Crnogorci se i u najgorim okolnostima umiju nasmijati

“Teško čoveku koji ne zna za šalu i društvu koje ne umije, ne smije ili ne može da se bezazleno smije“, rekao je Ivo Andrić.

U Crnoj Gori, da nije smiješno bilo bi tužno, mada je i tužno i smiješno istovremeno, ako posmatramo mnoge novotarije s novim valom nove vlasti, bliže crkvi nego državi.

Ima li pravog, zdravog smijeha, pitanje za smjehotvorca Mihaila Radojičića, novinara, pisca, glumca, humoristu.

Kašlje mi se na njih, a svaka nova vlast je i neka nova slast, odgovorio je on.

Ova sadašnja je, na žalost progorka sa tim ekspertskim stavom u kome nema nikakvih eksperata.

Crnogorci imaju tu narav da se i u najgorim okolnostima umiju nasmijati, kazao je Radojčić i potkrijepio primjerom ostarjelog Danolovgrađanina koji je na Dan proslave ovog grada, upitan što je neophodno ovom gradu, odgovorio je da mu jedna diskoteka ne bi bila viška.

Crnogorci imaju taj duhoviti mentalni sklop koji i u najtežim situacijama može da proizvede neku vrstu relaksa. Međutim, ako život pretvorimo u relaks, onda od njega nećemo imati ništa osim relaks koji stalno biva sve tanji. Uprkos nezadovoljstvu dijela građana Crne Gore zbog ponašanja aktuelne vlasti, nikad više, reklo bi se humora, sarkazma, satire i duha našeg naroda, o čemu svjedoče društvene mreže.

Mihailo Radojičić smatra da društvene mreže imaju nevjerovatnu manu za kolektivno uzdizanje mišljenja.

“Kada pošaljete poruku koja je na određenu temu duhovita, ja kao primalac te poruke kažem: prava stvar, vidiši i ova osoba misli kao i ja. Ali na žalost, tu se završava svaka borba za neku vrstu dominacije određene teme, ali i određenih puteva ka rješenju. Dakle, iživimo se na činjenici da smo dobili duhovitu poruku i to ostaje tu i niđe ne prodire”, objašnjava naš sagovornik.

Sve se ovo nama dešava zbog neobrazovanja, jer malo znamo o svojoj Crnoj Gori o svojoj predivnoj Boki osim neke prežvakane formalnosti koje nijesu suština. Nije suština u velikoj istoriji, nego je suština u sitnim detaljima koji su uvijek život značili, navodi on.

“Kad se prelista Boka Kotorska i njena istorija, vidjećete da se i tada dešavalo ono što se nama i danas dešava. Da su jedni bili za Veneciju, drugi za Franusku, Austriju, treći za Crnu Goru. Da u tom kolopletu jure jedni za drugima i na kraju su shvatili da smo najbliži jedni drugima i da je srećom to uspio da napravi veliki Crnogorac, Sveti Petar Cetinjski.
Da na riječ osloni svu Boku i svu Crnu Goru, jer njemu se na riječ vjerovalo. A riječ on nikada nije gazio. Mi danas imamo one koji će prije pogaziti sve, i Crnu Goru, nego što će dati časnu riječ da će oni  taj prostor zaista zaštititi na ljudski način. Crnogorci baš kao i Bokelji nikada nijesu razmišljali ko je njihov prvi susjed koje je vjere ili nacije. Mi smo došli u vremena u kojima se samo na tom ključu sve brave zaključavaju, a ja bih više volio da se one otključavaju”, poručio je Radojčić.

Nijesmo radili na sebi i sa nama su  nevjerovatno neobrazovani političari koji nas vode, a naročito zavode, jer oni pojma nemaju o suštini ni tog prostora ni njegove istorije, ni njegovog mentaliteta. Boka je prostor evropski kultivisan i u stvarnom smislu Evropa. Veljko Milatović je rekao da Crna Gora ima samo dva grada – Kotor i Cetinje, jer su imali međunarodne komunikacije visokog ranga. Mi danas živimo na tim lokalnim emocijama a nikad to da kultivišemo u jednu stvarnost. Ko god dođe kod nas, samo uzdiše od ljepote Perasta, Kotora, Boke, od Ulcinja koji je zaturen potpuno tamo neđe. Zato smo mi smiješni i da ništa ne govorimo. Jer mi po sebi ispadamo smiješni, a kad si smiješan po sebi, onda si priglup. Moramo se izvaditi iz toga i ući u neke bolje asocijacije s narodom i svijetom, poručio je Mihailo Radojičić za Skala radio.