CRNA GORO

Anđe KAPIČIĆ: CRNA GORO

Ima li riječi koje te mogu učiniti uzvišenijom, ljepšom, milijom?

Tvoje rijeke i doline,
Tvoje more i planine…
Sve je blisko srcu mome
Ustreptim od miline.
Pitomi zaseoci, kozje staze i putići…
Na pjeni od mora pitoreskni gradići…
Sve me snazno obuzima
Ne znam đe ću prije stići.
Vrhovi gordi uzdižu se do neba
Ti si jedino blago koje mi treba.
Volim svaki tvoj kamen tvrdi
Ne dam nikome da te ruži, grdi…
Orlovi iznad litica lete,
Kao da prijete,
Tražeci mjesto đe će da slete…

CRNA GORO, kolijevko mila,

Čuje se poznati gusala poj,
Igra se oro, naše ponosno, zanosno kolo…
Gnijezdo hrabrih gorštaka, vitezova i junaka…
Mnogi su za tvoju slobodu pali
Svoj mladi život tebi dali,
Krvlju i ljubavlju istoriju pisali,
Za mlade naraštaje te čuvali…
Hoće li znati da te vole i brane,
Da ti ne nalaze mane…
Hoće li ikad rujna zora da svane,
Da živiš mirne, bezbrižne dane…

Ko ima dušu i zrno časti,

Zna da izrod i izdajnik mora pasti…
Izdaja nji’na pamtiće se vazda
Sluganstvo i prezir su im kazna…

Stoljeća mnoga minuse…

Silne vojske na tebe žestoko nasrtaše…
Tvoj otpor ne savladaše
Tvoj slobodarski duh ne pokoriše…
Naša su ognjišta simbol slobode
Čuvari tradicije i vjere,
Na njima ćemo i dalje biti,
Crven barjak ponosno širiti,
Đecu učiti da rodna gruda, kao mati, cijene nema…
Ljubav prema domovini je u nama za sva vremena…

Vječna zublja razgoni oblake i tminu,

Ćera gromove i munje neđe u daljinu…
Ljudsko zlo i bezumlje ne mogu te uništiti
Lovćenska te vila štiti…
Svako ko ti lomi krila
Kome tvoja slava nije mila
Neka čuje i nek’ zna
Da si se, na ovom kamenu, od iskona veličanstveno branila…
Privilegija je i čast za tebe, Crna Goro, život položiti…

Dok IMA NAS ti ćeš VJEČNA BITI!