BOKOBRAN-ODBRANA BOKEŠKE TIŠINE

U svečanoj tišini duhovnosti katedrale- bazilike Sv. Tripuna , jakom riječju, doživljajem i aplauzom brojne publike, osvijetljena je knjiga Bokobran autorice Nevenke Šarčević.
Autorka je u ovoj knjizi uspješno ujedinila svoja dva zaposlenja – istoričarke umjetnosti i novinarke. Vođeni spremnim postavljenim pitanjima iskusne novinarke i znalačke istoričarke umjetnosti, sagovornici iz Hrvatske na živi način interpretiraju svoja naučna postignuća u proučavanju arhitekture, skulpture, slikarstva i umjetnosti Boke Kotorske isprepletana sa nezaboravnim iskustvom boravka u njoj. Njima se priključuje i plejada crnogorskih stručnjaka koji ne samo da istražuju bokeljsku graditeljsku i umjetničku baštinu, nego su zaslužni za njeno očuvanje i restauraciju, kazala je predstavljajući ovo djelo urednica knjige  dr. Katarina Horvat Levaj. Bogato opremljena profesionalnim fotografijama Paola Mofardina, knjiga je  objavljena je izdanju ArTresor naklade te Hrvatskog Instituta za povijest umjetnosti, dok je suizdavač Kotorska biskupija. Recenzenti su akademici Tonko Maroević i Radoslav Tomić, podsjedtila je  Silva Tomanić Kiš iz izdavačke kuće Al Trezor.
Nadahnuto, sa jasno  markiranom opomenom o potrebi zaštiti kulturne baštine Boke Kotorske  koju upravo  Bokobranom  čuva  autorka, govorila je  Jasminka Grgurević savjetnica, konzervatorka.
“Nesporno je da je Boka Kotorska tokom prošlosti  pripadala istom, jedinstvenom kulturnom krugu, istorijskom dalmatinskom krugu, koji se ne razlikuje od Istre do Albanije.  Ali isto tako, u Boki Kotorskoj su se odražavali uticaji Vizantije, srednjevjekovnog srpskog carstva, viševjekovni  uticaji Venecije, dodiri sa zaleđem koje je bilo u pod različitom vlašću, kao  i dodiri sa osvajačima koji su u određenim vremenskim periodima upravljali i ovim područjem. Danas je Boka Kotorska teritorijalno dio države Crne Gore. A kako se radi se o specifičnom području koje u sebi nosi dodire  različitih istorijskih i  kulturnih stilova, nerijetko bikonfesionalnih sadržaja u umjetničkoj ikonografiji, njihov značaj se u crnogorskim okvirima često ne prepoznaje i upravo zato zanemaruje.
I biću slobodna konstatovati da zato što izlazi iz uobičajne razumljive kulturno –istorijske sheme ostaje sama. Jer Boka Kotorska je po karakteristikama prostora, kulturne baštine, ali i po duhu i po vrijednostima prije svega dio svjetskog kulturnog identiteta. Na temu – kultura i umjetnost  Boke kotorske  neophodno je stalno razgovarati. Upravo zato razgovori na  ovu temu  podrazumjevaju  sagovornike određene širine, senzibiliteta, ali prije svega sagovornike sa empatijom   u pristupu. Takve sagovornike pronašla je autorka knjige,istoričarka umjetnosti Nevenka Šarčević.
Radi se o razgovorima za radio koji su transponovani u intervjue.
U knjizi nalazimo priloge istaknutih istraživača s područja istorije umjetnosti  i srodnih struka, iz Hrvatske, i to sa zagrebačkog Instituta za povijest umjetnosti, Sveučilišta u Zadru, Sveučilišta u Splitu. Iz Srbije sa  Univerziteta u Beogradu, i iz Crne Gore sa Univerziteta u Podgorici, a posebno priloge lokalnih istraživača. I sama autorica se osvrnula na bokešku tematiku  prilozima o baroknom slikaru Tripu Kokolji i o radovima hrvatskih kipara  u Boki kotorskoj nakon pedesetih godina Radaušu, Radovaniju i Lipovcu.
U knjizi nalazimo priloge sveštenika  kotorske biskupije, pok. don Antona Belana, don Pava Medača,  don Roberta Tonsatija. …O bokeškim sveštenicima reći ću samo jedno; pokazalo se kroz istoriju da su oni čuvari bokeške memorije .
