Crnom Gorom špartaju službe koje nijesu dio nacionalnog i evroatlantskoga obavještajnog sektora

Prvi predsjednik Vlade nakon „litijaške kontrarevolucije“ Zdravko Krivokapić, pet godina poslije promjena koje su izmijenile političku putanju i perspektivu Crne Gore, potvrdio je da državom čiji je bio premijer „vladaju BIA i srpski svet“, te da se ključne državne odluke ne donose u Podgorici.

– Hvala profesoru Krivokapiću na iskrenosti i spremnosti da, sa pet godina zakašnjenja, konačno kaže istinu o Crnoj Gori. To se mora pozdraviti – kaže za Pobjedu predsjednik Stranke evropskog progresa (SEP) Duško Marković. 

Nekadašnji premijer i bivši zamjenik predsjednika Demokratske partije socijalista (DPS) pita Zdravka Krivokapića vjeruje li da su tvrdnje koje iznosi upitne bilo kome u Crnoj Gori i izvan nje.

Zloupotrebljavajući jednu od najznačajnijih državnih institucija, Andrija Mandić temeljno, otvoreno i neskriveno radi na svom političkom i ideološkom programu, čija je suština nestanak Crne Gore. Eliminisanjem državnih simbola iz svog kabineta i iz Skupštine, Mandić urušava ustavno uređenje i ustavni poredak Crne Gore. Iako znam da u ovoj destrukciji ima podršku i crkve i Beograda, moram da priznam da sam iznenađen brzinom kojom se sve odigrava. Možda i zato što nema otpora nadležnih institucija

– Vjerujem da Krivokapić nije zaboravio ko ga je i gdje predložio za premijera, ko mu je postavio „12 apostola“ za ministre, ko je organizovao i obezbjeđivao ustoličenje novog mitropolita na Cetinju, zašto su se lideri njegove koalicije susrijetali sa visokim oficirima BIA i u Beogradu i u bosanskohercegovačkom entitetu RS u vrijeme formiranja Vlade, ko je autor programa Evropa sad… Hoću da kažem da se i tada i danas o svemu odlučivalo u istim centrima „srpskog sveta“ i BIA – kaže Marković za Pobjedu.

POBJEDA: Mediji su pisali o susretima koje pominjete.

MARKOVIĆ: Jesu. Neki od tih susreta bili su i zabilježeni, kao onaj Krivokapića i Marka Parezanovića – da li u prostorijama BIA ili negdje drugo u Beogradu, ne sjećam se. Sjećam se samo da se u pozadini vidjela srpska zastava. Takođe, zabilježen je susret lidera bivše koalicije sa istim strukturama, organizovan u entitetu RS, čiji je cilj bio uspostavljanje anticrnogorskog i antidržavnog režima u Podgorici. Sjetićete se, vjerujem, kontroverznog Stevana Simijanovića, puta u Trebinje uoči formiranja prve vlade, koji nije imao samo političku, nego i obavještajnu pozadinu.

Ove su informacije procurile u javnost i, prema onome što znam, tačne su i pouzdane.

POBJEDA: Prethodno su se u javnosti pojavile informacije da je vlast, čiji ste bili dio, pratila i prisluškivala neke opozicionare, sveštena lica, novinare?

MARKOVIĆ: Sa istom sigurnošću mogu da kažem da, posljednjih godina uoči promjene vlasti, to nije bila praksa niti se sektor bezbjednosti time bavio. Bio je posvećen služenju državnim i nacionalnim interesima i, usljed prijetnji koje su dolazile i iznutra i spolja, uglavnom odbrani unutrašnje bezbjednosti i osiguravanju stabilnosti zemlje.

Do obnove državne nezavisnosti 2006. godine, u Crnoj Gori su djelovali savezni organi, i politički i bezbjednosni – od saveznih ministarstava, do vojske i obavještajnih službi. U tom smislu, Crna Gora, njena vlast i institucije bili su izloženi kontinuiranim pokušajima kontrole i nadzora Beograda. Uslijedio je period političkog i bezbjednosnog raskida Crne Gore sa srpskim službama bezbjednosti i saradnja je preusmjerena na evropske susjede i šire.

