Boško Bojović učestvovao u izradi novog zakona o ANB

Odlazeća Vlada pokušava da iskoristi posljednje dane tako što će napraviti što više štete Crnoj Gori u svim segmentima, uključujući sektor bezbjednosti od čijeg uništavanja dovođenjem nekompetentnih ljudi sa vezama sa kriminalnim, ali i srpsko-ruskim obavještajnim strukturama premijer Abazović nikako ne odustaje.

U Agenciji za nacionalnu bezbjednost najveća pažnja je usmjerena na donošenje još jednog protivustavnog zakona kojim bi se nacionalna obavještajna služba oslobodila najiskusnijih kadrova koji su patriotski i procrnogorski opredijeljeni, a na njihova mjesta instalirali ljudi spornih biografija. Zamisao Abazovića njegovih poslušnika u Agenciji je da zakonom čije su usvajanje planirali omoguće direktoru diskreciono pravo da službenike koji su navršili 30 godina penzijskog staža pošalje u penziju bez njihove saglasnosti. Milić, odnosno Kurti i Abazović, bi na taj način stekli pravo da dio zaposlenih penzionišu, a one koji su im podobni spremni da rade za njihove, ili interese neke druge države zadrže pod obrazloženjem da su potrebni službi. To što na ovaj način direktno krše ustavom zagarantovano pravo na rad dijela zaposlenih, rukovodstvo Agencije i države ne mari, jer računaju da neće odgovarati za nadoknadu štete koju će nekada država, odnosno građani, morati da isplate. Baš tako nije mario ni raniji direktor Dejan Vukšić, koji je svojevremeno na komentar saradnice da će Agencija izgubiti sudske sporove koje su pokrenuli službenici koje je otpustio s posla, prokomentarisao „baš me briga što će bit posle”. Naravno, o marenju Milića i Kurtija, ili Dejana Vukšića za živote i sudbine zaposlenih i njihovih porodica nije potrebno govoriti.

Političku podršku za usvajanje ovakvog zakona Abazović računa da je već obezbijedio, tako što je kod predstavnika aktuelne većine dio zaposlenih u Agenciji predstavio kao kadrove DPS-a, iako su jedini dokazi za to riječi Dritana Abazovića i Dejana Vukšića. Nije poznato da li im je objasnio kako to da su pojedini službenici koji su bili u najbližim odnosima sa DPS-om, poput ličnog vozača Duška Markovića, dalje na vrlo visokim pozicijama u ANB.

Ali ono što bi mogao da bude problem jeste obezbjeđivanje podrške partnerskih službi, s obzirom na to da bi njihovo negativno mišljenje moglo dovesti u pitanje usvajanje zakona, imajući u vidu stroge obaveze koje ANB ima prema partnerima iz NATO.

Kako bi obezbijedio podršku partnera za sporni zakon, Milić vodi intenzivne međunarodne aktivnosti, koristeći sve sastanke da kandiduje ovo pitanje. U tome mu svesrdno pomaže najbliži saradnik Mićo Pejović, koji je isto toliko bio blizak sa nekolicinom prethodnih direktora, počev od Dejana Peruničića, koji ga je poslao za predstavnika u Brisel, preko Dejana Vukšića koji ga je zadržao na istoj, veoma važnoj poziciji, do Sava Kentere koji ga je postavio na još važnije mjesto šefa Odsjeka za međunarodnu saradnju i na kraju Borisa Milića koji ga je dodatno unaprijedio za prvog operativca službe. Pejović koristi pozicije koje je ne samo on, nego i čitava Agencija gradila godinama, posebno u Briselu, da promoviše Milića, a time i one čiju agendu sprovodi u nacionalnoj bezbjednosnoj službi, kao i da lobira za podršku zakonu kojim bi se dio njegovih kolega poslao u penziju, s obzirom da bi on naravno bio,,potreban” ovom i svakom narednom direktoru.

Pomoć Pejoviću pruža još jedan svačiji prijatelj”, Elvir Amidović, trenutni predstavnik Agencije u Briselu. Kao i Pejović, i Amidović je bio dobar svim direktorima, od Peruničića, posebno Vukšića, pa zatim Kentere i sada Milića.

Između ostalog, u organizaciji Pejovića i Amidovića, Milić je početkom decembra boravio u Briselu, gdje je 01.12. održao sastanak sa predstavnikom jedne od najvažnijih evropskih obavještajnih službi. Između ostalog, Milić je tom prilikom sagovorniku predao prijedlog zakona, tražeći njegovo pozitivno određenje, o čemu je Amidović uredno sačinio službenu zabilješku.

Međutim, Milić ne zna, jer nikada nije bio ni na jednom, a kamoli na sastanku sa stranim službama, a Pejović i Amidović mu vjerovatno nijesu rekli da bi partnere iz NATO više interesovalo da li su za izradu prijedloga zakona korišćene konsultantske usluge Boška Bojovića sa kojim je imao konspirativni sastanak u rodnim Kučima svega nekoliko dana prije puta za Brisel.

Bojović je jedini šef obavještajne službe jedne države koji se nakon smjene sa te pozicije zaposlio u obavještajnoj službi druge države, odnosno voljene Srbije, a nakon penzionisanja ostao sa njom u saradničkom odnosu.