Ljuta, naselje u neposrednoj blizini Kotora, u srcu Bokokotorskog zaliva, u koje uranjaju Lovćenski masivi, još pamti zločin njemačkih fašista. Danas je 78 godina od kad je Ljuta gorjela.
Sedmi novembar 1944. godine, posebno je ostao u pamćenju rijetkim povratnicima u naselje Ljuta, iz njega izgnanim i zatvorenim 25. septembra iste godine, ispričao je za Skala radio prof. dr Milenko Pasinović, čuvajući sjećanje na ovaj, već dobrim dijelom zaboravljeni datum.
Nekoliko porodica, vratilo se svojim kućama, u predvečerje sedmog novembra.
Toga novembarskog, maglom osvanulog jutra, priča Pasinović, usnulu Ljutu probudio je zvuk motora ribarskih brodića, barkasa, naoružanih vojnika, pripadnika 334. regimente, zadužene za obezbjeđenje odstupnice jedinicama 81. njemačke divizije, čije je sjedište bilo u Skadru.
Pripadnici II čete, IV bataljona, II dalmatinske brigade, sa sjedištem u Ljutoj, budili su svoje drugove i rijetke stanovnike, povratnike, uzvicima: “Bježite, napali su nas Njemci“!
Ubrzo se čulo pucanje sa barkasa i iskrcavanje njemačkih vojnika.
Pale su prve žrtve pripanika partizanske vojske, njih sedmoro.
Nešto kasnije i prva žrtva među zarobljenim mještanima Dobrote i Ljute, angažovanim za sklanjanje barikada, koje su postavili partizani.
I, počelo je paljenje prvih kuća.
Na tamborju, pred crkvom Sv. Petra u Ljutoj, čekalo je tridesetak zarobljenih civila, angažovanih na čišćenju barikada, a što drugo nego strijeljanje.
Sa njima je bio i svećenik don Gracija Ivanović, koji je zamolio njemačke vojnike, da im dozvole da se pomole.
Nakon molitve su ustali i ponovo postrojeni.
Tada je don Gracija Ivanović izašao iz stroja i njemačkim vojnicima se obratio riječima: “Strijeljajte mene, ne njih “.
I, njemački vojnici odustadoše od strijeljanja.
Ali, nastaviše paljenjem kuća.
Od ukupno 41 kuće zapaljeno je njih 34.
Bez kuće je ostalo 77 stanovnika Ljute.
U Ljutu se vratilo pet porodica, koje su svojim sredstvima napravile izgorele kuće.
Ljuta čuva od zaborava na ovaj način svoju tužnu novembarsku priču. Druge, odavno nema. A moralo bi je biti, jer sjećanjem čuvamo istorijsko trajanje i neprekinutu nit borbe našega naroda za slobodu.
Čuvamo i sjećanje na one koji su izgubili živote i sve što su imali jer su prkosili okupatoru suprostavljajući mu se antifašizmom, čašću i ponosom.
Bravo Skala što ste objavili ovaj događaj….nego biće po kvazi lažavim srpskim istoričarima ,četnici pružili jak otpor njemačkom okupatoru I spasili masu kuća a onda je gvozdeni krst za zasluge od Hitlera pao sa grane slučajno I zakačio se za kapot Pavla Đurišića …..koji ustvari nije znao što taj gvozdeni krst znači pa ga nije skidao sa prsa.
Miro , kakvi su te pundravci ufatili?
Na koje fašiste misliš, sa koje bande?
Grbaljske i od Velike Kaštio.
Eto s koje bande.
Ovo je ljudski i časno od Skale.
Da se nikad nikome ne ponovi .
Fašizam i danas
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].