POBJEDA: Koliko je crnogorski bezbjednosni sistem danas pouzdan partner evropskim i NATO partnerima?

MARKOVIĆ: Crna Gora je članica NATO, a njen obavještajni sektor dio je obavještajne zajednice Alijanse, što znači da bi trebalo da bude posvećena očuvanju kako crnogorske, tako i evroatlantske bezbjednosti. Iako odavno nijesam dio tog sistema, vidim da Crnom Gorom špartaju službe koje nijesu dio nacionalnog i evroatlantskog obavještajnog sektora.

POBJEDA: Ko?

MARKOVIĆ: Bezbjednosni aparat i službe Srbije.

POBJEDA: Mediji su nedavno objavili fotografiju agenta BIA u selu Gornje Zaostro. BIA se očito više ne krije, slobodno participira u političkom i društvenom životu susjedne zemlje. Što su posljedice? 

MARKOVIĆ: Beograd očito Crnu Goru doživljava kao svoj već osvojeni politički i bezbjednosni prostor. U sljedećoj fazi, vjerovatno i teritorijalni.

Nema sumnje da obavještajne strukture Srbije u Crnoj Gori imaju političku podršku i infrastrukturu koje im obezbjeđuju prosrpske i nacionalističke stranke; logično je onda da se ne kriju i da se komotno osjećaju. Kako na otvorene veze „tridesetoavgustovaca“ sa srpskim i ruskim strukturama gledaju evropski i NATO partneri, pitanje je za njihovu analitiku.

POBJEDA: Zar to nije prevashodno pitanje za Vladu Crne Gore?

MARKOVIĆ: Jeste. Riječ je o ozbiljnoj unutrašnjopolitičkoj i bezbjednosnoj nestabilnosti. Vlada Milojka Spajića nastavak je vlade Dritana Abazovića, a ona vlade Zdravka Krivokapića. Bezbjednosni sitem je razoren, ekonomija posrnula; usljed inflacije i visokih cijena, sve je više građana na ivici egzistencije; rasprodaju se i uništavaju ključni razvojni resursi – ugašena je nacionalna avio-kompanija, gase se pomorske kompanije, rasprodaje imovina „Plantaža“, Željezara je prodata pod krajnje problematičnim uslovima i pod sumnjom na korupciju; da ne govorimo o međunarodnoj kompromitaciji koncesionog procesa za crnogorske aerodrome. Ova je vlast dovela do urušavanja međunarodnog ugleda Crne Gore, posebno u regionu, što je posljedica ne samo nekompetentnosti, nego i planskog djelovanja dijela antidržavne koalicije predvođene strankom Andrije Mandića. Njihov cilj je ugrožavanje Crne Gore, njena dezintegracija i urušavanje njenog građanskog karaktera. Pogledajte odnose sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom! Da ne govorim o Kosovu: dio vlasti svako malo kreće ka Prizrenu i Prištini.

POBJEDA: I dalje imate razumijevanja za poziciju Bošnjačke i albanskih stranaka?

MARKOVIĆ: Nijesam više siguran da stranke manje brojnih naroda, prije svega albanske, mogu da osiguraju zdrav i koristan odnos Crne Gore i Albanije, koja, kada je riječ o evropskim integracijama, polako pretiče Crnu Goru. Svjedočimo tihom umiranju Crne Gore, i to one referendumske, građanske, evroatlanske i antifašističke.

Aktuelna vlast poništila je i sekularni karakter Crne Gore. Crkva se ne samo upliće u državne poslove, nego presudno opredjeljuje državnu i nacionalnu politiku. Zahvaljujući snažnom crkvenom uplivu u institucije, na sceni je neskriveni, grubi i agresivni revizionizam koji uništava antifašističke temelje Crne Gore i vrijednosti na kojima je ona nastala.

