Crnogorska „Pepeljuga“ i štakorska zaprega

Sreten-Vujović

Crnogorska „Pepeljuga“ i štakorska zaprega

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Slušajući Jelenu Nedović kako hvali vlastito, vanserijsko političko poštenje, preko priče da je od prvog razreda osnovne  škole (ili vrtića, ne śećam se ponajbolje) nosila iste patike, po drevnom  kineskom običaju „vezivanja stopala“ najvjerovatnije „chánzú“  do svršavanja fakulteta, prosto sam bio ožalošćen iz dva razloga (ne osvrćem se na kasnije izjave kako  je kao siromašno dijete dobila na poklon nekolike skupocjene harmonike)!

Jedan je siromaštvo, koje sam iskusio kao dijete, provodeći zimu u čizmama „Jugoplastike“ koje smo sa proljeća nožicama (makazama) kratili da bi dobili nešto što liči na patike. Drugari, čiji su roditelji važili za „dobrostojeće“, u moje „pero“ nosili su „šangajke“, koje su u „svečanim prilikama“ mazali crnim kremom, da bi ličile na cipele!

Drugi je saośećanje što  su „Pepeljugina“ stopala, kao medicinski „chánzú“ fenomen, ostala iste veličine do pojave „princa“ koji je u kočijama od „tikve“ (crnogorski-mrtobake) ili „bukve“ svejedno, i pacovskom (štakorskom) zapregom,  pretvorenom u gizdave „paripe“ doveo u „dvorac“, đe se kroji sudbina ove unesrećene države!

Dakle, kako su me oslobodioci (kao i mnoge kolege), nakon 40 (kalendarskih) godina staža i punih godina starosti u prosvjeti, (što je preduslov za penzionisanje „po sili Zakona“) „častili“ penzijom od 375 Eura, koja je kasnije, „nadčovječanskim“ naporima Spajkovićeve vlade narasla na cijelih 450 Eura,  ja ne mogu Nedovićkoj obećati neku novu skupocjenu harmoniku, nalik na one iz djetinjstva, koje su zasigurno bile velja ućeha zbog sirotinjskih patika, a morala ih je nositi cijele dvije decenije! Ali se zato javno obavezujem da ću finansirati odabir patika „po mjeri“ , bez  obzira o kojoj „firmiranoj“  vrsti se radi, a nadam se da je stopalo zaustavilo svoj rast! Pri tome ne računam ono političesko „stopalo“ koje nam je, populistički smjestila na vratne žile, a raste i pritiska svakodnevno, i to sve više! Nadam se da će je te patike, mnogo kvalitetnije od ranijih, poslužiti do ostvarivanja prava na starosnu penziju, što joj od srca želim!

Ova bajkovita  politička priča me nekako podśeti i na Spajkovića koji najavi: „Crna Gora postaje novi dom EXIT festivala!“ Eto, poput istorijskih patika Nedovićke, koje bi trebalo konzervatorski obraditi i smjestiti u neki bjelopoljski muzej, kao i komad one nadaleko čuvene džigerice, prethodno mumificirane svakako! Nevažno što je Crna Gora već bila „dom EXIT festivala“!

Kada smo se već priśetili „ničije“ bajke „Pepeljuga“ u obradi braće Grim, red je da se priśetimo i Proke Pronalazača (singapurskog Exit „čudotvorca“), Diznijevog kokota, okruženog nacrtima i najneobičnijim mašinama, najpoznatijeg izumitelja u Patkovgradu, koji je „izumio“ čak i komplikovani stroj za proizvodnju tople vode? Rijetki će se śetiti Proke; u „modi“ su „Teletabisi“, posebno u javnom životu!

I koga je više briga što je istina i što su činjenice? 

Jedan  Hegelov student je primijetio da se profesorove teorijske tvrdnje ne slažu sa činjenicama, a Hegel je, navodno odgovorio: „Utoliko gore po činjenice!” (njem. „Umso schlimmer für die Tatsachen”).

No đe ima dobre volje, biće i zabave, biće i „EXIT festivala“! U Starom vijeku je zabilježeno da su čobančići prva predbračna iskustva sticali sa ovcama ili kozama! Pa se onda čudimo što se danas vodi ljubav sa „najvjernijim čovjekovim prijatljem“; tradicija je tracdicija, i treba da se ispoštuje!

Elem, jedna anegdota koja podražava  običaje Staroga vijeka! Negđe odavno jedno čobanče, dok je čuvalo ovce “namerači” jednu, “oposli” to, zatim savije malo “kotrobana” i na kraju uzme frulu i zasvira! Nakon svega, veli sam sebi: “Eeee, moj brate, što ti je život; sex, dorga i rokenrol!” Ko su danas  „EXIT“ ovce i čiju „slanu šaku“ ližu!?

Hvalim te,  Svevišnji, ima li toga u Singapuru, ili oni uvoze ovce?

Ovnovi se podrazumijevaju!