Bonjina rapsodija i istinska posvećenost šahovskoj filozofiji

Sa promocije

Šah je filozofija borbe, u njemu je izazov, on pokazuje intelektualni karakter, kazao je velikan drevne igre i crnogorska šahovska legenda Božidar Bonja Ivanović na sinoćnjem predstavljanju svoje knjige “Igrati svoj život“.

Mnogo je života na crno bijelom polju ovog maestra, ili šahovskog pjesnika.

Pored šahovskih, nezaboravnih partija sa komentarima u knjizi koja je sinoć promovisana u Kotoru, ima još izuzetno zanimljivog sadržaja.

U njoj će, čitajući pjesnički nadahnute opise interesantnih likova i događaja čitalac naći dovoljno prostora za uživanje, kazao je Anton Vih u ime organizatora Šahovskog kluba Kotor i JU Kulturni centar “Nikola Đurković“ .

Predstavljajući knjigu i slikajući autora, književnik Obrad  Pavlović kazao je da mu je bilo nemoguće  razdvojiti literalni od šahovskog segmenta.

Na samom početku se artikulisalo neizbježno pitanje na kojima se vjekovima uzalud traži cjelovit odgovor, šta je to zapravo šah.

Za amatere šah je zabava, za žurnaliste najčešće sport, za sportiste tek borba, a za one koji ulaze u tajne šaha, to je svojevrsna spiritualna disciplina sa elementima čiste umjetnosti do koje dosegnu oni najveći šahovski korifeji, rekao je Pavlović.

Čitajući Bonjinu knjigu vraćamo se u prošlost prijestonice, sada na izgled tako daleku, u kojoj su živjele ličnosti, uz koje se vezuju brojne legende i anegdote, protkane profinjenim smislom za humor, onim cetinjskim, koji nas nasmije, a istovremeno i duboko zamisli, Pavlovićeve su opservacije.

“Kad govori o svom, ocu učini mi se da Bonja sve vrijeme ponavlja kao stišani odjek Lesove stihove“, kazao je Pavlović, uz par strofa iz antologijske Ivanovićeve pjesme“ Ljudi sjenke“.

Svoje mjesto u ovoj knjizi našao je objektivno prikazan kao šahista koji je vanrednim talentom i dubokim shvatanjem šahovske igre mogao i trebao postići mnogo više.

To je šahovski majstor Momčilo Momo Ćetković.

Skroman i dostojanstven, duhovan i tih, a raskošan u šahovskoj filozofiji, Ćetković je na promociji govorio o prošlim vremenima u kojima su se kalili šahisti, ali koje im u Crnoj Gori nikada nije išlo na ruku.

Pa je stoga, kako je kazo, u takvoj sredini još veći značaj da se rodi čovjek kakav je Bonja koji se talentom i radom svojim uzdigao do najviših vrhova.

Čovjek koji se takmičio sa najvećim veličinama svijeta i pobjeđivao.

To je za Ćetkovića, kako je kazao i dan danas velika zagonetka.

Govoreći o prošlom vremenu časti i drugarstva, Ćetković je kazao da, ako je nešto valjalo u tom njihovom zanosu, to je bio ljudski odnos, fer borba, neka rijetka iskonska odanost, bez kalkulacije, čega je danas mnogo, mnogo manje.

To je bila sredina koja je brusila i Bonjin karakter. Taj pošteni odnos prema šahu i životu čini vrijednost ličnosti Božidara Ivanovića, poručio je Ćatković.

Pišući knjigu, autor je, kako je kazao sinoć, shvatio da je mnogo lakše pisati o drugome nego o sebi.

On je na početku knjige posvetio iskrenu pažnju crnogorskim šahistima koji su uticali na njegovo opredjeljenje i šahovski razvoj, konstatujući da bez njih i njihovog značaja ne bi mogao postići takav uspjeh.

O svom Cetinju, u kome je bilo mnogo mislećih ljudi i građanskom Kotoru takođe je govorio čovjek omiljen s obje strane Lovćena.

Pomenuo i veliko uvažavanje od strane sovjetskih asova koji su ga izuzetno cijenili.

Osobno je najviše volio Mihaila Talja, a igrački je najvuiše cijenio Bobija Fišera, čiju golgotu je sa  sjetom opisao i ljudski doživio.

Ivanović je podsjetio na pismo koje je nedavno uputio američkom predsjedniku Trampu u kome je zatražio posthumnu rehabilitaciju Fišera jednog od najvećih šahovskih genija.

Poseban pečat ovoj šahovsko-umjetničkoj večeri dali su muzičari Isidora i Asleksandar Milivojević.

Gitarom i anđeoskim glasom Isidora je otpjevala poznatu francusku šansonu na Preverov tekst, a iznenađenje za kraj ove večeri bili su Lesovi “Kari šabanovi“, obučeni u muzičko ruho, pa se prosto čula njihova škripa u, na žalost, nedovoljno ispunjenoj sali kotorskog kina “Boka“.