Kao neprikosnoveni lider parlamentarne većine, ove procese politički artikuliše Andrija Mandić. Zloupotrebljavajući jednu od najznačajnijih državnih institucija, Mandić temeljno, otvoreno i neskriveno radi na svom političkom i ideološkom programu, čija je suština nestanak Crne Gore. Eliminisanjem državnih simbola iz svog kabineta i iz Skupštine, Mandić urušava ustavno uređenje i ustavni poredak Crne Gore. Iako znam da u ovoj destrukciji ima podršku i crkve i Beograda, moram da priznam da sam iznenađen brzinom kojom se sve odigrava. Možda i zato što nema otpora nadležnih institucija.

POBJEDA: Kojih?

MARKOVIĆ: Onih kojima Ustav i zakoni nalažu da brane ustavni i društveni poredak. Mislim na Vladu, na službe bezbjednosti, tužilaštvo, sudstvo.

POBJEDA: Ima li premijer Milojko Spajić snage i volje da se tome suprotstavi?

MARKOVIĆ: Ne sjećam se da je premijer Spajić ozbiljno reagovao na konstantne pokušaje razaranja unutrašnjeg bića Crne Gore. I postavljanje spomenika četničkom zločincu Pavlu Đurišiću nazvao je „seoskom temom“. Kada god pomislim da Spajić ipak nije dio istog projekta, potrudi se da me sam demantuje. Iako ponekad djeluje da ne razumije obaveze i odgovornosti koje kao premijer ima, za propadanje Crne Gore odgovoran je koliko i Andrija Mandić. Jer Mandićeve ideološke i političke stavove znamo, on je u tom smislu dosljedan. Ipak, odgovornost za stanje u zemlji imaju oni koji su mu omogućili da zauzme mjesto predsjednika Skupštine, te da sa jedne od najznačajnijih državnih pozicija razara i kompromituje Crnu Goru.

POBJEDA: Sektor bezbjednosti prepušten je Demokratama, koje kao da preuzimaju ulogu ključne poluge Beograda u direktnom razaranju sistema. Je li veting koji sprovode reforma ili lov na vještice?

MARKOVIĆ: Veting je dobar i koristan mehanizam samo ako je zasnovan na zakonu, ako je nezavisan i provjerljiv. Da bi njegovo sprovođenje bilo legitimno, neophodan je zakon, nezavisno tijelo, pravna zaštita; potrebno je da postupak bude ciljan prije svega na funkcije sa ovlašćenjima i pristupom tajnim podacima, ali i da ga prati adekvatan parlamentarni nadzor.

Najbolji način da se veting obesmisli i kompromituje jeste da se proces prepusti jednoj partiji. A upravo je to urađano u svim sektorima bezbjednosti. Partijske zloupotrebe, i to u Vladi koja nema jedinstven sistem rukovođenja i upravljanja, očekivane su, tim prije što je, ponavljam, cio bezbjednosni sektor predat u ruke stranci koja je na ključne pozicije postavila mlade ljude bez ikakvog radnog i bez ozbiljnog životnog iskustva.

Ovo se hazarderstvo nije smjelo dozvoliti.

POBJEDA: Je li se smjelo dogoditi da se skupštinski Anketni odbor, navodno formiran kako bi dao odgovore na veoma važne teme iz vremena vlasti čiji ste bili dio, pretvori u javna suđenja i medijske hajke?

MARKOVIĆ: Prvo, Anketni odbor uspostavljen je mimo parlamentarne prakse. Naime, formiranje parlamentarnih odbora uglavnom inicira opozicija, koja tako dodatno provjerava vlast i traži njenu odgovornost za različite politike, ne samo u sektoru bezbjednosti. Anketni odbor o kojem me pitate formiran je na zahtjev vlasti, na prijedlog bivšeg Demokratskog fronta, što je ostatak vladajuće većine prihvatio. Sudeći po onome što smo do sada čuli i vidjeli, Odbor je pretvoren u platformu pomoću koje režim vodi grubu i primitivnu kampanju protiv opozicije, odnosno bivše vlasti. Vidjeli ste ko su akteri, a ko svjedoci. Uglavnom je riječ o nekredibilnim ljudima bez integriteta, moralno problematičnim, neostvarenim, zahvaljujući čijim je „svjedočenjima“ Anketni odbor pretvoren u cirkus, u smijuriju, u kompromitaciju parlamenta i uopšte instituta Anketnog odbora. Takođe, na ovaj način se ponižavaju državni organi – policija, tužilaštvo i sudstvo.

