U fokusu: Pritisci na medije i pokušaji kontrole javnog narativa
Bursać: Ofanziva počela, tišina krajnji cilj bojovnika srpskog sveta; Šundić-Mihovilović: Ni Vučićev režim nije išao ovako daleko
Sagovornici Analitike saglasni da vlast napadima na kritičke medije stvara atmosferu linča te da je krajni cilj društvo poslušnika kontrolisano od Beograda i SPC. Poručuju i da, za razliku od drugih profesija, novinare štiti samo totalna javnost, ogoljenost i vidljivost
Autorka: Mirka Dević
Naredba za sprovođnje istrage Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u kojoj se crnogorski biznismen Aleksandar Mijajlović sumnjiči da je uređivao dio crnogorskih medija, samo je jedan u nizu napada na nezavisne medije, kojima crnogorska javnost svjedoči u posljednje vrijeme.
Sagovornici Analitike, novinarka srpskog dnevnog lista Danas Ivana Šundić-Mihovilović i bosansko-hercegovački novinar i kolumnista Dragan Bursać, saglasni su da je riječ o smišljenom napadu koji za cilj ima zastrašivanje onih koji su se usudili da kritički misle i govore.
Kolege iz regiona upozoravaju da Crna Gora klizi u zonu opasne represije nad slobodnom medija.
Stari recept vojnika srpskog sveta i neočetničkih žbirova
Bursać, koji piše kolumnu za jedan od targetiranih portala – CdM, u razgovoru za Analitiku kaže da je riječ o klasičnoj podmetačini.
„Vlast perfidno pokušava da prikaže uhapšenog biznismena kao nekog ko je iz sjene uređivao medije, naređivao novinarima i urednicima, a sve kako bi pomagao opoziciji i kritičkim glasovima. Time se šalje jasna poruka: svaki novinar koji digne glas protiv vlasti, svaki medij koji se usudi da istražuje – biće proglašen dijelom “biznis-mafijaške hobotnice”. To je stari recept vojnika srpskog sveta i neočetničkih žbirova – kriminalizuj opoziciju, kriminalizuj slobodne novinare, medije, i onda ih udavi u blatu koje si sam napravio. Dakle, ovo nije istraga protiv jednog čovjeka, ovo je pokušaj kolektivnog obračuna i masovne diskreditacije svih nepodobnih medija i novinara u Crnoj Gori. Ponavljam, svih!“, jasan je Bursać.
Prema njegovim riječima, najopasnije je kada vlast pere ruke i formalno “ne dira” kritičke novinare, a u stvarnosti ih, kako pojašnjava, targetira preko svojih megafona i “nezavisnih institucija“.
„Time se stvara atmosfera linča. Takva atmosfera znači prijetnje, autocenzuru i na kraju – tišinu. A tišina je krajnji cilj bojovnika srpskog sveta: društvo u kojem nema disonantnih tonova, nego samo hor poslušnosti. Živim u Banjaluci, vjerujte mi znam kako to ide-korak po korak“, kaže Bursać.
Stvara se opasna klima straha koja za cilj ima društvo poslušnika i podanika
Sa njim je saglasna Šundić-Mihovilović. Ona za Analitiku ističe da je i ovaj napad na opozicione medije u Crnoj Gori, kao i mnogi u proteklom periodu,klasičan obračun države sa nepodobnim medijima i stvaranje opasne klime straha koja, dodaje, neminovno dovodi do utrnuća cjelokupnog društva, stvarajući društvo poslušnika i podanika.
„Ove, krajnje ozbiljne optužbe, imaju za cilj da ograniče, ućutkaju i spriječe svaku kritiku protiv vlasti, da zastraše novinare, ali i sve druge koji bi javno mogli da istupe protiv vlasti što za posljedicu ima cenzuru i autocenzuru.Sam dio naslova ove vijesti – “Uređivao državu i medije”- objavljene u Vijestima implicira da je to nepobitna činjenica servirajući javnosti sumnju kao istinu bez dokaza u prilog“, ukazuje sagovornica Analitike.
Šundić-Mihovilović podsjeća na dio Naredbe u kojem stoji “…SDT sumnjiči Mijajlovića da je medijima direktno proslijeđivao podatke koje je dobijao od okrivljenih funkcionera javne i tajne policije i tužiteljke Nastić, kako bi kreirao javno mnjenje, stvarajući negativnu medijsku sliku, i diskreditujući političare, crkvene velikodostojnike i brojne pojedince i neistomišljenike“.
