Da nije ušla u NATO, Crna Gora bi 13. jul odavno obilježavala kao zemlja izgubljene državnosti

Ideološki koncept nezavisne, suverene i građanske Crne Gore je na najtežim iskušenjima od obnove nezavisnosti, a njeno društvo je ideološki duboko podijeljeno, ističe sagovornik Pobjede

Autorka: Katarina Jerkov

Crnogorski državotvorni blok mora uraditi sve kako bi uspio da bar malo podigne svijest međunarodne zajednice o stanju i stalnim pritiscima kojima je već dugo izloženo crnogorsko društvo. U kontekstu novonastalih geopolitičkih prilika u Evropi i svih konsekvenci u našoj regiji, neophodno bi bilo postaviti platformu novog demokratskog djelovanja, mnogo agilnijeg i snažnijeg, kako bi se sačuvala Crna Gora i građanski karakter njenog društva, koji je danas u ozbiljnoj krizi, ako je to više uopšte moguće.

To je u intervjuu za Pobjedu istakao bivši ministar odbrane i nekadašnji direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Boro Vučinić.

Osvrćući se na poziciju dijela vladajućih partija prema članstvu naše zemlje u NATO, on očekuje da će se „retorički javno demonstrirati tobožnja privrženost sistemu kolektivne bezbjednosti, dok će najuticajniji djelovi konspirativno pokušati opstruirati ispunjenje obaveza prema NATO“. Dodaje i da se njihovi stavovi nijesu promijenili u odnosu na 2016. godinu i proteste na bulevaru ispred državnog parlamenta, te da će „svaki politički subjekt za sebe kalkulisati i čekati priliku da se nešto promijeni“.

– Snažnija saradnja sa saveznicima ni na koji način neće obeshrabriti one koji se konstantno miješaju i maligno utiču na unutrašnje prilike u Crnoj Gori. Stoga, Crna Gora treba da ispoštuje ne samo sve obaveze na koje se obavezala protokolom o pristupanju NATO-u, već i sve odluke koje je u tom pogledu Alijansa donijela i koje će donijeti. Da kojim slučajem Crna Gora nije primljena 2017. godine u NATO, odavno bi doživjela sudbinu „glinenog goluba“ i 13. jul – Dan državnosti bi ponovo dočekala kao teritorija, zemlja izgubljene državnosti – dodaje nekadašnji ministar odbrane.

Smatra da je danas nemoguće govoriti o potpunoj bezbjednosti građana i u jednom kraju svijeta. No, poručuje da će „Crna Gora i njeni građani biti bezbjedni onoliko koliko naša zemlja ostane čvrsto uz NATO i bude istrajna na svom evropskom putu“.

– Ukoliko napravi otklon od ovih vrijednosti, strašno je i pomisliti sa kakvim bi se sve bezbjednosnim nedaćama suočila – do njenog ubrzanog konačnog i, plašim se, trajnog nestanka – dodaje sagovornik Pobjede.

Posebno je zabrinut za, kako kaže, „dosta anemičnu reakcija političkih subjekata suverenističkog spektra i nevladinih organizacija, koji se već duže nalaze u stanju hronične hibernacije – izuzev nekoliko svijetlih primjera kod kojih antifašizam predstavlja fundamentalnu vrijednost“.

– Siguran sam da prava i, snažno vjerujem, većinska Crna Gora nikada neće odustati od antifašističkog nasljeđa i da će nastaviti da baštini tu ideju dok god bude postojala. Onog trenutka kada izgubi svoj antifašistički narativ, ni nje više neće biti. Želim da vjerujem da se to nikada neće dogoditi – zaključuje sagovornik Pobjede.

POBJEDA: Prema izjavama ministra odbrane Dragana Krapovića, Crna Gora se saglasila sa zahtjevom NATO da u narednih deset godina poveća izdvajanja za odbranu i bezbjednost na pet odsto BDP-a. Na koji način će Krapović to pravdati pred stranačkim kolegama i koalicionim partnerima iz nekadašnjeg DF-a kada se o tome bude glasalo? 

VUČINIĆ: Neće tu biti mnogo izbora, zato mislim da neće ni biti potrebe za velikim pravdanjem.

