Boban Batrićević: Rad vlade ubjedljivo najgore iskustvo od vremena Slobodana Miloševića, još samo fale sankcije i ratna psihoza

Crnogorci nijesu vjerujući, ali jesu i te kako sujevjerni narod što nam svjedoči bogata etnografska zaostavština iz prošlosti. To popovi srpske crkve odlično kapiraju. I kompletnu svoju misiju ne šire ljubavlju i propovijedanjem hrišćanske etike, već kletvama, novotarskim obredima, bajalicama i indoktrinacijom

Razgovarao Balša Knežević

Istoričar i profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Boban Batrićević kazao je u razgovoru za portal Aktuelno da je zadatak trenutne vlasti potpuno uništenje svega što ima crnogorski prefiks i što remeti koncept Crne Gore kao države „građana“. Rad vlade ocjenjuje kao ”najgore iskustvo još od vremena Slobodana Miloševića”.

”Velika stopa smrtnosti od korona virusa, gašenje i uništavanje državnih i privatnih firmi, partijsko zapošljavanje, gotovo svakodnevni protesti nekog esnafa ili kolektiva zbog nepravdi, milijardsko zaduživanje, amaterizam i otuđenje predstavnika vlasti. Takav rad ne može se ocijeniti nikako drugo nego kao ubjedljivo najgore iskustvo od vremena Slobodana Miloševića. Još fale sankcije i ratna psihoza pa da se istorija u potpunosti ponovi”, kazao je Batrićević za Aktuelno.

On je, između ostalog, govorio i o uticaju crkve Srbije, Univerzitetu, CANU, kao i o odnosu trenutne vlasti prema Fakultetu za crnogorski jezik i književnost.

Aktuelno: Vlada Zdravka Krivokapića i pored katastrofalnih rezultata i politike koja je gotovo otvoreno usmjerena ka negaciji Crne Gore i Crnogoraca, pregurala je nekako 2021. godinu. Kako ocjenjujete stanje u državi nakon nešto više od godinu vladavine takozvane ”ostroške vlade”?

Batrićević: Kad jednu vlast okuplja mržnja, teško da njeni rezultati mogu biti dobri. A Vladu Crne Gore okupila je mržnja – jedan njen dio mrzi Crnu Goru i sve što nosi prefiks crnogorski, drugi dio frustrirano mrzi prethodnu vlast. A kakvo je stanje, najbolje svjedoče rubrike hronika i crna hronika kako u provladinim tako i u opozicionim medijima. Velika stopa smrtnosti od korona virusa, gašenje i uništavanje državnih i privatnih firmi, partijsko zapošljavanje, gotovo svakodnevni protesti nekog esnafa ili kolektiva zbog nepravdi, milijardsko zaduživanje, amaterizam i otuđenje predstavnika vlasti. Takav rad ne može se ocijeniti nikako drugo nego kao ubjedljivo najgore iskustvo od vremena Slobodana Miloševića. Još fale sankcije i ratna psihoza pa da se istorija u potpunosti ponovi. No, ima vremena i za to, makar je to pokazalo famozno Joanikijevo uhelikopteričenje 5. septembra.

Aktuelno: Što prema Vašem mišljenju možemo očekivati u narednom periodu ukoliko trenutna vlast i pored svih prognoza, ipak opstane?

Batrićević: Sahranu Crne Gore.

Aktuelno: Nakon 30. avgusta 2020. godine i takozvanog ”oslobođenja” Crne Gore otovoreno se krenulo u ”srbizaciju” društva i uvlačenje države u projekat ”srpski svet”. Takođe, svjedočimo eksploziji agresivnog nacionalizma, glorifikovanja ratnih zločinaca i velikosrpske ideologije. Da li crnogorsko društvo ima snage da se suprotstavi ovom zlu i gdje vidite rješenje?

