Mi crnogorski borci i antifašisti, čuvari svijetle tradicije borbe i pobjede nad fašizmom i domaćim izdajnici zdušno poručujemo… IMA I NAS.Naša partija i jedina svetinja je Crna Gora,njen Ustav i njena sloboda.
Zato smo uvijek Tu,da branimo svoju Državu uz vazda živu poruku…SMRT FAŠIZMU.
Predsjedništvo SUBNOR-a i antifašista Crne Gore
FAŠISTI PONOVO NA VLASTI U ITALIJI
Pored neofašista, koji su se u Evropi ogrnuli plaštom neoliberalizma i tako deluju, u poslednje vreme je očigledno i jačanje ekstremno desnih, otvoreno fašističkih partija. U Francuskoj je već dugo na sceni Žan Mari le Pen, tu je španska Voks, poljska Pravo i
pravda, kao i sada Braća Italije. Na nedavno održanim izborima u Italiji, baš ova partija, koju predvodi Đorđa Meloni, pobedila je i dobila mogućnost da formira vladu sa drugim desničarskim partijama. Da ne bi bilo nedoumice, Braća Italije nisu samo “tamo neka”
krajnje desničarska partija. Oni su otvoreni fašisti. Nastali su na “temeljima” Italijanskog društvenog pokreta, koji je bio direktni sledbenik Musolinijeve fašističke partije.
Neosporna je činjenica da je u delu italijanskog društva, pre svega u buržoaskim krugovima, ukorenjen fašizam i da to predstavlja veliku opasnost za sve progresivne snage, kako u Italiji, tako I šire.
Dugo je već prisutna tendencija da se apsolutno umanji, a po mogućnosti i potpuno eliminiše zločinački karakter koji je imala fašistička italijanska okupacina vlast u toku Drugog svetskog rata, kako na tlu Afrike tako i na Balkanu. Svedoci smo priča kako su italijanski okupatori bili skoro bezazleni, kako nisu bili baš raspoloženi za borbu i slično. Istorijske činjenice su savim drugačije.
U cilju razobličavanja pravog karaktera italijanskog fašizma, kao i raskrinkavanja sramne i kriminalne uloge posleratnih italijanskih vlada u aboliranju ratnih zločinaca i osporavanju počinjenih zločina, objavljujemo tekst u prilogu.
https://www.theguardian.com/…/artsandhumanities…
Prokleta (krvava) tajna Italije
Uvijek su ih prikazivali kao žrtve fašizma, ali su Musolinijevi vojnici činili zločine koji su 60 godina ostali nekažnjeni. Sada zavera ćutanja konačno počinje da se raspliće.
U fusnotama italijanske istorije zabilježeno je kako Giovanni Ravalli vodi rat protiv kriminalaca. Bio je policijski prefekt koji je čuvao ulice i proganjao bande poput one koja je ukrala Caravaggiovo Rođenje iz crkve u Palermu 1969. godine. Kao savjetnik premijera, čovjek iz establišmenta, penzionisao se uz izdašnu penziju u svom domu na adresi Via Cristoforo Colombo 179, južni Rim, da se brine o njegovim biljkama i divi se pogledu. Umro je 30. aprila 1998. u 89. godini.
U fusnotama se ne spominje grčki policajac po imenu Isaac Sinanoglu koji je 1941. godine nekoliko dana mučen do smrti. Zubi su mu izvađeni kliještima i vučen je za rep konja u galopu. Ne pominju ni silovanja, ni naredbu da se 70 zatvorenika prelije kipućim uljem.
Nakon rata, Grci su uhvatili Ravallija, poručnika u diviziji Pinerolo italijanske vojske i osuđen na smrt zbog ovih zločina. Italijanska vlada ga je spasila prijetnjom da će uskratiti reparacije ukoliko ne bude pušten. Ravalli se vratio kući meteorskoj karijeri koja je bila dovedena u pitanje samo jednom: 1992. godine američki istoričar, Michael Palumbo, razotkrio je njegove zločine u knjizi, ali je Ravalli, uz podršku moćnih prijatelja, prijetio tužbom i ona nikada nije objavljena.
Njegove tajne su ostale sigurne, baš kao što su tajne Italije ostale sigurne. Drska obmana omogućila je zemlji da izbjegne krivicu za masovne zločine počinjene prije i tokom Drugog svjetskog rata i da zaštiti odgovorne pojedince, od kojih su neki gotovo sigurno još živi. Od više od 1.200 Italijana traženih za ratne zločine u Africi i na Balkanu, nijedan se nije suočio sa pravdom. Mreže poricanja koje su ispleli država, akademska zajednica i mediji ponovo su izmislili Italiju kao žrtvu, natjeravši ostatak svijeta da pohvali Dobrog Italijana mnogo prije nego što je kapetan Corelli zaigrao mandolinu.
U stvarnosti, napadački vojnici Benita Musolinija ubili su hiljade civila, bombardovali Crveni krst, bacili otrovni gas, izgladnjivali bebe u koncentracionim logorima i pokušali da unište kulture koje su smatrane inferiornim. “Bilo je malo ili nimalo pomirenja sa fašističkim zločinima uporedivim s francuskom zabrinutošću za Vichy ili čak japanskim priznanjem njegove ratne i predratne odgovornosti”, kaže James Walston, istoričar sa Američkog univerziteta u Rimu.
Zataškavanje traje do danas, ali se njegova geneza sada razotkriva. Filippo Focardi, istoričar rimskog njemačkog istorijskog instituta, pronašao je dokumente ministarstva vanjskih poslova i diplomatske depeše koji pokazuju kako je laž konstruirana. Godine 1946. nova republika, legitimisana od strane antifašista koji su se borili sa saveznicima protiv Musolinija, obećala je izručenje osumnjičenih ratnih zločinaca: postojala je istražna komisija, optužbe, spiskovi imena, nalozi za hapšenje. Bila je to šarada. Ekstradicije bi naljutile glasače koji su još uvijek poštovali vojsku i nagrizli napore da se Italija prikaže kao žrtva fašizma. Focardijevo istraživanje pokazuje da je državnim službenicima otvoreno rečeno da lažiraju potragu za pravdom. Tipična instrukcija premijera Alcidea De Gasperija od 19. januara 1948. glasi: “Pokušajte da dobijete na vremenu, izbe
SUBNOR, OBNOR i OBNOR, koje sve frakcije imaju ?
Ne može se pričati o antifašizmusaburžoaskim postulatima i koketerijomsaVatikanomi Zapadom.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].