Za očekivati je da će vladajuća većina sada retorički javno demonstrirati tobožnju privrženost sistemu kolektivne bezbjednosti, dok će najuticajniji djelovi konspirativno pokušati opstruirati ispunjenje obaveza prema NATO. Suvišno je pitati zašto. Na to nas upozorava i neodgovorno ispunjavanje preuzete obaveze sa Samita u Vašingtonu 2024, u vezi sa prenosom 5,9 miliona eura koji se morao uplatiti u posljednji čas pred Samit u Hagu ove godine. Isto tako, devet mjeseci je u Skupštini čekala odluka o upućivanju pripadnika naše vojske u mirovne misije.

POBJEDA: Da li to znači da je aktuelna vlast, u stvari, ostala na istim pozicijama kao prije učlanjenja naše zemlje u NATO i da nas i dalje vuče ka tome?

VUČINIĆ: Prisjetimo se samo što je sve tadašnja opozicija, a sadašnja vlast – oličena prije svih u Demokratskom frontu – bila spremna uraditi 2016. godine da Crna Gora ne postane članica NATO. Na podgoričkim glavnim saobraćajnicama tada je bila organizovana „šatorijada“ u znak otpora i nemirenja sa pristupanjem Crne Gore Sjevernoatlantskom savezu. Na raspolaganje je bio stavljen ozbiljan trud i angažman materijalno-finansijskih i ljudskih resursa, ne samo iz regije, već, kao što znamo, i iz Rusije samo da se taj naum osujeti.

Svjesni toga, a u kontekstu ogromnih geopolitičkih potresa, ratova i preslaganja, kako danas vjerovati da je tadašnja domaća operativa koja sada, sa pozicija vlasti, kreira crnogorsku državnu politiku uz ideološko ubjeđenje koje ima, spremna da iskreno bude posvećena ispunjenju ciljeva Alijanse? Za očekivati je da će ovako heterogena i nesložna koalicija kalkulisati, svaki politički subjekt za sebe, i čekati priliku da se nešto promijeni. Posebno računajući na nepredvidivost poteza Donalda Trampa koji bi eventualno oslabili Alijansu, a nosećem stubu vlasti – strankama bivšeg DF i partijama koje im gravitiraju – otvorile prostor da se vrate na ideološko „fabričko podešavanje“, udalje Crnu Goru od NATO i pokušaju je trajno svrstati na istok.

Ipak, takva kalkulacija nema perspektivu, s obzirom na ozbiljnost namjere da se Savez ojača kroz jednoglasno povećanje izdvajanja za odbranu njegovih članica na pet odsto BDP u narednih deset godina te jasno pozicionirane američke administracije da ostane stožerna snaga. Članice NATO iz Evrope su još ranije prepoznale ozbiljnost i opasnost geopolitičkih prilika i donijele odluku da se za naredni desetogodišnji period izdvoji impozantna suma od 800 milijardi eura. Kada sve to imamo u vidu, jasno je da su zapadni saveznici čvrsti u namjeri da obezbijede svoju sigurnost i očuvaju snagu NATO, kao do sada najmoćnije alijanse.

Od sudbinskog je značaja što se Crna Gora pripadništvom kolektivnom sistemu bezbjednosti našla na pravoj strani koja štiti njenu državnu opstojnost. Na njoj mora ostati i pokušati da odgovori svim obavezama koje saveznici od nje očekuju, i u skladu sa svojim mogućnostima. To je u njenom najboljem nacionalnom interesu.

POBJEDA: S obzirom na to da NATO za naredni period preporučuje zajedničke nabavke, obuke i korištenje oružja odnosno vojne opreme, da li to znači da bi strani vojnici i oficiri ubuduće mogli češće da borave u Crnoj Gori? Da li bi takva saradnja mogla da obeshrabri ili da još više pojača strana miješanja u Crnoj Gori? 

VUČINIĆ: Kontinuitet sukoba u Ukrajini, razbuktavanje tenzija na Bliskom istoku, snaženje kinesko-ruskog strateškog partnerstva i preslaganje globalnih odnosa snaga, determinišu kritičnu etapu evroatlantske kolektivne odbrane. Nedavni samit NATO je utvrdio strateške pravce djelovanja Alijanse za narednih nekoliko godina. Naporedo s tim, svijet se suočava sa intenziviranjem rivalstava među velikim silama u Indo-Pacifiku i širenjem hibridnih i sajber napada, zbog čega NATO sada redefiniše svoju stratešku ulogu.