Batrićević: Ovako ustrojeno crnogorsko društvo s amovima koje kontroliše Beograd, nema nikakve šanse. Da biste se oduprli velikodržavlju finansiranom spolja, a veoma žilavom iznutra, morate imati institucije. Mi institucija nemamo. Imamo sluge Crkve Srbije i države Srbije koji pospješuju sve te retrogradne pojave koje ste naveli. Kad ste čuli ili viđeli ijednog ministra i direktora neke državne ustanove kojeg je imenovala ova vlast da osudi takvo ponašanje i te procese? Nikad! Jer jedan dio njih stvarno vjeruje u ideologiju svesrbizma, dok drugi dio vlasti, onaj koji se predstavlja kao evropski i građanski, svojim relativizacijama i izmišljanjem manevra „između dva ekstrema“ upravo hrani potenčenu nakaradu pandržavne ideje koja je razorila bivšu Jugoslaviju. Da li postoji adekvatno rješenje za sprječavanje tih nuspojava? Postoji. Jak građanski, proevropski blok i protesti, masovni protesti, neprestano insistiranje na poštovanju evropskih standarda tolerancije i slobode, a onda gradnja institucija iznova jer sadašnje ne valjaju boba.

Aktuelno: Takozvana Srpska pravoslavna crkva (SPC), koju mnogi u Crnoj Gori smatraju za subverzivnu sektu koja funkcioniše po principu terorističke organizacije, stekla je ogroman uticaj u sferi politike, finansija i kriminala. Ova parapolitičko-kriminalna organizacija koja se krije iza religije, je imala i podršku bivše vlasti tako da je nesmetano puštila svoje pipke u srž crnogorske državnosti koju negira. Da li su Crnogorci kadri da se izbore sa ovom monstruoznom pošašću koja nas je zadesila još nakon okupacije 1918. godine?

Batrićević: U datim okolnostima nijesu kadri, a evo i zašto. Crnogorci nijesu vjerujući, ali jesu i te kako sujevjerni narod što nam svjedoči bogata etnografska zaostavština iz prošlosti. To popovi srpske crkve odlično kapiraju. I kompletnu svoju misiju ne šire ljubavlju i propovijedanjem hrišćanske etike, već kletvama, novotarskim obredima, bajalicama i indoktrinacijom. Ogromno bogatstvo s kojim raspolaže, nemogućnost njene kontrole od strane države, omogućilo je toj crkvi organizovanje paralelnog organizma koji kreira sopstvenu mrežu. U tome kontekstu to je neprobojan sistem u koji prethodna vlast nije uspjela penetrirati. A sadašnja je proizišla iz njega te tako crkva kontroliše cjelokupan državni aparat koji bi trebao kontrolisati crkvu. Ono što je partija značila u totalitarnim državama, u našem slučaju je crkva. Mali sistem je lako pokoriti i čvrsto držati, zato se u Crnoj Gori vlast generalno smjenjivala sporo. Da bi se tome stalo na put, mora se o tome stalno govoriti u javnosti kako bi se viđelo da su ljudi iz crkve zapravo ljudi a ne tamo nekakvi super vračevi čija vas kletva može stići. Ustoličenje 5. septembra najbolji je pokazatelj o kakvoj je instituciji riječ. Nakon smjene vlasti u Crnoj Gori, pitanje nekontrolisane moći Crkve Srbije mora biti prioritet broj 1.

Aktuelno: Kad smo već kod bivše vlasti, ne možemo a da ne pomenemo njihovu upornu relativizaciju stanja koje Crnom Gorom širi zločinačka svetosavska ideologija predvođena SPC. Kako u tom kontekstu komentarišete izjavu predsjednika Opštine Pljevlja iz redova DPS-a Igora Golubovića u kojoj relativizuje dešavanja u Pljevljima gdje su ljudi istraumirani neočetničkim orgijanjem i glorifikovanjem zločinca Ratka Mladića, riječima  – ”da su primitivna iskazivanja pripadnosti određenoj nacionalnoj zajednici na djelu i u srpskoj i bošnjačkoj strani, a da je jedina razlika u brojnosti dvije grupe”?

Batrićević: Mislim da je to idealno pitanje za predśednika te stranke, gospodina Đukanovića. Jedino bi on mogao da nam da realan odgovor na to – kako je moguće da stranci koja više od 20 godina otvoreno promoviše antifašizam, građansko ustrojstvo, toleranciju i evropejstvo zaluta kadar koji će relativizovati slavljenje Ratka Mladića ni da je član Abazovićeve Ure.