„I pazite sad – “rušio bezbjednosni sistem”. Da nije opasno, bilo bi zaista smješno. A ko je iz SDT dostavio “saznanja ” Vijestima, i to baš novinarki koja se jednom diskreditovala kada je BIRN-u dostavila spisak crnogorskih novinara i aktivista proglasivši ih vjerskim ekstremistima i desničarima na osnovu sopstvenog vrijednosnog suda? Takođe, ako pogledamo da se u cijelu hajku uključio ne samo javni servis RTCG već i prosrpsko i prorusko propagandno glasilo IN4s jasno je odakle sve ovo potiče“, izričita je srpska novinarka.
Kome targetirani mediji da se obrate kad su institucije urušene
Pita se i zašto su baš ovi mediji u Crnoj Gori meta progona i kome su trn u oku.
„Očito nisu “uređeni” po volji stvarnih struktura koje danas upravljaju Crnom Gorom. Onog dana kada je iskopan tunel do Višeg suda u Podgorici, slučaj u kojem su, tri dana prije nego što će uslijediti ova vrlo ozbiljna hajka države protiv medija, oslobođeni svi optuženi pa sad možemo govoriti o takozvanoj aferi Tunel, trebalo je biti jasna poruka šta patron dalje smjera. Jasno je trebalo biti i onog julskog dana, kada su optuženi u slučaju Državni udar iz 2016. oslobođeni krivice odlukom Višeg suda u Podgorici“, ukazuje ona.
Kako dodaje, u Srbiji zbog te odluke suda pojam državni udar u Crnoj Gori dodatno izaziva podsmjehe i potcjene u medijskom prostoru i stavlja se pod navodnike kao nešto apstraktno.
„A kako i ne bi kada je Andrija Mandić, prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, izabran 2023. za predsjednika Skupštine Crne Gore čime je postao i član Savjeta odbrane. Njegov kolega Srbin iz rasformiranog proruskog Demokratskog fronta Milan Knežević, prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, danas je poslanik vladajuće većine i neko koga Srbija pamti tako što iz petnih žila viče kada gostuje na Vučićevim mitinzima. Takođe, kada je 3.avgusta 2022. potpisan Temeljni ugovor trebalo je biti svima jasno da je Crna Gora izgubila svoj subjektivitet i suverenitet i šta bi dalje moglo uslijediti“, naglašava Šundić-Mihovilović.
Saglasna je sa bh. kolegom da je ovakvo targetiranje medija od strane vlasti vrlo opasno.
„Gledajući sa strane, vlast u Crnoj Gori čine influenseri, lutke na koncu i Bošnjačka stranka, preko koje se prelama i uticaj Zagreba i njihova ispostava zahtjeva Crnoj Gori na putu ka EU, koja se samo uvećava, ali i uticaj Beograda. Bošnjačka stranka je tu kao jedina brana ili most preko kojeg se čuva ona obnovljena državnost Crne Gore 2006. o kojoj je Vučić na jednom od svojih gostovanja ove nedelje paćenički i sramežljivo govorio“, kaže sagovornica Analitike.
Upozorava i da živimo u takvom geopolitičkom vremenu gdje međunarodno pravo i pravda ne važe isto za sve.
„Gdje je veće zlo kada Putin ubija Ukrajince nego kada Benjamin Netanjahu istrebljuje cio palestinski narod. Živimo u vremenu kada se u Evropskom sudu za ljudska prava obaraju presude (Kovačević protiv BiH) zbog, recimo, onoga što stoji u Članu 2 Ustava Crne Gore. A u obaranju te presude je učestvovala i sutkinja iz Crne Gore Ivana Jelić, inače potpredsjednica Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu“, navodi ona.
Šundić-Mihovilović pojašnjava da je ista situacija i u predmetu “Jovičić protiv Srbije” koji se odnosi na državljanina Srbije, studenta Bogdana Jovičića, koji se nalazi u pritvoru od avgusta 2025. godine, navodno zbog vandalizma tokom studentskih protesta u zemlji.
„Sud je odbio njegov zahtjev za premještaj u zdravstvenu ustanovu ili za određivanje mjere kućnog pritvora uz elektronski nadzor, ocjenivši da je van dometa primjene Pravila 39 Poslovnika Suda. Kome da se žale targetirani mediji ako su, kao prva instanca za žalbu, sudske institucije u Crnoj Gori urušene? Da se žale Evropskom sudu za ljudska prava u kojem je crnogorska sutkinja Jelić već jednom opstruirala ono na čemu počiva Ustav Crne Gore, na radost zagovornika Crne Gore kao države etnonacionalnih zborova?“, pita se Šundić-Mihovilović.
