Branko Vučković ponovo izabran za predsjednika Osnovnog suda u Kotoru

Sudski savjet je, na sjednici održanoj 3. juna, donio odluku da se za predsjednika Osnovnog suda u Kotoru izbere prof. dr Branko Vučković, dosadašnji predsjednik.

Branko Vučković je Pravni fakultet završio 1977. godine u Titogradu.

Pravosudni ispit položio je 1981. godine u Beogradu.

Bio je sudija Osnovnog suda u Kotoru od 1981. do 1989 godine, kada je izabran prvi put za predsjednika tog suda.

Doktorirao na Pravnom fakultetu u Kragujevcu 2000. godine iz oblasti Krivičnog prava,

Dana 05.12.2009 godine izabran u akademsko zvanje vanredni profesor za predmet Krivično pravo i procesno zakonodastvo na Fakultetu za Mediteranske studije Tivat, na period od 5 godina,

Odlukom nadležnih organa Evropske akademije nauka Beograd od 11.01.2017. godine, prof. dr Branko Vučković primljen je u redovno Inostrano članstvo Akademije, u odjeljenje nauka.

Autor i koautor više knjiga i komentara Zakona iz oblasti krivičnog prava

Na sjednici su izabrani i predsjednici: Privrednog suda Blažo Jovanić, Osnovnog suda u Podgorici  Željka Jovović, Osnovnog suda u Baru Goran Šćepanović, Osnovnog suda u Plavu Hilmija Suljković i Osnovnog suda u Rožajama Zahit Camić.

Sudski savjet je konstatovao da su se u postupku donošenja odluka o izboru predsjednika sudova u javnosti čula i mišljenja po kojima se u konkretnom slučaju radi o broju mandata koji je veći od zakonom propisanih dva mandata. Savjet i ovom prilikom afirmiše princip da je dosljedna primjena načela zakonitosti osnova vladavine prava. Konkretno, Zakon o Sudskom savjetu i sudijama ne sadrži bilo koju odredbu po kojoj bi se prilikom izbora predsjednika sudova uračunavali mandati na koji su oni birani, prije stupanja na snagu zakona.

U prilog tome, u državama regiona (Srbija, Hrvatska) zakonom je jasno definisan odnos prema prethodnim mandatima, što u Crnoj Gori nije učinjeno. Iz takve činjenice proizilazi da se odredbe Zakona o Sudskom savjetu i sudijama u pogledu mandata predsjednika sudova odnose samo na buduće izbore. To je bazični princip u tumačenju svih zakona, odnosno ne može se pretpostaviti volja zakonodavca, već ona mora biti izričito iskazana ako se  želi odnositi na ranije pravne situacije. Drugim riječima, da je to bila namjera zakonodavca ona bi bila i sadržana u tekstu zakona, kako je to istim povodom propisano u zakonima Srbije i Hrvatske. Iz tih razloga Sudski savjet se nije bavio motivima koji su opredijelili ovakvo zakonsko rješenje. Prigovori na eventualnu nedostatnost zakona mogu jedino da idu na adresu onih koji su predlagali i usvajali zakon.

Pozivanje na principe sadržane u međunarodnim dokumentima i ustavnosudskoj praksi ne može nadomjestiti nepostojanje odredbi kojima se definiše konkretna pravna situacija.

Savjet je ovom prilikom, kao i u svim slučajevima izbora sudija, dosljedno primijenio zakonske odredbe, a oni koji imaju pravo da osporavaju njegove odluke mogu to učiniti u odgovarajućem postupku. Podsjećamo da u prethodnih skoro pet godina mandata Sudskog savjeta, nijedna njegova odluka o izboru sudija na koju je uložena žalba, nije ukinuta.

Ovakav stav i praksa u radu Sudskog savjeta na bilo koji način ne znači osporavanje bilo kom subjektu da vodi raspravu o primjerenosti zakonskih rješenja koja se odnose na rad ovog organa i njegovo postupanje. Naprotiv, vjerujemo da je dijalog zajednički interes svih koji su uključeni u proces funkcionisanja sudske vlasti, a posebno građana i punog ostvarivanja njihovih prava i sloboda.