosili pomorci.
A, u predvorju crkve Sv. Petra u Ljutoj, postrojeno tridesetak talaca koji su korišćeni za čišćenje barikada.
Među njima don Gracija Ivanović, župnik pomenute crkve.
Postrojeni, očekivali su, a što drugo nego naređenje: “Pali”!
Preduhitrio ih je don Gracija molbom da im dopuste da se pomole.
Njemci su prihvatili molbu, a nakon molitve se i predomislili.
Ljudi su spašeni, a paljenje i plačkanje kuća nastavljeno, sve do oslobođenja, 21. novembra 1944.godine.
Tužni bilans, 34 zapaljene kuće.
Ljuta je danas drugo naselje, sa svega četiri starosjedilačke porodice i tri svjedoka stradanja ovog naselja i dosta novosagrađenih kuća od kojih rijetke liče na stare kuće Ljućana.
Promijenile su se navike i običaji.
Ništa nas ne podsjeća na 7. novembar 1944. godine, osim dvije ruševine i što ga sve više zaboravljamo kako nestaju oni koji ga se sjećaju.
A, kada i posljednji od njih nestane, nestaće i sjećanje jer događaj o kome je riječ, nije ničim obilježen.
prof. dr Milenko Pasinović
Profesore Pasinovicu,
Vi ste ziva i prava legenda Kotora…veliki pozdrav za Vas. Vas student, koji se i danas sjeca Vasih divnih predavanja!
Hvala gospodinu Joli na informaciji.
Lijep pozdrav
Agramer
Najljepše obilježje i sjećanje na znane i neznane graditelje Kotorskih zidina,dobiće naš grad onda kada: Naš Grad Kotor bude definitivno i za vazda oslobođen od insana sklonih mržnji i svemu drugome neljudskome….mrzjeti čovjeka samo zato što je druge vjere,nacije, jezika-i nije njihove paše vjere-(koja jeste sijana-ali nije nikada uspijevala i neće dok je svijeta i ljudi…na prostorima Boke Kotorske i Crne Gore!) -poput ovoga što priziva”krilatog lava”…da ga šapama “mazi” po nju(nosiću) i njemu sličnih! Na žalost ,takvih lutalica: pasa i insana je punan naš Kotor-poodavno)!!!!!!
P.S. Oko pitanja,jeli u Boki tih dana(1944),osim Druge Dalmatinske Brigade bilo i drugih postrojbi…odgovor je samo jedan:NE! Prva Udarna Bokeška Brigada koja je formirana 6.oktobra 1944 u selu Konjsko na Zubcima-Hercegovina,je tih dana nadirala od Zubaca prema Boki i 18.novembra slomila otpo njemačkim jednicama na Ledenice i odbačila ih prema Risnu i dalje ih goneći uz pomoć boraca Druge Dalmatinske Brigade koja je oslobodila Tivat 21.novembra kada i Bokeška Brigada… Kotor..!
Polazeći od malicioznog “pitanceta” izvjesnog “agramera”-mora se znati da je Druga Dalamatinska Brigada svoja borbena dejstva ispoljavala početkom oktobra 1944 na području Dubrovnika i u sadjestvu sa Desetom Udranom Hercegovačkom Brigadom oslobodila Dubrovnik,Konavle i 27.oktobra 1944 godine opštinu Herceg Novi sve do Veriga-“Turski rt”-ispod svetog Jeremije(današnja granica HN i Kotora!)! Dakle,Dalamtinci nisu “ljetovali”-nego bratski i ljudski branili i odbranili Boku Kotorsku u sadejstvu sa Bokeljima i Hercegovcima!!!!!!
Vama profesore Milenko,veliko hvala,na velikoj i s t i n i,uz moju konstataciju….da đe nestaje obraz..čojstvo i junaštvo ovih krajeva..bez sumnje,nastaje zaborav..samo zato što “ISTORIJA NIJE ISTORIJA,AKO JE NE PIŠU POBJEDNICI”-poput “naših “pobjednika”potonjeg sramnog kvarata od vijeka..1988/1989 godine!!! Kvarat od Vijeka,koji je posebno,”u n a p r e d i o” našu opštinu..pa joj je zbog “štenje” i nastale”globalne ekonomske krize”..sveo flotu rahmeti “Jugooceanije” sa dvadest(20) vapora na cigle dva(2) ,uz moje izvinjenje,zato što još nisam savladao-naučio ime ovoga novoga”vasnika” dva jednopartijsko penziona broda!!!!!
Mnogo sreće i zadovoljstva želim vam…uz pozdrave,sa moje tarace-u Prčnju, na kojoj učim po “skraćenom programu”, Ruski -sa jedinim jedinim ciljem nebi li se kako “spasio” od ponuđenih banana?
Jako interesantno!!!
Molijo bi gosp. Pasinovica ako je voljan jos koji komentar dat.
Dali su postojale neke druge postrojbe osim 2 Dalmatinske brigade koje su cuvali Boku od napada fasista?
Ako jesu koje su to bile?
