Borba protiv droge mora biti dnevna tema

Dragana Kovačević

“Droga izgleda prolazi pored institucija i pored svih onih koji bi trebali da je zaustave. Ona se zapravo zasutavlja tek ispred onih koji će je konzumirati, na žalost uglavnom mladih ljudi.”

Ovo je u razgovoru za Skala radio saopštila Dragana Kovačević, predsjednica Nevladinog udruženja “Život i zdravlje“.

U Crnoj Gori po statistikama postoji više od 15.000 zavisnika od psihoaktivnih supstanci,  pa i pored ovog zastrašujućeg podatka kao da ne postoji dovoljno interesovanja, posebno u školskim institucijama da se ovaj problem nametne kao dnevna tema.

Podaci do kojih je došla naša sagovornica ovih dana, pokazuju da je oko 60.000 ljudi pogođeno tom pošasti kako direktno narkomani, tako i njihove porodice.

Taj broj je na žalost i veći u Crnoj Gori i ono što posebno brine je nedostatak edukacije, prevencije, posebno u uzrastu djece u osnovnim školama, kada se mogu spriječiti neke stvari, smatra Kovačevićeva.

“Takođe je alarmantan podatak da u čitavoj Crnoj  Gori postoji samo 28 kreveta u Kakaritskoj gori i 9 kreveta u Psihijatrijskoj bolnici u Kotoru. Treba li isticati koliko je to minimalni broj u odnosu na 15.000 registrovanih zavisnika. Stoga društvo mora da prezme mnogo više i da radi na edukaciji, preventivi i sprječavanju širenja narkomanije”, navodi ona.

Po mišljenju Kovačevićeve, nevladine organizacije su preuzele inicijativu i to posebno one čiji su osnivači ljudi koji su nekada imali problema sa narkomanijom i koji su to uspjeli da pobijede.

“Saša Mijović iz NVO 4 LIFE i njegovi saradnici su zaista iskreni ljudi, jer oni koji su se sa tim suočili zaista  znaju kolika je borba izaći iz tog svijeta i koliki je problem da nas društvo kasnije prihvati. Oni ljudi i kada se izliječe nijesu prihvaćeni od strane  društva i onda nastaje začarani krug jer se ponovo vraćaju među one koji ih prihvataju kao svoje, a to je ponovo svijet droge”, priča ona.

“Imala sam prilike da posjetim Reto centar u blizini Danilovgrada i znam koliko se i na koji način ljudi daju i koliko oni ljudi koji su izliječeni odluče da svoj život posvete upravo toj zajednici ili komuni, kako je nazivaju da bi pomagali drugima, potpuno nepoznatim“, podsjeća Kovačevićeva.

Ona smatra da u našem društvu po nekad zataji porodica,nekad institucije i ljekari koji bi možda mogli da pomognu.

Što se tiče ljudi koju su iskusili muku zavisnosti, ona se kako je kazala, zaista uvjerila da to rade svim srcem.

Iz bliske komunikacije sa zavisnicima Kovačevićeva je ispričala par potresnih priča za Skala radio, uz konstataciju da je danas na žalost u Crnoj Gori rijedak broj onih koji nijesu imali susret sa ljudima koji su imali problem sa drogom.

Najčudnije je da se ne radi ništa na preventivi, a podaci do kojih je došla svjedoče da 44% ljudi uđe u taj svijet iz puke radoznalosti, a 32% po nagovoru svojih prijatelja.

“Posebno u adolescentnom periodu mladi žele da budu dio zajednice, neke cjeline. Uzimajući neku vrstu ekstazija ili najnovijih tableta koje se predstavljaju kao bezazlene, oni ulaze u svijet mraka”, navodi ona.

Kovačevićeva je imala priliku da posjeti jednu porodicu za koju nije znala da imaju osobu sa problemom zavisnosti.

“Kada sam razgovarala sa djevojkom koja bespomoćno, nepomična leži u dnevnoj sobi, prilikom našeg prvog susreta ona mi je poslije jedne duge pauze rekla da je bila ‘čista’ više od godinu dana. A onda je momak sa kojim je tada bila u vezi ponudio drogu rekavši: Ako me voliš ti ćeš uzeti. Uzela sam i nekon šest mjeseci kasnije on se nalazi na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici, a ja ovdje prolazim apstinentsku krizu na očigled moje porodice. Na žalost ova djevojka je bez prekida četiri, pet godina u stalnim borbama izlaska iz krize i ponovnog povratka”, ispričala je Kovačevićeva.