BRUKA

piše: Baba

Danima počinjem da pišem na neku, u tom trenutku aktuelnu temu, ali, oćeš! Svaki dan nešto novo……osim naslova-bruka svaki dan sve veća. Tolika da se i mi, koji smo sve najgore ljudsko zato što volimo i poštujemo svoju Državu i poštujemo sve ljude bez obzira na vjeru, boju ili rasu, stidimo tuđega nesojluka, zlobe i bezobrazluka. Milion najružnijih epiteta ne mogu opisati stid zbog onih koji nas ni krive ni dužne predstavljaju.

Vazda se neko zbog nekoga pomalo stidjeo, ali ovaj stid dvogodišnji, ne vrće nam u obraze prirodnu boju. Crvenimo se kao da smo na plaži spavali dva dana. Mi, koji imamo obraza.Boli nas stid. Kao najljuća rana. Boli nas činjenica da nas je malo tamo dje treba.Na ulici, jer uličarima treba pokazati stegnutu ruku na mjestu na kojem su se podigli i vaspitali i na kojemu se oni najbolje snalaze. Da i oni i svijet vide da ni ova vladajuća garnitura, kao ni prethodna, a ni jedan dobar dio „gradjana“ Crne Gore , nije Crna Gora.

Mi koje je vaspitavala kuća, koji smo učili ljudskost, koji živimo od svoga rada i čije poštovanje drugih nije iskamčeno ili plaćeno, nikada nećemo prihvatiti da najljepšu na svijetu, zakićenu čojstvom i junaštvom, ljudskošću i prijateljskim zagrljajem glibaju glibavi, kupljeni, sluge, požmirepi, bitange i ništarobe i da oni budu „medalje“na njenim grudima. Nikada, nizašto i radi nikoga. Mi jesmo ona istinska, čestita Crna Gora, ima nas i biće nas još više.Ukopala nas je bolećivost i spremnost na svakojaku žrtvu radi pomoći onima koje smo smatrali braćom.Nikada ta Crna Gora, nije pravila računicu sa nikim i to joj se, po onoj staroj, vraća po ko zna koji put u istoriji.Vazda nam je komšija bio bliži od nas samih i vazda smo svoju djecu učili da u komšiluku stanuje dobro, da je komšija bolji no brat. E nije!

Učite svoju djecu da se ne stide što više vole košulju od gunja, učite ih da uče i da rade za sebe i svoje dobro, a kad je njima dobro, biće dobro i onima oko njih. Učite ih da se ne plaše da bitange nazovu pravim imenom, da popu kažu POP, a bobu BOB. Učite ih da porodicu čine rodna zemlja i rodna kuća. Učite ih ljepoti praštanja i osudi zla, učite ih da se čovjek bori obrazom, pameću i srcem, a ne džepom i jezičinom.Učite ih da su oni bogatstvo svoje zemlje, učite ih ono što su nas učili naši stari. Samo tako će u nekom novom, njima svojstvenom ruhu, sačuvati onu vrijednost bez koje nema ni čovjeka ni države.

Onaj ko kao aktuelna bagra pljuje po svojoj rodnoj grudi, prolazi kao ovaj pop iz vica: Za vrijeme II svjetskog rata, jedan pop na početku rata pridruži se partizanima. Prodje neko vrijeme, popu ne upali da „prekrsti“ saborce i ode u četnike. Ispriča vojvodi (naravno) sve najgore o bivšim saborcima, ovaj ga sasluša i kad završi, pop izvadi pljoskicu brlje da nazdrave za dolazak. Vojvoda mu reče:“ A što pope da nazdravljamo, niti su oni izgubili, niti smo mi dobili „.

E, ovi što misle da su svijet fascinirali pameću i ljepotom, ovako prolaze! Nikome oni ne valjaju, samo što im to nijesu još rekli. Oni su samo šahovske figure od reciklirane plastike. Ništa više!

Zato, u pamet se Crnogorci!  Da je vječna naša Crna Gora!Vakat je!