Crna Gora sad, ili nikad !

Piše: Dubravka Jovanović

Najnepristojnija pitanja van svake etike su ona koja traže odgovor na: Kolika ti je plata? S kim spavaš? I za koga glasaš?
U ovoj zemlji ne čuda, nego beštija i protuva koji stigoše do skale na kojoj im je omogućeno da se, kao oni nešto pitaju,pomenuta pitanja se podrazumijevaju.
Stoga je i moj odgovor na posljednje pitanje glas ZA Crnu Goru.
Zlatni glas za zemlju moju. Zlatni glas je svaki za  Zemlju ljudi i uma. Krša i mora. Zemlju plavog i zelenog kolura od kojeg  je i duša ljudska svjetlija.
Nažalost i zemlju demona koji su se upleli u čvor , pa ga treba razmrsiti.
Konačno i do kraja.
U lavirintu svakojakih grjehova njihovih a bilo ih je i traju svakodnevno, evo već dvije i kusur godine, ipak će Tezej klupko odmotati i izaći na čist zrak.
Mora se razbistriti.
Izdaja i prevara  šupljih riječi i ogromnih obećanja kako će pozlatiti , osvježiti i relaksirati nas, osta samo pohlepa njihova i nezasitost.
Sada već i strahovi i obezglavljenost ćeraju ih uz zid sopstvenih ćorsokaka odakle je kraći put ( vjerovati je ) i do ćorke. Bog  je veliki, kažu pravi vjernici.
Korijen duboko prodire u zemlju za vodom. Tako će žile našeg iskona pustiti i niko ih više nikada  neće raskopati niti zgaziti.
Crna Gora je ovo. Vazda bila i vazda se borila za svoj kam i svoju kaplju vode.
Između galaksija, zvijezda je jače blistala na njeno tlo i njezino čelo.
Čelom ljudi do slobode ! Glasom za svoj prag i svoje ognjište, svoje ime i svoj grob!
Dosta je zebnje od izdajstva i kukavičluka nad krovom crnogorskim.
Sve je naopako s njima. A  ubjeđivali su  ovaj narod da su od Boga poslati da planine pomjeraju i ruše,  ali i čast i obraz Crne Gore, dodajem.
Čudan je ljudski razum. Jedni ga imaju, drugi su u nerazumu. Od tih drugih stradamo svi.
Oni sve znaju, u sve i svakoga sumnjaju osim u sebe same. Isposvađani ,popljuvani međusobno, pa takvi , kao pomireni i složni za nove laži i prevare.I njima vjerovati ponovo. I njima dati glas?takvima. Nikakvima.

Oni svaku istinu izvrnu kao naopaku i izbucanu majicu. Neka s njom šugaju podove  sopstvene, jadne politike i sitne duše njihove.

Njihov vječni krivac je najčešće  politika  koja nije njihova ili po njihovom metru. I doktore i medicinu, profesore i obrazovanje, nauku i struku, medije i muku u kojoj smo svi jednaki su zgazili i unakazili i na svoju vodenicu naveli, svoje pozapošljavali, sve ostle išćerali a sve pod sloganom Evropa  sad.
S njima Evropa NIKAD . Crna Gora SAD  ili nikad !