13.07.
14:50h
Iz memoara Vojvoda Gavra Vukovića i Sima Popovića i iz iste forme pisanja, Kralja Nikole, odslikava se do najsitnijih detalja diplomatska borba Crne Gore prije, a posebno nakon Berlinskog kongresa, održanog na današnji dan.
Ovo – nakon, važi posebice za Ulcinj, Plav i Gusinje.
I Pinješ, naravno.
I jutros je na tom čarobnom uzvišenju, tik iznad Male plaže, u komšiluku sve mirno.
Jednako slušamo zrikavce, gugutke, tišinu trenutka.
Na današnji dan 1941. godine Tomica, Đorđije i Petar, rođena braća, otišli su u šumu, ostavivši kući oca Nika, crnogorskog rudara u Americi, dobrovoljca iz Balkanskih ratova. I četrnaestogodišnjeg Luku.
Najmlađeg brata.
Taj Luka je moj otac.
Braću su pobili četnici i milicija Omera Rastodera.
Pretpostavljam da je bilo nekih, koji su te 1941. godine jeli kokice. I čekali.
Pa, ko pobijedi.
Niko se ugasio 1945. godine. Mnogo je to gubitaka bilo za njegovo rudarsko i ratničko, crnogorsko, srce.
Ja, nedostojan, želim samo jedno.
Da se Crna Gora konačno upristoji. Uz pomoć pristojnih ljudi.
P.S.Crna Gora je uvijek bila vojnički logor.
Nikada, cirkuska šatra.
P.S.1 Uz ovo drugo idu… kikiriki, kokice…
I ostale zanimacije.
Dosta je objašnjavanja i podešavanja, vratite socijalizam ….
Upravo se u Dojmi pjeva Bela Ćao, a opskurna poteštatova
bulumenta “sluša”, kao i tokom okupacije u Doppi lavoru 😄.
A koji su to?
90ih ste ih “išćerali”, a sad ihtražite, znate lišta oćete?
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].