Da je novo karikiranje institucija platforma za politički obračun sa opozicijom potvrđuje i činjenica da je rad Anketnog odbora produžen do redovnih izbora 2027. godine.

POBJEDA: Odazvali ste se pozivu i svjedočili pred Anketnim odborom?

MARKOVIĆ: Jesam. Prvi sam se odazvao pozivu i stavio tačku.

POBJEDA: Stavili ste tačku?

MARKOVIĆ: Jesam.

POBJEDA: „Uzmite kokice“, poručuje svako malo Dritan Abazović, najavljujući hapšenja najviših zvaničnika bivše vlasti, najčešće bivšeg predsjednika Mila Đukanovića i Vas. Zato pitam.

MARKOVIĆ: Ne pominju se slučajno naša dva imena, budući da smo, zajedno sa dijelom društva, dali pečat obnovi državne nezavisnosti, očuvanju mira, stabilnosti i građanskog sklada, okretanju Crne Gore evropskom i evroatlantskom sistemu bezbjednosti i vrijednosti. Kako bi se toj Crnoj Gori zadao konačan udarac, nogom se za vrat mora stati najprije nosiocima tog procesa.

Najave i progoni o kojima govorimo obično kreću sa istih opskurnih portala i televizija sumnjive uređivačke politike, čiji su vlasnici i njihov sumnjivi kapital izvan Crne Gore.

POBJEDA: Zar nijeste gostovali upravo na tim televizijama?

MARKOVIĆ: Političar nekada mora da ode u osinje gnijezdo kako bi pokazao da se ne plaši i da mu je savjest mirna. Gostovanje u ovim medijima ne podrazumijeva saglasnost sa njihovom uređivačkom politikom ili ulogom koja im je dodijeljena u društvu – naprotiv.

Centri izvan Crne Gore koji kontrolišu i režim i ove medije, očito nijesu mirni sve dok postoje i dok su na slobodi oni koji su ih tri decenije sprečavali da svoj anticrnogorski naum sprovedu u djelo.

POBJEDA: Sprečava li ih aktuelna opozicija, čiji je dio, pored nesposobnosti i političkog kukavičluka, očito opterećen obavezama i odnosima sa onima protiv kojih se navodno politički bore?

MARKOVIĆ: Opozicija nema prave odgovore na zlo koje je zadesilo Crnu Goru. Njihov otpor režimu više je folkloran, teatralan, paradan i reklamerski. Politiku vode saopštenjima, statusima na društvenim mrežama. Podijeljeni su, zatvoreni, svako u svom ataru, vode računa samo o mandatima i procentima. Kada polemiše sa režimom, najjača opoziciona stranka voli da podvuče da je pojedinačno najjača. Dobro, i?! Što ćete s tim?! Umjesto sujete, pizme, uskogrudosti, evropskom, građanskom bloku danas je prijeko potrebna saradnja, koja bi dovela do strateškog, mudrog i pametnog odgovora na agresiju režima i njegov atak na državu, institucije i društvo.

Opozicija je odličan pristup imala jedino prilikom nezakonitog razrješenja sutkinje Ustavnog suda, što je rezultirao ne samo grubljim manifestacijama opozicionog nezadovoljstva u parlamentu, nego i internacionalizacijom problema, dijalogom i preporukama Venecijanske komisije.

POBJEDA: Koje, očekivano, režim ignoriše.

MARKOVIĆ: Ignoriše, ali upravo zato što se na tome stalo i što to više niko ne pominje. Vrijeme je da parlamentarna i vanparlamentarna opozicija dogovore zajednički program borbe protiv pošasti koja je zadesila Crnu Goru. Nema „velikih“ i „malih“ – svi koji žele oporavak Crne Gore, dobro su došli.

