BORO VUČINIĆ – BEZBJEDNOSNE INTEGRACIJE ZAPADNOG BALKANA, MARKANTNA STUDIJA

Piše: Željko Rutović

U svijetu sve otvorenijih izazova pitanja bezbjednosti, te važnosti integrativnih procesa  ovog  pitanja, posebno u društvima koje u dugom periodu nazivamo tranzicionim ili mladim demokratijama, knjiga Bezbjednosne integracije Zapadnog Balkana, autora Bora Vučinića, objavljena  2017. god. dobrodošla je literatura kao svojevrsni djelatno – tematski  vodic smjera tog Balkana. Iz mnogo, mnogo razloga. Bezbjednost,  to pitanje svih pitanja i preduslov stabilnosti i razvoja malo, malo, pa na Balkanu dobije svoje ruzno lice koje opet trazi vrijeme i resurse za saniranje nastale štete. Svekolike. Demokratske. Kulturološko – civilizacijske. Ekonomsko – razvojne. Prosvetiteljsko – građanske. I ne završavamo ovdje nabrajanje…Imajući sve to u vidu, i još mnogo šta iz ovog portfelja treba kazati da je u minulom vremenu knjiga nedovoljno osvijetljena ili neopravdano prećutana podjednako u stručnoj, akademskoj i sveukupnoj javnosti. No, po običaju to je već stvar neke druge i duge priče, podjednako i sudbine knjige i kulture (ne)čitanja na brdovitom Balkanu. A tek kritičke percepcije knjige. No, knjige i ljudi  od knjige odavno su na ovim prostorima zamijenjeni nečim drugim interesantnijim i lukrativnijim. Nečim od čega se živi.

Nesporne metodološke postavke knjiga je naučno – istraživačka  jedinica kompozitne strukturiranosti koja ogledno svjedoči o karakteru i cilju naučnog promišljanja ove izazovne teme. Kao takva van klišea, knjiga je  dragocjena literatura za studente bezbjednosti i inače interdisciplinarnih studija, zatim za naučne  djelatnike, analitičare, političke predstavnike, građanske aktiviste, medijske djelatnike, kao i sve one koje po prirodi poziva, interesovanja, vokacije, ova tema inspiriše, provocira, ili angažuje u donošenju-kreiranju strateških pravaca bezbjednosne kulture. I ne samo kulture. Širok je Vučinićev istraživački pojmovnik. Geopolitički, istorijski, lokalni i svaki drugi pripadajući porodici ovog temata. Temeljan i studiozan je Vučinić u elaboraciji svakog od pitanja. Koherentan. Po potrebi minuciozan. Analitički  efektan.

Uostalom, autorovo veliko profesionalno iskustvo u sistemu odbrane i bezbjednosti potvrdi te stare antičke istine odnosa  teorije i prakse. Otuda se ova knjiga ontološki opire sveznalačkoj površnoj  hiperprodukciji  olako obećane brzine globalnog spektakla. Knjiga pita, problematizuje, analizuje, dijalogizuje  i naučno zaključuje. Jednom riječju, školski obrazac knjige  koja to jeste. Pridružuje se ovim rukopisom dr Vučinić onom malom promišljajućem sloju javnih djelatnika koji jasno razumije i racionalno u širim kontekstima i procesima sagledava probleme i potrebe Zapadnog Balkana. Ako  Balkan ne želi biti  konfliktno područje opterećeno atavizmima prošlosti, on svoju budućnost mora vidjeti u civilizacijskim integrativnim procesima koji nijesu samo bezbjednosne prirode. Dijalektička je priroda tog i odnosa i procesa. A bez iskustva, profesionalizma i transfera znanja ne ide. Ne pomažu tu ni hljeb ni igre. Integracije nijesu parole i izborni mandati. To je pitanje vizije društva i odgovornosti prema dolazećim generacijama.

Sumarno, knjiga pripada redu onih čija aktuelnost, komparativna kultura i živuća priroda otvorenosti problemskog snopa  iznova traži oblike novog iščitavanja kroz koje se prepliću  i tumače prošlost i sadašnjost, te iz tog rama projicira se karakter budućnosti, viđen u ramu globalnog integruma. Težina ove monografije ogleda se u objektivnom, nepristrasnom situiranju prošlosti ovog prostora, kao na primjeru raspada SFRJ kao i svih posledica proisteklih  na temelju ratnih sukoba. U tom duhu snažno je autorovo svjedočanstvo opisa sistema nacionalne bezbjednosti Crne Gore, koje neposredno konvergira sa strateškim opredjeljenjima euroatlantske vizije države i društva.

Sve govori da je riječ o knjizi realnosti, koja nas iznova surovo suočava sa i dalje otvorenim pitanjima načina i modela izgradnje  mira, stabilnosti i razvoja država Zapadnog Balkana. U tom duskursu  Vučinić jasno poručuje da su NATO i EU integracije uslov svih uslova regionalne saradnje i stabilnosti. Svakako, iz bilo kog ugla željeli tumačiti Balkan i njegovu perspektivu, ovo markantno i referentno štivo, po svom meritumu treba i mora biti  konsultovano, jer na taj način izoštrava se optika predmeta analize u čijoj  je obradi autor  istraživačko  analitičkim instrumentarijem izgradio održivu  konstrukciju otpornu na svaki dnevno – politizirajući narativ koji na žalost Zapadnog Balkana i dalje u  nacionalističko populističkom miljeu istrajava, odvlačeći ovaj region od perspektiva stabilnosti i prosperitetnosti, kojih nema bez bezbjednosnih širokih integracija.

Mnogo je razloga i raznih povoda da Vučinićeva knjiga doživi onaj oblik percepcije koja traže ozbiljna i odgovorna društva. Mnogo je istraživačkih argumenata autor upotrijebio, modelirao i kompresirao u ovu monografiju koja, kao takva postaje snažnim markerom pitanja bezbjednosti, stabilnosti i razvoja Balkana.

Što prije mnoge knjige isčitamo i sto prije naučimo mnoge  lekcije iz svoje prošlosti, tim ćemo prije  kao društva biti na onom emancipatorsko civilizacijskom  kursu kojeg  je i  kao  javni djelatnik, profesionalac i naučni istraživac, Boro Vučinić odgovorno temeljio i temelji u svom radu.