Medije štiti samo totalna javnost, ogoljenost i vidljivost
Iz SDT-a je, nakon objavljivanja naredbe za otvaranje istrage, potvrđena informacija opozicije da će urednici medija i predstavnici NVO sektora biti ispitani u okviru istrage. Bursać ne sumnja da postoji realna opasnost i od hapšenja urednika targetiranih medija.
„Prvo privođenja na informativne razgovore, a onda i hapšenja jer srpski svet ne podnosi slobodu – on se hrani strahom i kontrolom. Ali upravo je zato presudan pritisak javnosti, profesionalnih udruženja i međunarodnih organizacija. To je jedina brana od potpunog potapanja institucija i pretvaranja pravosuđa u batinaški servis vlasti. Za razliku od drugih profesija nas štiti samo totalna javnost, totalna ogoljenost i vidljivost“, kategoričan je Bursać.
Njegova koleginica iz Beograda citira Muhameda Abdagića koji je svojevremeno rekao: “Politika za danas vodi se prema situaciji koja će biti sutra”.
„Dok opozicija upozorava, vlast je već sprovela. Gledajući sa strane, rekla bih da događaji u Crnoj Gori idu gotovo uvijek dva koraka ispred opozicije. Kao kad policajac pravi zapisnik onda kada se nesreća već dogodila. A zlo ne staje i ne spava. Opozicija djeluje suviše neozbiljno, morala bi malo više od pukih saopštenja, poput onih koje pišu briokrate EU i SAD, da pokaže da joj je do države stalo“, smatra Šundić-Mihovilović.
Transparentnost prestaje tamo gdje se mediji dijele na podobne i nepodobne
Osvrćući se na nedavno uskraćivanje akreditacije dijelu medija od strane Ministarstva odbrane na čijem je čelu kadar Demokrata, Bursać kaže da ta situacija nije nova te da je već viđena u Beogadu i Banjaluci.
„Kad se uskrati akreditacija, to nije samo birokratska odluka, to je politička poruka: “nema mjesta za one koji misle svojom glavom.” Transparentnost prestaje tamo gdje se mediji dijele na podobne i nepodobne. To je matrica palanke, a palanka je idealni teren srpskog sveta. Dodikov režim je, primjerice, počinjao sa uskraćivanjem akreditacija, javnost nije regaovala i mnogi od nekadašnjih novinara nisu više u tom poslu. Na ovaj ili onaj način“, podsjeća Bursać.
Šundić-Mihovilović, pak, ističe da joj nije poznato da je režim Aleksandra Vučića uskratio akreditaciju nekom novinaru.
„Neki političari na vlasti odbijaju pozive i intervjue medijima koji nisu otvoreno režimski, ali akreditacije za događaje, konferencije, to ne. Bilo je, vjerovali ili ne, u ono predvučićevsko vrijeme situacija da se novinaru odbije akreditacija jer je pisao loše o toj vlasti i tadašnjem gradonačelniku Beograda“, prisjeća se ona.
Demokrate kao primjer Danin Krugerovog efekta – nesvjesni svoje nesposobnosti
Osvrćući se na činjenicu da pomenutim ministarstvom rukovode Demokrate, novinarka iz Beograda kaže da je suvislo govoriti o njihovom kapacitetu.
„Pogledajte samo bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori. Gotovo ne prođe dan da se ne dogodi neko ubistvo. Sa svakim tim metkom ostaje šupljina u sektoru bezbjednosti, dok se potpuno ne obruši, a temelji su vrlo krhki. Primjer je bizarna situacija od prošle nedjelje kada je po nalogu suda crnogorska policija otišla da pretraži manastir SPC kod Berana u potrazi za spomenikom ratnom zločincu, hitlerovom odlikašu Pavlu Đurišiću. Epilog svega je da spomenik nije pronađen, da policiji nisu bili dostupni svi djelovi manastira, jer su neke prostorije bile zaključane, a ključ ima isključivo mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije!?A SPC je u svom reagovanju izrazila “uznemirenost i zabrinutost zbog otvorenog nasilničkog odnosa režima prema srpskom narodu u Crnoj Gori”. Cirkus“, podvlači Šundić-Mihovilović.
Sagovornica Analitike smatra da su na talasu “osvježenja” u Crnoj Gori na vlast došli ljudi sa manjkom znanja, vještina, potkapacitirani, ali koji, kako kaže, imaju visoko mišljenje o sebi.