POBJEDA: Vaša Stranka evropskog progresa je, kao najmlađa politička partija u Crnoj Gori, mala i vanparlamentarna. Što je bio smisao osnivanja stranke? Jeste li zadovoljni postignutim?

MARKOVIĆ: U dijelu crnogorskog političkog, medijskog i drugog prostora to se pitanje tendenciozno potencira. Ipak, ponoviću: SEP je nastao na talasu zabrinutosti njenih osnivača za sudbinu države, za njen opstanak, za resurse koji se nekontrolisano rasipaju; zbog rasta unutrašnjih podjela i nesigurnosti koja nas okružuje, zbog urušavanja građanskog sadržaja države, revizije njene antifašističke prošlosti. Crna Gora blijedi i, pod naletom njenih protivnika iznutra i spolja, gubi svoju suverenost.

POBJEDA: Zato sam Vas i pitala jeste li zadovoljni postignutim.

MARKOVIĆ: Prvo, pokazalo se da smo imali pravo, budući da, nažalost, na današnji dan svjedočimo nepromijenjenim političkim, društvenim i bezbjednosnim prilikama. Drugo, ne zanosimo se da smo jači nego što smo realno, shvatajući, pritom, da nije nimalo lako opstati između velikih političkih blokova, jakih interesa, ogromnog novca koji kontroliše i vlast i opoziciju. Ali, to je naš izbor! Nijesmo osnovani da bismo branili svoje mandate i procente niti da bismo obezbijedili izdašnije političko finansiranje. Nikoga ne mrzimo i nema potrebe da nas neko uči patriotizmu ili da nam daje dozvolu za učešće u političkom životu.

POBJEDA: Nije Vaš motiv, dakle, bio da se, uz podsticaj međunarodnih partnera, oslabi DPS?

MARKOVIĆ: Nije. Uoči osnivanja, s jedne strane se spekulisalo da je SEP osnovao DPS kako bi spriječio rasipanje suverenističkih glasova, istovremeno, nedobronamjerni i bliski DPS-u tvrdili su da stranku podupiru stranci ili drugi centri moći i uticaja kako bi oslabili DPS. Nema govora! Politički i životno sam ostvaren čovjek, ne povinujem se autoritetima ma odakle oni dolazili, imam svoj stav, svoje planove i nikakvu skrivenu agendu. Iz DPS-a sam izašao nakon što ju je preuzela nova garnitura, koja na drugačiji način vidi borbu za Crnu Goru i njene interese. Vidjeli smo kako to izgleda i koliko su uspješni.

Crna Gora propada i vrijeme je, kažem, da iza sebe ostavimo sujete, razlike i neslaganja. Tim prije što ključnu odgovornost za stanje u društvu snose stranke čija su ideološka i politička opredjeljenja zamagljena i čijim je glasovima Andrija Mandić izabran za predsjednika Skupštine. Građani već prepoznaju nosioce te političke destrukcije i vjerujem da će na sljedećim izborima drugačije glasati. Crna Gora više ne smije na odgovornim funkcijama imati one koji rade protiv interesa države, koji ne poštuju i ne štite njene državne simbole. Ona ne smije biti ni predvorje bilo čijeg kabineta izvan Crne Gore.

Crna Gora ponovo mora biti nezavisna, suverena i evropska država, a ne poligon tuđih velikodržavnih interesa i ambicija.

SEP NEĆE „USKAKATI“ I SPAŠAVATI VLAST U PODGORICI

POBJEDA: Nosilac liste SEP-a u Podgorici Ilija Mugoša je, na Kongresu Ure, pokreta čiji je predsjednik potpisao tzv. temeljni ugovor sa državnom Crkvom Srbije, kazao da je Ura bila „pokretačka snaga promjena“. Kojih promjena?

