Brankica, omiljena učiteljica hrvatske nastave u Boki Kotorskoj

Brankica Vrbat

Učitelj je ličnost koja nas prati i ostaje u spomenarima životnim za sva vremena.

Na kapiji velikog života prvi susret je sa učiteljem.

Stoga ne čudi “Pismo učiteljici“ u kome pjesnik Vito Nikolić kaže:

“Hvala vam gospođo učiteljice i ne začudite se ovom pismu kasnom,

podsjetiše me na Vas dvije male ptice,

dvije obične ptice na žici telegrafskoj“…

Nastavnica hrvatske nastave u Tivtu i Kotoru, Brankica Vrbat omiljena je učiteljica četrdesetak učenika od petogodišnje učenice do srednjoškolaca.

Ona je u Boki Kotorskoj već dvije godine, gdje u OŠ “Njegoš“u Kotoru i školi “Drago Milović“ u Tivtu predaje hrvtski jezik i kulturu.

Inače rođena u Trogiru gdje je završila osnovnu i srednju školu, a na Filizofskom fakultetu u Splitu magistrirala hrvatsku književnost, konkursom resornog Ministarstva Republike Hrvatske, Brankica je došla na ovo mjesto.

Hrvatsku kulturu predaje kao je ispričala za Skala radio, dobroj i vaspitanoj djeci Boke Kotorske iz koje nosi najljepše i samo pozitivne utiske.

Nastava hrvatskog jezika je fakultativna, odnosno izborna nastava i biraju je djeca koja imaju neke veze sa Hrvatskom, ali mogu i svi oni koji ne moraju biti Hrvati u Boki, a žele da nauče nešto više o hrvatskom jezuiku, o kulturi, prirodnoj i kulturnoj baštini.

Specifični su i zanimljivi časovi nastavnice Vrbat u kojima nema klišea niti stereotipa.

“Uz razgovor, druženje često i igru, a posebno putovanja i ekskurzije lakše se uči i savladava gradivo. To nije samo suvoparno prenošenje znanja već se učenicima organizuju razna takmičenja, likovna, literalna. Nagrada za pohađanje nastave su putovanja na kojima se prije i više uči, uz posjetu kulturno-istorijskih destinacija poput Kornata, Plitvičkih jezera, Splita, Trogira, gdje su za ovu djecu oganizovane ekkskurzije”, priča učiteljica Brankica.

U ovoj nastavi nema ocjena pa se tako ne mogu kazniti lošom ili nagraditi dobrom  ocjenom.

Njihov motiv je ljubav prema ovoj nastavi u kojoj se razvija međusobno povjerenje i drugarstvo.

“Ja postajem njihov prijatelj baš kao što su i oni moji, trudeći se da im priđem onim normalnim ljudskim pristupom, na način na koji svaka individua  zahtijeva posebno. Želim da nešto nauče, ali prije svega želim da budu dobri ljudi“, poručuje Brankica.

Uz hravatski školski plan i program nastavnica Brankica svojim đacima priča i o etici i moralu.

U grupi na nastavi je oko 7 do 8 učenika.

Ona naglašava izvanrednu saradnju i podršku Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Tivta i Hrvatskog građanskog društva iz Kotora.

Ovakvih učitelja doljem svijeta je oko stotinjak.

Sretna i zadovoljna što radi u Boki Kotorskoj u kojoj su je ljudi primili otvorena srca i bez razlika, vjerskih, nacionalnih ili bilo kojih drugih, učiteljica Brankica se osjeća kao u svom  Trogiru.

Upravo zbog toga kako kaže da se ne dijelimo međusobno, poziva svu djecu koja žele učestvivati u ovom programu da upišu hravstku nastavu.

Uslov je samo dobra volja poručila je učiteljica Brankica, čiju se nježnost, ali i prijateljske niti koje je uspostavila sa svojim đacima pamte za čitav život.