Crna Gora treba da uradi sve što je u njenom najboljem nacionalnom interesu. Prije svega, to je očuvanje njene državnosti i mira u zemlji, koji je danas na teškim iskušenjima u cijelom svijetu, a tradicionalno u regionu i održava se krajnjim naporima, prijeteći da eskalira u svakom trenutku.

Niz je otvorenih pitanja u okruženju koja godinama ne uspijevaju da se riješe. Odnos Beograda i Prištine i dalje ostaje krajnje problematičan, a Tramp je izjavio da je uspio da zaustavi Srbiju u svom naumu „u zadnji čas“. Decenijska destabilizacija i stalne prijetnje Milorada Dodika teritorijalnom integritetu BiH izazivaju veliku zabrinutost evropskih konzervativaca i reformista, na što su ga nedavno jasno upozorili. Hronična nestabilnost prilika u Sjevernoj Makedoniji čini tu republiku krhkom i podložnom raznim malignim uticajima, koji se koliko-toliko predupređuju njenim članstvom u NATO. Studentski i građanski otpor autoritarnoj vlasti Aleksandra Vučića u Srbiji i represivne mjere režima prema učesnicima protesta do krajnjih granica su narušili stabilnost u najvećoj zemlji regije, sa latentnom opasnošću prelivanja na susjede.

Snažnija saradnja sa saveznicima ni na koji način neće obeshrabriti one koji se konstantno miješaju i maligno utiču na unutrašnje prilike u Crnoj Gori. Stoga, Crna Gora treba da ispoštuje ne samo sve obaveze na koje se obavezala protokolom o pristupanju NATO, već i sve odluke koje je u tom pogledu Alijansa donijela i koje će donijeti.

Da kojim slučajem Crna Gora nije primljena 2017. godine u NATO, odavno bi doživjela sudbinu „glinenog goluba“ i 13. jul – Dan državnosti bi ponovo dočekala kao teritorija, zemlja izgubljene državnosti.

POBJEDA: Nakon pet godina članstva u NATO i 19 godina samostalnosti, koliko je Crna Gora danas bezbjedna za svoje građane? 

VUČINIĆ: Danas u svijetu ne postoji država, bez obzira koliko je velika i jaka, koja se može osjećati potpuno bezbjedno i sigurno. Kontekst sadašnjih geopolitičkih prilika u svijetu to ne dozvoljava. Agresija Rusije na Ukrajinu i brutalnost izraelskog satiranja Pojasa Gaze su, nažalost, učinili legitimnim nasilno osvajanje teritorije i do kraja sručili i onako fundamentalno nagrižen globalni poredak. Ne postoji danas iole ozbiljniji globalni institut međunarodnih odnosa koji bi se usudio dati dugoročniju prognozu razvoja bezbjednosnih prilika u svijetu.

Od Drugog svjetskog rata do sada prilike nikada nijesu bile složenije, a svijet bio u većoj opasnosti. Stoga se mnogi ozbiljni analitičari s pravom pitaju da li smo već u trećem svjetskom ratu koji se, za razliku od prethodnih, odvija parcijalno na više globalnih kriznih područja.

Polazeći od najvećih planetarnih previranja, dug je put dok dođemo do Crne Gore. Pred našom zemljom su brojni izazovi i prijetnje koji, uz dugotrajuću političku nestabilnost i krizu, u svakom trenutku mogu postati ozbiljna prijetnja miru. Najkraće rečeno, Crna Gora i njeni građani će biti bezbjedni onoliko koliko naša zemlja ostane čvrsto uz NATO i koliko bude istrajna na svom evropskom putu. Ukoliko napravi otklon od ovih vrijednosti, strašno je i pomisliti sa kakvim bi se sve bezbjednosnim nedaćama suočila, do njenog ubrzanog konačnog i, plašim se, trajnog nestanka.

POBJEDA: Nakon sve češćih revizionističkih izjava i veličanja osuđenih zločinaca iz Drugog svjetskog rata, uključujući stavove sa najviših državnih adresa, poput predsjednika Skupštine Andrije Mandića, ali i ćutanje predsjednika države Jakova Milatovića i premijera Milojka Spajića, može li se reći da je Crna Gora „odustala“ od antifašističkog nasljeđa? 

