BORBA ZA JPNPCG-PROFESIONALIZAM IZNAD DESTRUKCIJE

Piše: Božidar PROROČIĆ

 Ćutanje je najveća prijetnja svakom društvu, jer dok ostajemo nijemi i ne reagujemo na devijantne i neprihvatljive pojave, nesvjesno se solidarišemo sa onima koji destrukciju i anarhiju smatraju jedinim modelom vlasti koji razumiju. Kao profesionalac, ali prije svega kao čovjek, i zaljubljenik u Lovćen, ośećam duboku moralnu i ljudsku obavezu da se oglasim povodom napada i prijetnji usmjerenih prema direktorici JPNPCG, Marineli Đuretić. Kao službenik JPNPCG i neko ko godinama prati stanje u Nacionalnom parku Lovćen, svjestan sam važnosti očuvanja integriteta ove institucije koja je simbol Crne Gore još od 1952. godine. Nacionalni park Lovćen je kroz svoju istoriju prošao kroz svijetle i tamne periode – kroz uspon i pad, kroz borbu i stradanje. Danas smo suočeni sa novim izazovima, ali i starim problemima, đe pojedinci i “pretorijanska garda” poraženih na sve moguće načine nastoje da opstruišu rad i napore trenutnog rukovodstva JPNPCG. Problemi su mnogobrojni jer su u prošlosti oni, koji su trebali da štite JPNPCG viđeli isključivo kao “kravu muzaru” – resurs za ličnu korist i eksploataciju.

Uz čast izuzecima među kolegama i stručnjacima koji predano rade na zaštiti i razvoju JPNPCG, ne smijemo zanemariti prisustvo onih “drugih” – gladnih vlasti, slave i uticaja. Njihovi pokušaji opstrukcije nisu ništa drugo do zloslutni podsjetnici na prošla vremena kada su cifre od prodaje ulaznica bile vrhunac njihovih “dostignuća”. Istovremeno, problemi poput narušenih odnosa sa lokalnim zajednicama, krivolova, nelegalne gradnje i bespravne sječe šuma samo su vrh ledenog brijega. Kleptokratske grupe, vođene ličnim interesima, nastoje sabotirati svaki pokušaj revitalizacije JPNPCG, koristeći se metodama koje podsjećaju na najtvrđi staljinizam. Njihova slika “stanja” parka daleko je od stvarnosti – to je isključivo slika njihove vlastite imaginacije, motivisana nostalgijom za starim privilegijama.

Posebno zabrinjava uloga političkih oligarha, koji ne odustaju od svojih ambicija za povratkom na vlast, po svaku cijenu. Njihove metode ne prepoznaju granice profesionalizma niti zaštite javnog interesa. Iskreno vjerujem i očekujem da će nadležni organi države Crne Gore prepoznati i sankcionisati one koji brutalno pokušavaju da se obračunaju sa direktoricom Đuretić i njenim naporima da modernizuje i profesionalizuje rad JPNPCG. Ovo je trenutak da se svi odgovorni građani, nevladine organizacije, društvene institucije i pojedinci oglase i podrže očuvanje dostojanstva JPNPCG. Glas razuma i solidarnosti potreban je sada više nego ikada. Borba za očuvanje naše prirodne i kulturne baštine mora postati prioritet cijelog društva – jer JPNPCG je simbol Crne Gore i naše odgovornosti prema budućim generacijama.

Reći ću nešto po prvi put – NP Lovćen je konačno dobio kadar koji zaslužuje. Kadar koji, zajedno sa upravom JPNPCG, želi da višedecenijske probleme i nesaradnju sa mještanima riješi na pravi način, kroz dijalog, uzajamno poštovanje i profesionalizam. Ovo je rukovodstvo koje ne pristaje na kompromis kada su u pitanju principi očuvanja prirode i unapređenja saradnje sa lokalnim zajednicama. Pored toga, pripremaju se prvi ozbiljni planovi upravljanja za naredne godine, koji će NP Lovćenu donijeti novi sjaj, jasnu viziju i konkretne rezultate. Ovo nije obračun ni sa kim lično – ovo je obračun između znanja i neznanja, između profesionalizma i amaterizma, između struke i laičkog sagledavanja, između posvećenosti javnom interesu i ličnih interesa. Ovđe se radi o borbi za budućnost NP Lovćena, za očuvanje njegovih prirodnih, kulturnih i istorijskih vrijednosti. Suočavamo se sa posljedicama decenijske degradacije i djelimičnog uništavanja parka, uvijek u ime takozvanog “javnog interesa”, koji je zapravo bio i ostao privatni interes pojedinaca.

Svi oni koji su “likovali” zbog izgradnje žičare ne smiju nikada zaboraviti da se ona nalazi u neposrednoj blizini endemskog Lovćenskog zvončića (L. Edraianthus wetstainii ssp. lovcenicus), jednog od simbola ove svete planine. Izgradnja žičare ne samo da je narušila brojna staništa, već je i trajno prekinula migratorne puteve divljači, koji su postojali vjekovima. To nije samo ekološki problem; to je pitanje neodgovornog odnosa prema Lovćenu i prirodi uopšte. Najavljeni nastavak izgradnje žičare nije ništa drugo do još jedan korak ka daljem urušavanju, degradaciji i devastaciji Lovćena, ove svete planine. Ovđe ne vlada struka, već lični interesi potkupljenih i kupljenih, onih koji su spremni da žrtvuju prirodu zarad sopstvenog profita. Ova borba nije samo borba za Lovćen, već i za principe očuvanja prirode, održivog razvoja i poštovanja zakona i naučnih standarda. Lovćen zaslužuje bolje – zaslužuje upravljanje koje će se rukovoditi naukom, stručnošću i brigom za budućnost. Sada je vrijeme da podignemo glas, ne samo u odbrani prirode već i u odbrani pravde, struke i profesionalnog integriteta. Lovćen je simbol Crne Gore, njene tradicije i prirodne ljepote i ne smijemo dozvoliti da postane simbol pohlepe i destrukcije.

JPNPCG su ogledalo našeg odnosa prema prirodi, kulturi i budućnosti. Marinella Đuretić je primjer rukovodioca koji ne pristaje na kompromise kada su u pitanju javni interes i zakonitost. Sada je na svima nama, kao društvu, da pokažemo solidarnost i podržimo njene napore u borbi protiv destrukcije i korupcije. Na kraju ću reći: Zaštita prirode nije samo pitanje opstanka, već izraz naše odgovornosti prema budućim generacijama i sopstvenom identitetu. Priroda i život su duboko isprepleteni – gubitak jednog znači i gubitak drugog. Svaki trud uložen u očuvanje prirode jeste korak ka mirnijem, harmoničnijem i održivom svijetu.