„Psihologija taj fenomen naziva „Daning Kruger efekat“ i opisuje ga kao ‘iluzorna superiornost jer pojedinci ne samo da nemaju sposobnosti za obavljanje nekog zadatka, već im nedostaje i sposobnost da prepoznaju sopstvenu nesposobnost, zbog čega se javljaju nerealna pozitivna uvjerenja o sebi'”, objašnjava ona.
Cilj – kontrolisana, utišana i potčinjena Crna Gora
Iza svega ovoga, prema mišljenjuBursaća, stoji i politički strah i kontrola narativa i sistemska slabost institucija.
„Politički strah, jer se vlast boji kritike, kontrola narativa jer želi monopol nad istinom i slabost institucija jer bez urušenih institucija ne bi mogli ovako brutalno gušiti slobodu. Ali ključna stvar je da je ovo projekt vojnika srpskog sveta, Beograda, Crkve Srbije i lokalnih prosrpskih moćnika. Cilj je jednostavan – kontrolisana, utišana i potčinjena Crna Gora. Ofanziva je počela!“, upozorava sagovornik Analitike.
I Šundić-Mihovilović je saglasna da su institucije u Crnoj Gori pod kontrolom druge države te da je na djelu potpuna devastacija i zatiranje svega crnogorskog u Crnoj Gori, a medijska slika je, ukazuje, posljedica svega toga.
„I urušavanje države nije samo institucionalno, medijski, već i kulturološki, obrazovno, ekonomski… Potpuna, dakle, deluzija države. Bojim se da nikakvo članstvo u EU, ako ga i kad bude, to neće riješiti. I događaji poput ove medijske hajke razobličuju demagogiju i populizam ljudi na vlasti pričama o EU. Dok sami ne počistite mulj u kojem živite nijedan EU zakon to neće urediti. Bio bi samo to privid uređenja, kao što je, nažalost, Crna Gora, trenutno, samo ljuštura od članice u NATO-u, iznad svega, zbog gore navedenog bezbjednosnog sektora kroz koji promaja duva“, ocjenjuje ona.
Novinarstvo pod opsadom, pritisci i cenzura postali svakodnevica
Ističe i da je medijska situacija širom Balkana izuzetno loša. Vlast u Beogradu, kako podsjeća, gotovo rutinski targetira, zastrašuje, diskredituje, tuče, tuži i hapsi novinare.
„Fondacija Slavko Ćuruvija saopštila je da je tokom septembra registrovala 141 verbalni napad državnih funkcionera i poslanika Srpske napredne stranke na kritičke medije i novinare što je četiri puta više u odnosu na avgust. Imamo situaciju u BiH gdje bi tamošnja vlast ‘Trojke’ vrlo rado počistila sve novinare i portale koji nisu njima naklonjeni. Ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković otvoreno je pozivao da Federalna televizija treba da sprovodi “Trojkine” politike, što je na kraju i učinjeno promjenom rukovodećeg kadra i uređivačke politike“, dodaje sagovornica Analitike.
Podsjeća da je organizacija Safe Journalist nedavno izdala saopštenje u kojem osuđuju ciljani politički pritisak i pozivaju Konakovića da prestane da targetira medije i novinare.
„Susjedna Hrvatska, iako članica EU, je država gde je, sigurnost novinara ozbiljno ugrožena. Ovogodišnji izještaj o stanju medijskih sloboda u EU Media Freedom Report 2025 iznio je zabrinjavajuće nalaze za Hrvatsku i upozorio na pritiske na javne medije, politički uticaj kroz državno oglašavanje, netransparentnost vlasništva nad medijima te ugroženu sigurnost novinara. Hrvatska je, prema navodima tamošnjeg društva novinara, rekorder po broju SLAPP tužbi protiv novinara“, navodi Šundić-Mihovilović.
I Bursać smatra da je situacija sa novinarskom profesijom u Crnoj Gori i na Balkanu dramatična.
„Ili jadna. Svejedno je. Novinarstvo je pod opsadom, pritisci i cenzura su postali svakodnevica. Crna Gora se u zadnjih pet godina uklapa u regionalni trend: od Beograda do Banjaluke ista je matrica – uguši slobodu, kriminalizuj kritičare, proglasi ih izdajnicima. To je recept srpskog sveta. A opasnost za društvo nije samo da novinari nestanu, nego da ostane samo eho jedne ideologije“, zaključuje Bursać.
Portal Analitika
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].