MARKOVIĆ: Mugoša je, uz saglasnost SEP-a, na taj skup otišao po pozivu koji je dobila stranka. Rečenica koju citirate zasmetala je dijelu javnosti, dok je dijelu poslužila kao izgovor za kampanju kompromitacije ili dovođenja u pitanje kredibiliteta ili opredjeljenja naše stranke. Dritan Abazović je tzv. temeljni ugovor potpisao jer mu je to omogućio DPS, koji je podržao njegovu manjinsku Vladu i u dogovoru sa Urom, koji se odnosio i na temeljni ugovor. Vjerujete mi da to znam.

Mugošin kurtoazni govor je komentarisan, ali Ura nije Dritan Abazović. I tamo postoje ljudi koji Crnu Goru doživljavaju kao svoj jedini izbor.

POBJEDA: Ali to vješto kriju.

MARKOVIĆ: Možda nijesu u mogućnosti da to pokažu, budući da njihov predsjednik očito vlada prostorom. Nije pametno odbaciti petnaestak hiljada suverenističkih glasova zbog onoga što radi Dritan Abazović.

Ne mogu da razumijem dovođenje u pitanje orijentacije stranke na čijem sam čelu. Svaki dan, svaki sat svog i političkog i drugog života usmjeren je prema Crnoj Gori i njenom interesu. Besmisleno je da me patriotizmu i odanosti državi uče oni koji su bili miljama daleko kada Crna Gora obnavljala državnost i kada je njeno ime vraćeno na mapu država svijeta.

POBJEDA: Hoće li SEP u Podgorici podržati aktuelnog gradonačelnika u slučaju da stranka Milana Kneževića izađe iz vlasti?

MARKOVIĆ: Tu sam informaciju nedavno čuo od Milana Kneževića, što dovoljno govori o njenoj ozbiljnosti. SEP neće „uskakati“ u vlast i spašavati bilo koga. Bude li u prilici, gradiće bolju vlast i u Podgorici i u Crnoj Gori. To znači vlast u javnom interesu, bez loših partijskih praksi, bez kompromisa sa revizionistima, sa onima koji ne priznaju Crnu Goru, koji je ruše i mijenjaju njenu istoriju.

ZAŠTO SE ĐUKANOVIĆ I JA NIJESMO POZDRAVILI

POBJEDA: Opisujući svoj odnos sa bivšim predsjednikom Milom Đukanovićem, nedavno ste kazali da ste samo poznanici i bivši prijatelji. Jeste li morali to da kažete? Kada ste postali bivši?

MARKOVIĆ: Nemam razloga da bilo što tajim. Izjava koju citirate može se tumačiti na različite načine.

POBJEDA: Kako?

MARKOVIĆ: Ako se sa nekim ne viđate, ako nemate kontakt, ako ne dijelite ono što vezujete za porodične, lične i šire interese, onda nije prijateljstvo. To smo vrijeme ostavili iza sebe.

Veoma poštujem zasluge i doprinos gospodina Đukanovića opstanku i trasiranju evropskog puta Crne Gore. Mnogo toga dobrog smo zajedno uradili, što se ne može ni negirati, ni promijeniti. Međutim, izlaskom iz DPS-a, promijenili su nam se prioriteti.

POBJEDA: Jeste li razgovarali sa gospodinom Đukanovićem prije nego ste osnovali SEP? Jeste li ga o tome obavijestili? Je li se on Vama javio?

MARKOVIĆ: Ne. Već sam rekao da o tome ni sa kim nijesam razgovarao, ni u Crnoj Gori, ni izvan nje. Ipak, bio sam spreman da objasnim razloge i opredjeljenje svima koji su bili zainteresovani. Posvećenost SEP-u nije razlog da bilo kome okrenem leđa, da ga progonim ili mrzim.

POBJEDA: Kao i Milo Đukanović, prisustvovali ste nedavnoj podgoričkoj promociji knjige Miodraga Vlahovića. Jeste li se pozdravili?

MARKOVIĆ: Došao sam ranije, on kasnije. Nijesmo se vidjeli… Ne, nijesmo se pozdravili.