Cetinjske lipe

Niđe ne svijetu tako ne miriše grad. Miriše do pragova kuća, do ljudskog srca, do jata tica.
Miriše do slobode.
Do vječnosti, jer je lipa drvo vječnosti, zdravlja i ljepote.

Latinski Tilia, lipa ljekovita, za svaku muku. Pa i ovu našu crnogorsku, sigurna sam.
Miriše na svjetlost i na čast.

Miriše na ČOVJEKA.

Lelujanje zagrljaja ljudskih je u njenim granama.

A kad “Karima Šabanovim” veče slazi i miriše lipa Lesa Ivanovića, na koja se ukrcao jedan život, za tri vrijedan, novi cvijet i novi svijet poraste.

Misao zatreperi i poleti do Balšića Pazara.

Medonosna i melemna, da  svoj miris nasloni i udahne u Manastir Cetinjski.

Ako je u njemu zloga duha ovih dana, da se smiri i opusti, da se ne kune, zatuca i  krvoloči.

Da aromatični, ljekoviti napitak od cvijeta lipe popiju bijesni i opoganjeni, kužni i ružni u svom naumu za otimanjem i svekolikim zlom, ako za njih lijeka ima.

Lipa jača odbrambene snage organizma, pa je zato Cetinje pod lipama svojim u punoj energiji i jakom imunitetu.
Za identitet i časnost, za hrabrost, pravdu i jačinu duha i uma, na Cetinje, nego što!,  pod lipama njegovim.

Đe je čista krv crnogorska. Da srčani sistem na koji  blagotvorno djeluje tilija, bije kao najjači buk krvoskokom svojim.

Za Crnu Goru i  sve poštene ljude u njoj.
Za slobodu vječnu đe je svjetlost u vremenu i  vrijeme u svjetlosti  Lovćenskih zora.

Da “provedri više Gore Crne” .
Da  iz Manastira Cetinjskog i njegovih zidina probije snažna ljudska riječ, da se vine do Vrha jezerskog  i sjedini s munjama.

“Ova borba i ova mržnja među ljudima, životinjama i stihijama ne može vječno trajati”….riječi su Svetog Petra Cetinjskog.

A „Ovo su dani kada se žarko voli domovina“ kazao je davno cetinjski Leso, lipama opijen.
Lipa kažu, koristi se i kod povišene vatre.

Da bude vatra rodoljublja u srcima svih patriota i niđe više!

Tama se mora išćerati a vatra je za ogrijev. Zato ne njenim plamenom, ali svakako njezinim sjajem i toplinom do ljudi, za ljude i kuću svoju.

Jer Miljkovićevski rečeno:
U srcu ljubav jača od smrti

U glavi misao veća od glave

I to je odbrana zemlje!

Istinu da je bila i biće vječna Crna Gora, vatra srca naših će osvijetliti.

I miris blag cetinjskih lipa.

Recite mi mjesto đe se tako čvrsto rukuju krš i nebo, kao što je to  Cetinje?

Đe “Luč  sjajna bogoslovija vam, luč vam žertvu u nebo uvodi, luč vam tvorca osvjetljava dušu”.

Imamo li prava puštit na sebe i na  svoje, one kojima je vazda malo svojega ali i tuđega?

Treba oslušniti manastirska zvona prađedovska  čiji se poj sa lipama blagim sjedinjuje.
I biti blag i dobar biti, i loše ne činiti svome narodu i svojoj grudi.

Vila gorska stjenovita, do neba je od kamena.
Sva od riječi i obraza,  i takva će ostati dok je vijenca gorskog i mirisa lipa Cetinjskih.

Zato na Cetinje, nego što! kako napisah 11. avgusta, samo da mi naslov opet ne pokrade bos od Vijesti, kao danas 31.08  vatajući svoje zmajeve.

Predio slikan čajem od lipe je ljekovit. Dok je mirisa cetinjskih lipa niti jedan ustajali i  buđavi vonj ne može probiti.

Dubravka Jovanović