Crnogorske „lomehuzove bube“

Piše: Sreten VUJOVIĆ

U mravljem svijetu, koji je organizovan po principu najsavršenijeg modela ljudskog društva, postoje paraziti „lomechusa strumosa“, koji veoma podsjecaju na mrave. Solidarni i vrijedni mravi na prvu molbu daju hranu „sabratu“. Mrav izražava tu molbu kuckajući drugoga na poseban nacin. Ove bube luče supstance koje omamljuju mrave, tako da ne prepoznaju uljeza, čak i njegove larve njeguju kao svoje, zapostavljajući vlastite, hraneći ih čak mravljim jajašcima. Ako pak mravinjaku zaprijeti opasanost, mravi spasavaju larve uljeza, napuštajući sopstvene! Na kraju mravi trajno ugrožavaju vlastiti opstanak za račun  stranaca!

Kada promatramo crnogorsku političku scenu, sve ovo djeluje jako poznato, zar ne?

Devedesetih godina prošloga vijeka, Crna Gora je otvorila svoja „vrata“ brojnim izbjeglicama! Neke smo pod pritiskom režima Slobodana Miloševića, i njegove crnogorske posluge, izručili pravo u ruke dželata. Teška mrlja, koja  još nije dobila svoj valjani pravni epilog! Naprotiv „isporučioce“ su pokušali proglasiti „spasiteljima“!

Zvuči poznato zar ne?

Čiča Draža, Đurišić, Kalabić, Velimirović, „sv“ Maca Vukojičić, pop Šiljak, Joanikije I, vojvoda-pop Đujuć…pa sve ćeraj do Srebrenice!

Śećamo se, u nekim dijelovima Crne Gore smo zbog „trunje“ vlasti  po automatizmu davali državljanstvo, ovima koje nijesmo „spasili“ šaljući ih pod zlikovačku kamu, a kako bi  i mogli kada su, a to smo znali od početka, „iste gore list“? Dobro se sjećamo i toga da smo po „buvljim pijacama“ od njih  kupovali po „paprenoj“ cijeni, namirnice, deterdžent i kozmetiku, koju su dobijali preko naših organizacija Crvenog krsta! I neka! Naš  (nepostojeći) narod kaže: „Neka im je u slast i da im dobro učini“! Ali, pored svih naših dobrih namjera, sve im prosto bilo, moram se opet pozvati na legendarnog Đorđa Balaševića: „Ne lomite mi bagrenje…“

Dakle, ovi koji su dobili crnogorsko državljanstvo, naviknuti na vjekovnu poniznost u Otomanskom Carstvu, a kako bi dokazali svoje podanišvo i lojalnost vlastima, u početku su na izborima glasali darodavce crnogorskih pasoša. Kada su dovoljno ojačali, preuzeli su vlast i počeli djelatnost kojoj su najvičniji; egzekucija nad Crnom Gorom, koja poput  mravinjaka iz prethodne priče, ne prepoznaje da je već na rubu opstanka!

Na jednom portalu, komentator, očigledno patriotski  nastrojen konstatuje: „Fali još samo da nas počnu ubijati!“  Pa zar ubijanje ljudi nije sistematsko ubijanje crnogorskog kulturnog i nacionalnog identiteta? To je istinsko ubijanje, kulturocid! Postajemo polako “zombi” nacija! Nacija hodajućih mrtvaca!

Ako se jednom od okupacije oslobodi TV Bastilja (RTCG) istinoljubive ljude bi trebalo, zbog edukacije neznavenog puka, svakodnevno pozivati i praviti dokumentarce na temu duboko kontaminirane (ne)svijesti. U tom smislu veliku ulogu za istinu, koja je planula, ali na žalost polako gasne, odigrao je Dragan B. Perović sa emisijom „Istjerivač mitova“! Ova vrsta intelektualnog „egzorcizma“ je neophodna da bismo konačno došli sebi, ne osuđujući nikoga, ali pokazujući zlonamjernicima, koji su sami zatrovani iskonskim zlom i trovačima duha, đe im  je mjesto! A mjesto im nije ni ovđe,  ni na bilo kojoj drugoj destinaciji đe  stanuje ljudskost, istina i pravda!