Crna Gora je ugrožena od velikog dijela sopstvenih medija

Crna Gora je u izvještaju Reportera bez granica na 113. mjestu, šest mjesta slabije u odnosu na prethodni period, kada je u pitanju sloboda medija.

U odnosu na zemlje bivše Jugoslavije jedino je Makedonija slabije plasirana od nas.

Što je pravi razlog ovakvog izvještaja Reportera bez granice, možda i nije pravo pitanje.

Prije bi bilo, kako je ova nevladina organizacija sa sjedištem u Parizu, koja je osnovana 1985. godine došla do ovakvih podataka kada je u pitanju sloboda medija u Crnoj Gori i od koga?

Treba podsjetiti da kod nas postoji ne mali broj onih medija čiji čelni ljudi, njihovi finansijeri i pomagači šalju sijaset netačnih ili neprovjerenih informacija na razne adrese širom svijeta, sa ciljem da se slika medijskih sloboda u našoj zemlji formira u mjeri njihovih zlih namjera.

Neki od njih javno govore i pišu u svojim tabloidima ili u programima radija i televizije za koju sam Bog zna kako se finansiraju, o pomanjkanju slobode medija kod nas, napada na novinare od digniteta, ubistvima poslenika javne riječi.

Nije važno što za sve to ne postoje dokazi, niti se pita druga strana koja se sistematski napada i blati.

Važno je plasirati neistinu a efekti će svakako naći put do realizacije željenog, kroz onu Gebelsovu doktrinu :tri puta ponovljena laž postaje istina.

Crna Gora je dekriminalizovala klevetu, što je omogućilo velikom broju medija da se bez kriterija, znajući da krivično neće odgovarati, obruše na institucije ili pojednice šireći najčešće laži.

Pritom, smo svjedoci da se  svakodnevno ne poštuje  Zakon o medijima a naši mediji neće ni da objave demantij na koji su obavezni.

Ako to i učine, onda je to samo dio reagovanja na objavljenu laž, smješten na nekom neupadljivom mjestu, kako ne bi zapeo za oko čitaocu ili slušaocu.

Zbog toga nije trebalo žuriti da pravimo evopski iskorak tamo đe mu mjesto nije i za koji nemamo elementarnih uslova.

Za laž, klevetu i uvredu imamo više prostora  nego ikada i to dnevno, što nikoga pretjerano ne uzbuđuje.

Važno je da smo prihvatili standard po kojem odgovornost medija kod nas više ne postoji.

Nećemo valjda govoriti da je građanska parnica garant zaštite integriteta ličnosti i da smo svi zaštićeni pred licem pravde od ataka raznih NVO-medijskih tajkuna, čija je sprega koktel organizovanog kriminala.

Šteta je što se Reporteri bez granica ne bave kvalitetom medija.

Da to čine, shvatili bi ubrzo da mi na žalost nemamo profesionalno novinarstvo, pa bi se prije moglo reći da je naša država ugrožena od velikog dijela domaćih medija koji ne prezaju da dnevno po njoj udaraju.

Činjenica je da su naši mediji podijeljeni po više osnova.

Najviše je onih elektronskih koji nemaju sopstvenu produkciju ili je ona svedena na najmanju moguću mjeru.

Zatim, one koji su interesno vezani za neke domaće ili inostrane centre moći i naravno one kojima je politička opredijeljenost mjera profesionalizma.

Jedan broj je u žestokoj sprezi sa nevladinim sektorom, đe se vrte veliki novci.

Tu su i razni sumnjivi donatori i sponzori čiji je cilj da se destabilizuje naša država, koja pritom na sve to glasno ćuti.

Odgovorno ću kazati: Nijesu našim medijima ugrožene slobode. Ugrožena je Crna Gora od velikog broja medija kojima nesebično pomaže, odmažući pritom onom malom broju koji se bori da riječ istine dopre do uva svakog našeg građanina.

Slavko Mandić