Iz pažljivih analiza priloga i pojedinačnih stavova istraživača iznesenih u knjizi proizilaze smjernice za buduće očuvanje Boke kotorske.
Pored toga što predstavlja svjedočanstvo, knjiga nameće  i obavezu budućim generacijama prema očuvanju slojevitosti  i duha ovog malog amfiteatra na vodi, okruženog brdima, u kojemu se predstave igraju vjekovima. Noćašnje  razgovore doživljavam kao nastavak,  “projekta” , koji ću  nazvati – Odbrana bokeške tišine – uz napomenu – ponekad je potrebno vrisnuti da bi se tišina čula, poentirala  je Grgurevićeva.
Za don Roberta Tonsatija kancelara kotorske Biskupije, Bokobran, nije zbornik radova sa znanstvenog skupa ili monografija pisana s namjerom, već je zbirka autoriziranih tekstova koji izvorno nisu nastali kao novinski ili web članci, već su to razgovori koje je autorica vodila u emisiji Bokobran na Radio Duxu. U oko stotinu emisija,autorica je okupila je sugovornike iz Hrvatske i Crne Gore, i kroz razgovor s njima omogućila je široj javnosti da se upozna s njihovim radom i istraživanjima, istovremeno produbljujući i sagledavajući brojne teme od arheologije, povijesti, povijesti umjetnosti, sakralne i profane arhitekture, vjere i duhovnosti, do suvremene umjetnosti i zaštite spomenika.
A iznimno  je važno o njima govoriti pred širim forumom, posebno danas kada se borimo s pandemijom neukosti i nemara, i drskog ideološkog iskrivljavanja povijesnih činjenica. Ovakav format i pristup, prijemčiv ali objektivan, iznimno su važni u obrani istine, u očuvanju i poštovanju baštine kao takve. Jer ono što ne znamo istinski cijeniti, ne znamo ni voljeti, a što ne volimo, to zatiremo i uništavamo. Dovoljno je pogledati poneke medijske napise, društvene mreže, poslušati prečesto slabo pripremljene turističke vodiče, u gradu i mjestima koji su odavno postali žrtvama prekomjernog turizma, pa da čujemo strahovito groteskan i lakrdijaški način površnog i proizvoljnog tumačenja onoga što se predstavlja, koji vrijeđa i zdrav razum i sve ono o čemu se govori, riječi su Tonsatija.
Nevenka je svoje sugovornike birala pomno, a jednako tako pomno pripremala za razgovore s njima čitajući opsežnu literaturu i radeći brojna istraživanja. Multidisciplinarnost i multinacionalnost Bokobrana na divan način svjedoči o suradnji i kolegijalnosti sugovornika i njihovom međusobnom uvažavanju,
Bokobran nam zorno predočuje da je Boku nemoguće razumjeti i ozbiljno proučavati izvan njezinog povijesnog i kulturnog konteksta, koji čine Dalmacija, Mletačka republika, Katoličke Crkva, ali istovremeno, Bizant, Pravoslavni Istok, srednjevjekovno Srpsko carstvo, Crna Gora i osmanlijska osvajanja, navedimo tek neke odrednice.. Ili kako to izvrsno sumira Lovorka Čoralić: „Baština Boke nedvojbeno je i crnogorska i hrvatska, ali više od svega je kozmopolitska, zajednička za cjelokupan prostoj Jadrana i Sredozemlja.“
Nevenka je svojim radom učinila da se glasovi sugovornika ne pretvore u solilokvij, već da postanu zajednička Oda Boki, između ostalog kazao je don Robert Tonsati.
Govoreći o nadahnuću Bokom i njenim materijalnim i nematerijhalnim vrijednostima  kao i o  ljudima i njihovoj širini, autorica Nevenka Šarčević se na kraju večeri toplo zahvalila svima koji su joj pomogli i dali joj podršku u ostvarivanju ovog projekta.
Strast i ljubav, istina i vjera prožimaju ovu knjigu, njene promotere ali i ukupno veče u kojem je predstavljena, rekao je biskup kotorski Ivan Štironja.
On je autorici darovao jubilarnu medalju iskovanu u prigodi proslave1200 godina  prisutnosti sv. Tripuna u Kotoru, autora  akademskog kipara Kuzme Kovačića.

Dubravka Jovanović