VUČINIĆ: Nažalost, Vaše pitanje ima puno opravdanje. Vjerovatno da, uz sumornu finansijsko-ekonomsku perspektivu, sve češće postavljano pitanje istorijskog revizionizma predstavlja problem koji najviše opterećuje. U posljednje vrijeme takva bezobzirna retorika se sve češće čuje. Ona, kao što ste kazali, dolazi od najviših predstavnika vlasti, a posebno od „nadvlasti“ oličenoj u velikodostojnicima Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koja funkcioniše na principima klerikalno-političke, teritorijalno i kulturno ekspanzionističke radikalne organizacije. Razlika između uloge te crkve u Crnoj Gori i u Srbiji je ta što se ona u Srbiji nalazi pod patronatom režima, dok u Crnoj Gori aktuelna vlast funkcioniše pod patronatom te crkve. Ovo je vrijeme u kojem je ta ideologija očigledno ponovo našla svoje mjesto u Crnoj Gori. Stoga se ne treba čuditi što u tome prednjači aktuelni predsjednik Skupštine sa titulom četničkog vojvode. Kroz revizionističke stavove, veličanje ratnih četničkih perjanica i osuđenih zločinaca, odavanje počasti svojim idolima iz Drugog svjetskog rata, Draži Mihailoviću, Pavlu Đurišiću, Nikoli Kalabiću, želi da proglasi četnički pokret i ideologiju jednako patriotskim kao i narodnooslobodilački, i time svoju titulu učini legitimnom.

S druge strane to, kao što kažete, ne nailazi na reakciju drugih najviših adresa. To od njih ne treba ni očekivati jer ih, kao što su i sami kazali, to ne interesuje. Vidimo da državni vrh i institucije ćute i ne reaguju pred ponižavanjem svojih građana, dok se kulturni stvaraoci u susjedstvu privode zbog javno izgovorene riječi, a poslanici svako malo nesmetano targetiraju novinare, istovremeno dodjeljujući prestižne državne nagrade piscima koji negiraju postojanje crnogorske države i nacije. Za njih je najvažnije da se sačuva koaliciona vlast i ne dozvoli njen raspad, ni po koju cijenu. Može da radi i da govori ko što hoće, ali ostaje zajednički moto „ne damo svetinje“ (partijske vlastodržačke busije). Tako je to kad suspendujete sve političke i partijske principe, a iste ste u obavezi da podredite interesima onih koji su vas doveli na vlast.

Više od toga brine dosta anemična reakcija političkih subjekata suverenističkog spektra i nevladinih organizacija, koji se već duže nalaze u stanju hronične hibernacije, izuzev nekoliko svijetlih primjera (poput organizacije STEGA) kod kojih antifašizam predstavlja fundamentalnu vrijednost.

Naspram antifašizma je fašizam, od kojeg, nažalost, kroz uspon desnice u posljednjoj deceniji pojačano boluju i neke razvijene zemlje Zapada. Siguran sam da prava i, snažno vjerujem, većinska Crna Gora nikada neće odustati od antifašističkog nasljeđa i da će nastaviti da baštini tu ideju dok god bude postojala. Onog trenutka kada izgubi svoj antifašistički narativ, ni nje više neće biti. Želim da vjerujem da se to nikada neće dogoditi.

POBJEDA: Što pokazuje težnja najvećeg dijela vladajuće većine da kontinuirano podsjeća na događaje iz crnogorske storije iz 19. i s početka 20. vijeka, koji se u Srbiji smatraju sastavnim dijelom „vjekovne srpske tradicije i kulture“? 

VUČINIĆ: U današnjoj crnogorskoj vlasti participiraju sve antisuverenističke političke partije. Sjetimo se da je i prije, a i nakon dolaska na vlast, često pominjani čelni čovjek aktuelne vlasti Andrija Mandić kazao da će se za svoje programske ciljeve, koji podrazumijevaju „utapanje Crne Gore u svesrpstvo“, boriti sa nove pozicije, drugim sredstvima i ići drugim putem ka istom cilju, što svakodnevno i čini. U njegovom kabinetu se nalazi zastava druge države, dok je iz skupštinskog hola uklonjena crnogorska zastava. Za to je angažovano više terenskih specijalaca, od kojih se posebno ističu dva, na čelnim pozicijama opština Nikšić i Pljevlja.

