CRNA GORA NA MENHETNU – ISTINA KOJA NE PRISTAJE NA ZABORAV

Piše: Božidar PROROČIĆ

Đe god da si i koliko god daleko, Crna Gora se nosi u srcu. Ne kao uspomena, već kao snažna sintagma identiteta, kulture, istorije i trajanja. Tako je bilo i krajem ovog mjeseca marta, 2026. godine u srcu Njujorka, na Menhetnu, đe se susreću svjetovi i sudaraju istorije, kada je istina o Crnoj Gori ponovo izgovorena  jasno, snažno i bez kompromisa. Promocija dopunjenog i proširenog izdanja knjige (na engleskom jeziku) „Najveći zločin u istoriji“ autora Jovana Čubranovića bila je čin istorijske odgovornosti. Pred brojnom publikom, predstavnicima crnogorske dijaspore, ali i u prisustvu predstavnika diplomatskog kora Crne Gore, ova knjiga je predstavljena kao svjedočanstvo jednog (crnogorskog) naroda koji je kroz istoriju platio visoku cijenu svog imena, svoje slobode i svog trajanja.

Teške i bolne stranice crnogorske istorije, o kojima ova knjiga govori,  koje su ovđe prezentovanje su ožiljak na duši naroda, trag koji i danas razara njeno tkivo i njenu srž. Crna Gora je, možda više nego ijedan drugi evropski narod, kroz vjekove nosila svoj identitet kao stegu, kao ponos i kao neprebolnu borbu opstanka. Ali je nosila i nešto još teže  stalnu potrebu da se izbori za pravo da se zove svojim imenom, da bude svoja država i da ne bude ničija provincija, a naročito ne dio tuđe, mitomanske ideologije.

Zato ova knjiga Jovana Čubranovića je dokument, opomena i snažni argument. Ona govori o vremenu kada je Crna Gora, iako na strani pobjednika u Prvom svjetskom ratu, ostala bez svoje države, izdana od onih sa kojima je dijelila sudbinu na ratištima. Upravo ta istorijska nepravda, pretočena u dokumenta i svjedočanstva, čini srž ovog djela i razlog njegove snažne recepcije i u međunarodnom kontekstu.

Organizaciju ovog događaja potpisuje udruženje crnogorskih iseljenika „13. jul“ iz Njujorka, na čijem je čelu Predrag – Peđa Marković, Cetinjanin i Katunjanin, čovjek koji već godinama istrajno i dosljedno radi na očuvanju istine o Crnoj Gori i njenoj istoriji. Njegova borba nije politička, niti dnevna ona je duboko lična i istorijska i identitetska, utemeljena u potrebi da se glas o stradanju i identitetu Crne Gore čuje daleko izvan njenih granica.

Na promociji su govorili Đurđica Mićunović, Marijana Nikolić, Predrag – Peđa Marković i doktorantkinja Ana Pejović, čije su riječi pokazale svu snagu istorije, ali i odgovornost sadašnjeg trenutka. U njihovim obraćanjima medijima pokazalo se zašto se bore u šta vjeruju i kako doživljavaju istinu o Crnoj Gori.

U izjavi za medije, Predrag – Peđa Marković je istakao da ova promocija prevazilazi okvire jednog kulturnog događaja:

„Ovo je borba za istinu o Crnoj Gori, borba koja traje duže od jednog vijeka i koja se ne vodi riječima radi forme, već riječima radi opstanka. Govorimo o (sopstvenom) narodu kojem je oduzeta država, ali ne i dostojanstvo, o narodu kojem su pokušali uništi sve elemente crnogorskog bića. Ova knjiga, u svom dopunjenom i znatno proširenom izdanju, nastala je iz potrebe da istina izađe iz zatvorenih krugova i postane dostupna svima  našoj dijaspori, ali i međunarodnoj javnosti, institucijama, istraživačima, predstavnicima medija i svima onima koji žele da razumiju šta se zaista dogodilo Crnoj Gori. Nije ovo knjiga koja želi da ubijedi  ona želi da pokaže, da dokumentuje, da ostavi trag koji se ne može osporiti. Naša je obaveza da tu istinu sačuvamo i prenesemo dalje, jer jedino tako možemo pokazati šta je sve pratilo Crnu Goru na istorijskim raskršćima. Jer bez istine nema ni identiteta, ni države, ni budućnosti. Ako dozvolimo da se prećuti ono što se dogodilo, onda pristajemo da budemo narod bez pamćenja, a narod bez pamćenja je narod bez trajanja.

Zato ova knjiga nije komercijalna ona se ne prodaje i ne može se mjeriti novcem. Ona je dug prema onima koji su stradali, prema onima koji su branili Crnu Goru kada je bilo najteže, ali i odgovornost prema generacijama koje dolaze, da znaju, da razumiju i da nikada ne pristanu na zaborav. Ovo je glas Crne Gore koji se čuje daleko van njenih granica.

Snažnu poruku poslala je i doktorantkinja Ana Pejović, naglašavajući značaj kulture sjećanja i istorijske istine:

Ovo nije samo borba za pamćenje ovo je borba za pravo da postojimo u istini. Jer narod koji izgubi vezu sa sopstvenom prošlošću ne gubi samo činjenice, već gubi temelj na kojem stoji. A bez temelja nema ni identiteta, ni dostojanstva, ni trajanja. Knjiga Jovana Čubranovića nas ne vraća unazad da bismo u prošlosti ostali, već da bismo razumjeli koliko je skupo plaćena svaka stopa slobode koju danas imamo. Ona nas podsjeća da sloboda nije istorijska epizoda, niti završeno poglavlje, već stanje koje se stalno iznova brani  znanjem, sviješću ličnim stavom i hrabrošću. Ovo je borba za Crnu Goru, koja traje uprkos brojnim pokušajima da se Crna Gora satanizuje i uništi kroz istoriju. Istovremeno, ovo je i borba za univerzalno pravo svakog naroda da sačuva svoje pamćenje i da svoju istoriju ne prepusti zaboravu, prekrajanju ili tuđim interpretacijama. Upravo u toj tački, đe se lično susreće sa istorijskim, a istorijsko sa univerzalnim, leži snaga ovog događaja. Jer Crna Gora je bila i ostala ideja slobode, identiteta i trajanja, ideja koja se ne može poreći bez obzira na pritiske. I zato njena borba nije završena. Ona traje i danas, snažno i uporno, kroz riječ, kroz knjigu, kroz sjećanje ko smo što smo i kome pripadamo.

Foto: Predrag Marković9