Aktuelno: Na posljednjoj ovogodišnjoj sjednici Skupštine opštine Žabljak, odbornici su jednoglasno usvojili predlog da se oko 600 kvadrata opštinskog zemljišta ustupi Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i Crkvenoj opštini Srpske pravoslavne crkve. Kako komentarišete tu jednoglasnu podršku zločinačkoj, okupatorskoj organizaciji od strane sadašnje i bivše vlasti u toj opštini?

Batrićević: A kako je mogu okarakterisati do kao nakaradnu, nakaznu, poražavajuću. Imajući u vidu iskustvo od 5. septembra kad smo viđeli na što je ta crkva spremna, ako uzmemo u obzir što je sve loše uradila crnogorskome društvu, kako se onda odrediti prema tome činu u granicama vaspitane javne osude. Najžalosnije od svega je to što je na mjestu đe će zahvaljujući DPS-u nići objekat Crkve Srbije trebao biti izgrađen dom kulture. DPS se i dalje u najvećem broju slučajeva ponaša kao da i dalje obnaša vlast. Igraju poker u kojem je na stolu Crna Gora. Ona mora biti svjesna da su u nju kao u najsnažniju partiju suverenističke opcije uprte mnoge nade u preokret političke situacije. Zato ovih eksperimenata ne smije biti. Niti autističnog partitokratskog jednoumlja u kome se svaka kritika na njen račun doživljava kao neprijateljstvo. Mora to znatno intenzivnije, znatno čvršće, znatno organizovanije jer oni jedini realno imaju šansu da organizuju građanski otpor.

Aktuelno: Fakultet za crnogroski jezik i književnost istakao se kao gotovo jedina naučno-kulturna institucija u zarobljenoj Crnoj Gori koja je digla glas protiv neočetničke okupatorske vlasti. Kako tumačite pritiske trenutne vlasti i česte javne ispade funkcionera usmjerene FCJK?

Batrićević: To je jasan zadatak ove vlasti. Potpuno uništenje svega što ima crnogorski prefiks i što remeti koncept Crne Gore kao države „građana“ ili „milog naroda“ što bi rekao premijer. Jer FCJK ne gaji samo crnogorsko, gaji i građansko. I tu leži njegova snaga. Među našim kadrom i među studentima ima svih nacija i religija zastupljenih u Crnoj Gori. Zato i uspijevamo pružiti otpor u skladu s našom moći. I tako će biti do kraja ove vlasti. Nema te sile pred kojom ćemo se povući i saviti kičmu, nema toga Zdravka Krivokapića, Milojka Spajića i Dritana Abazovića koji nas mogu skrenuti s naše putanje, nema ni te Vesne Bratić, Rajke Glušice, Gorana Danilovića i Budimira Aleksića koji svojim hajkama mogu poremetiti naš rad. S nama im je makar jasno na čemu su, mi ćemo im uvijek otvoreno i bez uvijanja reći da su uništitelji Crne Gore, njenoga antifašizma i građanskoga ustrojstva, sluge i kolaboratori ideologije koja ništi postojanje crnogorskoga jezika, nacije i kulture.

Aktuelno:  I za kraj Vaš komentar na ćutanje i kukavičko ignorisanje katastrofalnog stanja u državi od strane članova CANU i većine profesora Univerziteta Crne Gore.

Batrićević: Jednako kako se nijesu čuli tokom prethodne vlasti tako se oni i danas ne čuju. Nije to ništa novo za našu intelektualnu scenu. Oni koji ćute, a od kojih se ne očekuje da ćute jer su se do 30. avgusta 2020. zaklinjali Crnoj Gori kao Titu pioniri, odabrali su lakši put i neka im je sa srećom. Neka uživaju u svojim zvanjima, projektima i „normalnom životu“. U naučnom pogledu oni su za poštovanje ukoliko to njihovo djelo zaslužuje, ali u ljudskom i građanskom smislu zauvijek će nositi etiketu strašljivaca i kalkulanata. Znam da kad ova nakaradna vlast prođe da se od takvih neće moći priviriti ni u jednu instituciju i da će svoje muke „pod okupacijom“ predstavljati kao rane s Neretve i borbu za Crnu Goru iznutra. No pošto je takvima vazda malo, ako mislimo da Crna Gora nikad ne napreduje, treba im dati drugu šansu. Jer oni su „naši“.