Crna Gora to zaslužuje!

Piše: Goran Sekulović

Napuštanje DPS-a od strane Nikole Janovića mogao bi biti dobar znak za buduća dešavanja na procrnogorskom polu političke scene. Ali samo ako se ispune neke pretpostavke. Prvo, ako Janović odluči da osnuje partiju, što je na neki način nagovijestio neisključivši takvu mogućnost. No, nije lako osnivati partije, odnosno lako ih je osnivati, ali ne i obezbijediti im svakovrstne uslove da duže ili dugo traju i imaju ozbiljan uticaj. Naročito je ovo teško danas u Crnoj Gori kada imamo veliko zagušenje stranaka i politike. Drugo, dakle, ako Janović uspije da svojoj partiji omogući bar minimum prepoznatljivosti na uzburkanom biću Crne Gore. A to podrazumijeva mnogo više od načelne simpatije i empatije mnogih građana prema samom Janoviću. Potrebno će biti imati puno dobre volje, vremena, pozitivne energije, pravih saradnika i aktivista, političke hrabrosti, mudrosti, operacionalne pameti, komunikativnih vještina i mnogo čega drugoga, zašto ne reći i novca, pa na pravi i uspješni način (čini se da je pravi čas došao!?) obuhvatiti, ali i objediniti, vaskoliko različitu i vaskoliko veliku Crnu Goru (u svakom pogledu osim teritorijalnom – a i u tom pogledu je naša zemlja velika, jer na tolikoj teritoriji sa samo postojećim prirodnim i istorijskim resursima može evropski i produktivno da živi tri puta više stanovnika), u jedan i programski i praktični efikasan politički stranački pokret koji će na prvi pogled upućivati, makar i u malom, na integralnu crnogorsku ne samo političku već ukupnu društvenu i vrijednosnu zajednicu. Treće, i kada se, ako se!?, na ovaj način i u ovolikoj makar minimalnoj mjeri nova partija pozicionira, ne samo tada nego i od samog početka konstituisanja i građenja partije, a to znači već od juče, tj. od odluke o napuštanju DPS-a, od Janovića prije svega zavisiće na koji način će graditi ili rušiti mostove spram ostalih procrnogorskih stranaka. Prvi ispit je položio ne želeći da detaljnije objašnjava i iznosi ”prljavi veš” iz konkretnih mimoilaženja sa DPS-om. Nadati se da će se političko i ljudsko dostojanstvo sa obije strane sačuvati u budućnosti.

Sada dolazimo do druge strane i to ne samo do DPS-a već i do mogućih drugih manjih ili većih, postojećih i budućih, više ili manje sličnih, partija na procrnogorskoj sceni. Kao paradigmu početnog dobrog i korektnog odnosa iz redova DPS-a prema Janoviću može se uzeti stav njihovog funkcionera Muratovića koji je izjavio da stranka odlaskom Janovića nesumnjivo gubi, ali da dobija kada neki njihovi bivši članovi, formalni ili ne ali kadrovi nesumnjivo, poput Gordana Stojovića sada rade to što rade u okviru trenutne političke većine. S pravom sasvim i očekivana je jedna takva izjava iz DPS-a. Već sam o Stojoviću i sličnima pisao. Naravno, odlazak Janovića neće u većoj mjeri oslabiti DPS. Paradoksalno, on bi mogao čak i da ga ojača!? Ne samu stranku sa eventualno većim izbornim rejtingom, već u pogledu onoga što je najveća boljka DPS-a, a to su njeni koalicioni kapaciteti. Ali, opet samo ako se ostvare neke pretpostavke.

Ključna je ta da DPS promijeni percepciju onoga što ovu stranku (ne)zadovoljava sa njenim trenutnim političkim pozicioniranjem. Čini se da DPS sada više brine o tome da ostane najjača opoziciona stranka, a manje o tome kako da zadobijanjem većeg povjerenja građana ili udružena sa drugim partijama preuzme vlast i odgovornost za opstanak i budućnost Crne Gore. No, vjerovatno se radi prosto o instinktu održanja statusa kvo kada je riječ o partijskom preživljavanju i zaustavljanju daljeg slabljenja ili srozavanja partije. I DPS je u tome uspio. I to je dobro i za njega i za Crnu Goru, s obzirom da je ova partija, htjeli mi to ili ne priznati, trenutno praktično jedina efikasnija veća brana Crne Gore pred naletima vladajućeg klerofašizma, i domaćeg i stranog. Koliko je to ”zasluga” samog DPS-a, to da je ostao u većini slučajeva sam na poprištu institucionalnog, ne samo stranačkog, procrnogorskog borilačkog podijuma, drugo je pitanje. I o tome sam više puta pisao. Da je drugačije postupao i u ranijem periodu dok je bio na vlasti, ali i u vremenu od 2020.g., vjerovatno Nikola Janović ne bi ni napuštao DPS, a vjerovatno ni Drita Liolla. Zaustavljanje daljeg pada, odnosno održavanje na određenom procentu povjerenja građana prema DPS-u dobro je za Crnu Goru opet samo pod uslovom da ovoj partiji to bude jedino start ka mijenjanju svoje percepcije prema svom stvarnom poslanju u političkom životu zemlje. Partija koja je bila u vrhu agende za nezavisnu Crnu Goru mora biti na istorijskoj visini da upravo takvu svoju državotvornu politiku nastavi i u budućnosti. To neće moći raditi i uspjeti ako ne uzme u obzir sve istinske političke procrnogorske subjekte i vrijednosti – kao što je to učinila uoči referenduma 2016.g. – koji objedinjuju i udružuju na najpozitivniji vrijednosni način čitavu zemlju, a jedan od njih je nesumnjivo i Nikola Janović i njegova potencijalna buduća stranka.

