Srebrnu nit vječnosti na tkivu starog Kotora ispisuje jedan od njegovih tihih čuvara, Clausilia Catharensis-kotorski puž.
Istraživači, biolozi, putopisci kažu da ova endemična vrsta puža živi samo u zidinama iznad Kotora grada.
Njegovim fortifikacionim cjelinama ovaj puž je poput malog starinskog broša koji kada se pronađe, znači pravo bogatstvo.
Dodaju li se tome biljne vrste, čempresi, lovor, šipci, ciklame, jagorčevina, perunika, menduli iz škrtog kamena, uokvirujući zidine, skaline, puškarnice, kapelice, ostake crkvica, sa medaljonom na vrhu, Gospom od zdravlja, onda je to tiha likovna pređa jedinstvene slike iznad grada.
Vrijeme svezano u slanom kamenu kojim gospodari kotortski puž, svjedočeći stotinama života drevnog grada.
On vidi sve sa visina kotorskih bedema dugih 4,5 km, visokih 20 a širokih od 2 do 25 metara. Njega, malo ko.
Utisnut u kamen starogradski, ko zna kada je prošao troja gradskih vrata, Morska ili Vrata od mora , Vrata od Škurde ili Sjeverna vrata i Vrata od Gurdića, Južna vrata kojima se Kotor mirom budi.
Ponekad mu bura pomrsi račune, ali je jugo njegov saveznik.
Uz krš ili niz vodu Škurde, rijeke ponornice i njenog kanjona, nadmoćnog Božijeg prsta koji je ovdje zapečatio ljepotu, puž kotorski usporava.
Možda da se umije ili napoji?
Svezan u šapat i u vjeru da će opstati, svakoga dana moli se Gospi od zdravlja na vrhu tvrđave.
Clausilia Catharensis zanoći u zavjetnoj riječi predaka a budi se na skalinima koji do vrha tvrđave vode, brojem 1400.
Pogled sa staze prema Špiljarima Foto Radio Skala
Njegovom visočanstvu darujem stih:
Ogluvio od starih zvona đirom tišine
pod biforu se uvučeš
gospodski s visine
na pjacetu gledaš
ti budiš dobre duhove
I starinski si pontapet
vječnog mira drevnih zidina
odolijevaš jugu i buri
ni tice,ni kiše
ni lijena vrelina jula
ne staju ti na put
koji se nikada ne završava
znak si rođenja ovoga grada
i kap u kistu njegovog pitura
zanoćiš u zavjetnoj riječi
tvojih predaka
ti ne varaš kao mladi mjesec
na koji vile čekaju da se
do mora spušte
tvoji snovi imaju boju Kotora.
Dubravka Jovanović
Dube Kotoranko tako se voli svoj grad, koji i tebe voli a ovi koji su ućutali Skalu samo su pljunuli u lice Kotoru jer svoga nemaju.
Tebe neće ućutati.
Jadni grade ko te vodi i ko ti piše transparente o ljubavi prema crkvi i njihovim šišnjarima koje nazivaju mitropolitima.
Nikad i nikad i nikad nije i neće Kotor biti jednouman odnosno bolesnouman.
Taj puz je simbol grada Kotora. Kad covjek malo bolje promisli, jadan puz,nezasticen i prepusten raznoraznim divljacima da ga muce i unistavaju, jako podsjeca i na stare Kotorane i bokelje, koje skoro isto ili slicno neka pridosla divljac maltretira i pokusava istrijebiti.
Lijepo i korisno podsjećanje na puža.
Te male vrijedne a zaboravljene atrakcije treba izvlačiti iz mraka.
Što sve imamo a ne umijemo da valorizujemo.
Da su ove ljepote prirodne i od nasljeđa drugima krštenima, ne bi znali što bi od profita i razvoja grada i države. Baš smo nizašto i ne umijemo ni da cijenimo ni da se divimo svemu što nam je bog dao.
I ovu endemsku dakle rijetku vrstu ćemo destregat.
Planinari zbore da se ovaj puž urijetko može naći a nekad ih je bilo na stozine po zidinama i u Kaštio.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].