Crnogorski državotvorni blok mora uraditi sve kako bi uspio da bar malo podigne svijest međunarodne zajednice o stanju i stalnim pritiscima kojima je već dugo izloženo crnogorsko društvo. U kontekstu novonastalih geopolitičkih prilika u Evropi i svih konsekvenci u našoj regiji, neophodno bi bilo postaviti platformu novog demokratskog djelovanja, mnogo agilnijeg i snažnijeg, kako bi se sačuvala Crna Gora i građanski karakter njenog društva, koji je danas u ozbiljnoj krizi, ako je to više uopšte moguće.

POBJEDA: Da li se crnogorsko društvo može i dalje odupirati nasilnim promjenama ka što dubljoj podijeljenosti i radikalizaciji, nalik onoj koja se sprovodi u susjednoj Srbiji? 

VUČINIĆ: To što se danas događa u Srbiji kao odgovor na sve što radi tamošnji režim je civilizacijska stvar. Studenti tamo vode emancipatorsku borbu, vrijednu poštovanja.

Crnogorsko društvo je, nažalost, danas snažno nagriženo spoljnim i unutrašnjim malignim generatorima moći. Ideološki koncept nezavisne, suverene i građanske Crne Gore je na najtežim iskušenjima od obnove nezavisnosti. Konstanta velikosrpske ideologije, konceptualno i tematski prilagođene Crnoj Gori, ne ostavlja prostor za bilo kakva prijatna iznenađenja. Crna Gora, čije je društvo ideološki duboko podijeljeno, kao nezavisna i suverena država treba da gradi mostove suživota tako snažno ideološki udaljenih strana. Ukoliko Crnogorci svih vjera i nacija nemaju snage da se kroz organizovan demokratski odgovor odupru i zaštite najveću svetinju koja se zove svoja zemlja i za koju su generacije predaka platile najveću cijenu, onda ona ne treba ni da postoji, niti su je oni dostojni.

Na kraju, želim da građanima Crne Gore čestitam najznačajniji datum njene istorije, 13. jul – Dan državnosti.

„Geopolitika ne oprašta neznanje i ne nagrađuje neodlučnost“

POBJEDA: Do koje mjere NATO i partnerske bezbjednosne službe mogu tolerisati strana uplitanja u crnogorski sektor bezbjednosti, uključujući Agenciju za nacionalnu bezbjednost?

VUČINIĆ: Ulaskom u kolektivni sistem odbrane Crna Gora je postala dio obavještajne zajednice NATO, što je obavezuje da se prema svim povjerljivim informacijama i podacima koje dobija kroz razmjenu sa organizacijom i njenim članicama, odnosi odgovorno i u skladu sa propisanim procedurama i standardima. Svaka neozbiljnost i namjerna ili nenamjerna neopreznost koja čini te podatke dostupnim zemljama koje NATO definiše kao bezbjednosnu prijetnju, ne samo što zemlju čini nekredibilnim i nepouzdanim saveznikom, već kompromituje i pravi štetu samoj Alijansi. Dio takve obavještajne zajednice su ne samo Agencija za nacionalnu bezbjednost, već i ministarstva odbrane, vanjskih i unutrašnjih poslova, Direkcija za zaštitu tajnih podataka i sve druge institucije koje dolaze u kontakt sa tajnim podacima.

Plašim se da je tokom prethodnih nekoliko godina Crna Gora svojom tendenciozno i nekompetentno neodgovornom politikom otvorila toliko rupa u sistemu nacionalne bezbjednosti koji su njen rejting u kolektivnom sistemu bezbjednosti i odbrane spustili na najniže grane. Savezničke zemlje Alijanse su se shodno tome postavile u razmjeni osjetljivih informacija i tajnih podataka, koji je sada na izuzetno skromnom nivou.

Kako je kazao svjetski poznati teoretičar međunarodnih odnosa Zbignjev Bžežinski: „Geopolitika ne oprašta neznanje i ne nagrađuje neodlučnost“.