Pozdrav
Agramer
Hvala vam profesore a zbog ovakvih poput Altaira i ostale bratije i dalje su sukobi, podjele i muka.
Moj dragi Altair, malo si se zanio. Ona ploca iznad morskih vrata od bedema je ploca našeg naroda bokeškog, ne nikakvih okupatora! Meni lično ne smeta, ali sam ponosan na datum 21. XI. 1944. jer su moj nono i otac bili učesnici oslobadjanja Boke od okupatora. Isti moji, neki pretci, oslobadjali su Boku i od ostalih okupatora. Napominjem da se moje porijeklo u Boki zna od najranijih zapisa o Boki u istoriji mog Zavicaja. Toliko od mene, tebi.
Skromno spomen obilježje, podignuto još davne 1956. godine na Krivoj ulici,
komandiru Stevu Vlahoviću i petorici neznanih boraca II Dalmatinske
brigade, koje su Njemci ubili u Dobroti u noći između 7. i 8 novembra
1944. godine, više niko ne održava.
Neshvatljivo je i nepravedno zašto su to bili “neznani borci”,
(tako je ispisano na ploči) kad su imali ime i porijeklo, kao što
ga ima komandir Vlahović? Kome je smetalo da budu
uklesane imena i tih “neznanih boraca”?
Bio je to samoubilački, suludi, pokušaj postavljanja zapreka po
putu u Dobroti da bi se spriječila, odsupnica i izvlačenje njemačkog puka iz
Risna. Goli vrh je pao 5. novembra, Grkavac je bio pred samim
padom. Čekalo se osvajanje Ledenica, što je sjutradan dovelo do
pada Risna. Rukovodioci Prve bokeljske i Druge dalmatinske
brigade danima prije povlačenja Njemaca iz Risna, planirali su
zauzimanje mosta na Ljutoj i njegovo rušenje, što bi bilo katastrofalno
za Njemačku vojnu jedinicu u Risnu. Zato su most žestoko
branili, pa je bez artiljerijskih oruđa bio neosvojiv.
Ali,kad se i zadnji njemački vojnik povukao preko mosta,
Njemci su srušili ljepotana austrijskog putnog graditeljstva.
Tri dana prije odlaska Njemaca iz Risna, grupa partizana
postavila je u jedan tumbin između Manastira Banje i
Perasta par sto kilograma ekrazita i digla dio puta u zrak.
Džaba trud i ogromni rizik. Ono što se vojno ne brani,
to i nema vojni značaj. Inženjerske jedinice su za par sati
osposobile put u prvobitnom kapacitetu.
Poslednje uporište za odbranu Risna – Ledenice,
pale su 18. novembra.
U noći između 20. i 21. novembra Njemci kidaju konjsku ćebad i
svaku raspoloživu tkaninu na parčiće i njima zavijaju konjima
kopita. U strogoj tišini komora s konjima izlazi prva. Bilo je
bitno izvući se bez buke bar do Banje.
Nakon konja krenuli su kamioni i mehanizacija.
Nastaje opet zločinačka paljevina. Sve što nijesu stigli zapaliti
8. novebra, palili su na Ljutoj i Dobroti na dan bježanije.
Nažalost, u bijesu poraza Njemci su se surovo obračunavali
sa lokalnim stanovništvom i njihovim materijalnim dobrima.
Ljuta je, uz Gornji Orahovac, bila najviše popaljeno i devastirano
mjesto u Boki Kotorskoj. S tom razlikom što su Gornji Orahovac
popalili Italijanski vojnici još 19. februara 1942. Zapalili su
sve što je moglo izgoreti, čak i kučkove kolibe,
pojatu i stog sijena.
U prijepodnevnim satima zadnji okupatorski vojnik napušta Kotor.
Ubrzo nakon odlaska Njemaca, Nova vlast postavlja prostranu
kamenu ploču iznad Glavnih vrata sa sve novim grbom sa pet
buktinja i reljefno isklesanim datumom – 21. XI 1944., koju i danas gledamo.
Iznad svega stoji krilatica bez navodnika: TUĐE NEĆEMO – SVOJE
NE DAMO!
Pripisaše vjekovnu narodnu mudrost Ljubičici beloj.
I danas to stoji kao kič i političko zamenje jednog vremena,
sa upropaštenim i nevješto izmalterisanim izvornim klesanikom
iznad pročelja.
Možda bi se dalo i oprostiti postavljanje novih obilježja da krkani
ne uzeše maljeve u ruke pa po starom gradu polomiše neprocenjive
venecijanske spomenike, koji nijesu smetali ni onom
“nenarodnom režimu” između dva rata.
Najljepše obilježje i sjećanje na znane i neznane graditelje
Kotorskih zidina, dobiće naš grad onda kad iznad Vrata bude
skinut neokičeraj, a postavljen Krilati lav sa
knjigom u šapi: PAX TIBI MARCE, EVANGELISTA MEUS.
Svaka cast na komentar,
Posebno ovo pri kraju komentara,
Veliki pozdrav Altare od Kotoranina,
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].