S pravom je Janović u času razlaza sa DPS-om potencirao borbu protiv partitokratije u Crnoj Goru. Najveći problem naše zemlje je upravo partitokratija. DPS se u ovom pogledu ne razlikuje nimalo od vladajućeg klerofašizma i njihovih sluganskih stranaka. I u pravu je Janović kada kaže da u tom pogledu nema nikakvih razlika i drugačijih tonova na trenutnoj političkoj sceni. Pred DPS-om je put obnove upravo vrijednosti o kojima govori Janović. To što DPS nije imao sluha za Janovićeve stavove u ovom pogledu do sada, ne znači da od sada još uvijek ne postoji šansa da DPS uvidi svoje greške ili ih makar svede na minimum i zajedno i sa Janovićem i sa drugim procrnogorskim strankama krene naprijed ka koalicionom (u jednoj ili više kolona) osvajanju vlasti na sljedećim izborima. Uvijek je strateška vrijednosna istorijska podjela u Crnoj Gori bila neđe oko polovine kada se radi o pogledima put Istoka ili Zapada, malo pojednostavljeno rečeno ili pak svedeno na golu političku realnost. Sjetimo se samo filma ”Tri karte za Holivud”. Da nije bilo URE i 2020.g. pobijedila bi DPS sa, bez obzira na hiljadu njihovih mana, ipak manjim pogubnim posljedicama po Crnu Goru. No, što je tu je. DPS je trasirao put nadolasku klerofašizma i sada je pred njim ili-ili put. Naravno da ne može stvarati nove partije procrnogorske orijentacije, ali može im pružiti koalicionu ruku saradnje i pomirenja, radi i sebe i Crne Gore. Uslov je za to, dakle, slamati prije svega u svojim sopstvenim redovima partitokratiju. Nadati se da će i Janović i drugi procrnogorski politički subjekti znati koja je razorna moć partitokratije i da ono što danas kritikuju neće zaboraviti i početi realizovati upravo u svojim novim partijama!? Primjeri DPS-a i Evropskog saveza nažalost ne daju prostora za optimizam. Da ne govorimo kako je vladajući klerofašizam zaboravio sve ono što je bilo za stvarnu osudu kod DPS-a a što su oni od 2020.g. doveli do groteske uz naravno glavni ”garnirung” Srpske pravoslavne crkve koja će procrnogorskom političkom i uopšte vrijednosnom građanskom sistemu i korpusu i u budućnosti biti glavni civilizacijski, društveni i politički protivnik.

A te nove procrnogorske partije na koje se antipartitokratski DPS može osloniti mogu biti npr. već postojeći (ali takođe antipartitokratski) Evropski savez ili postojeća Stranka evropskog progresa ili pak buduća stranka nacionalnih Crnogoraca kojoj će formalno biti Bar kao mjesto registracije. Ako bude pameti i razuma, koalicija (formalna ili neformalna, ali učinkovita i stvarna, suštinska) između svih ovih zvaničnih, registrovanih političkih stranaka, ali i svih drugih procrnogorskih građanskih subjekata, pokreta, nevladinih organizacija (među kojima se izuzetno pozitivno nameće i ističe Crnogorski forum Jelene Marković), istaknutih pojedinaca iz svih sfera (akademskih, poduzetničkih, iz rasijanja…), ekoloških, ljudskopravaških i građanskih aktivista, ali i svih partija koje uviđaju do čega su nas doveli ”oslobodioci” iz 2020g. (i nacionalnih podrazumijeva se iz svih etničkih, vjerskih i nacionalnih korpusa koji Crnu Goru doživljavaju kao jedinu domovinu), je ne samo nužna već i jedini izlaz i garant moguće pobjede na sljedećim parlamentarnim izborima. Crna Gora to zaslužuje!