Blažena Ozana svetost i svjetlost Kotora grada

Don Anton Belan

don Anton Belan

U Kotoru se u nedjelju 27. aprila slavi dan Blažene Ozane Kotorke, suzaštitnice grada.

Crnogorka iz Katunske nahije, (selo Releza) katolkinjom postade u Kotoru gradu.

Godine 1453. pada Istočno rimsko cartsvo poslije više od hiljadu godina trajanja.

Intelektualna elita Carigrada bježi na zapad i tako na neki način pomaže razvoju humanizma i renesanse koji se upravo javlja u to doba.

Tu negdje, nekoliko desetina godina poslije pada Carigrada u selu Relezi se 1493. godine rađa Katarina Kosić današnjim imenom Blažena Ozana, priča za Skala radio don Anton Belan, generalni vikar kotorske Biskupije.

Kao i mnoge crnogorske djevojke, ona sa 12 godina dolazi u Kotor da obavlja posao služavke.

Poslije jedne  mistične vizije u svom rodnom mjestu kada je čuvala ovce, ugledala je jednoga čovjeka koji je lebdio, nije hodao, tako pišu prvi životopisci života Blažene Ozane koji su pisali tridesetak godina nakon njezine smrti.

Djevojčica je upitala majku ko je ta osoba.

Majka, pretpostavljajući o čemu se radi odgovorila je: “Ćeri moja, to je Bog”.

“A gdje je on, gdje ga mogu susresti, vidjeti”, upitala je ?

Majka joj je odgovorila, Bog je u Kotoru.

Kotor je bio izlaz Crne Gore prema svijetu.

U to doba nije ni bilo crkve u njenom rodnom selu, a Ivan Crnojević tek gradi cetinsjki manastir, priča don Belan.

Prozor u svijet, svijetla s planine na more je grad Kotor, a tamo je i Bog.

Upravo tada u Kotoru prodire humanizam i renesansa, kao uostalom i u čitavoj Evropi.

Don Belan skreće pažnju na jednu zanimljivost i podsjeća na kotorski Statut iz 1425. na osnovu kojeg, da bi se  mogao sklopiti brak, djevojka je morala imati 12 godina, a dječak, muškarac 14.

Blažena Ozana u Kotor je došla već u dobi kada je moga da se uda što je moguće i bila želja njezine majke koja se nadala da će ostati u Kotoru, a to je bio ideal.

Kotor je za brdsku Crnu Goru i katunsku nahiju bio svijet.

Međutim, Blažena Ozana dolazi u Kotor, ali ne pomišlja na brak.

Majka je nastojala da joj pronađe posao i pronašla ga je u uglednoj kući plemićke porodice Buća u kojoj je za to vrijeme bilo značajnih ljudi posebno redovnika reda Sv. Dominika koji su bili glasoviti propovjednici, doktori crkvenoga i civilnog prava.

U tom okruženju mlada djevojka je rasla i sticala svoja prva znanja.

Obilazeći kotorske crkve, učestvujući u liturgiji i posmatrajući prekrasni križ koji se i danas nalazi u crkvi Blažene Ozane u kojoj počiva njeno tijelo, a koje potiče iz XIV. stoljeća i jedan je od najljepših na cijeloj istočno jadranskoj obali, ona dobija poziv da se posveti duhovnom zvanju.

Poslije nekoliko godina provedenih u obitelji Buća, Blažena Ozana odlučuje da se posveti Bogu na jedan od najstrožijih načina tada prisutnih u crkvi, a to je zazidana djevica.

Kao što je bila opatica iz Monze, poznata u čitavom svijetu, tako ih je u njeno vrijeme u Kotoru bilo 9. i u crkvi Gospe od zdravlja bila je zazidana jedna djevica imenom Bernardina iz obitelji Bolica.

Nadalje, listajući životopis Blažene Ozane, vikar kotorske Biskupije don Belan pripovijeda i kaže, da blaženica odlazi u crkvu Sv. Bartolomeja koja se nalazila u blizini Sv. Klare u samim gradskim zidinama.

Tu ona provodi nekoliko godina, ali usljed katastrofalnog potresa iz 1564. mijenja svoju ćeliju i odlazu u ćeliju uz crkvu Sv. Pavla.

Imala je svoje tutore koji su se o njoj brinuli, izdržavali je i donosili joj hranu, a ona je molila i vezla razno crkveno ruho pa je i do danas sačuvan jedan njen rad na bijelom platnu, koji spada u najstariji veziljski rad na prostorima današnje Crne Gore.

Blaženica je veoma brzo zadobila svo poštovanje građana Kotora, a kada je Hajrudin Barbarosa 1539 godine osvajao Kotor, koji je bio trepet na moru za  sve pomorce, Blažena Ozana je smatrala da po prvi put mora napustiti svoju ćeliju i izaći vani.

Ona je sebi u zadatak dala da hrabri branitelje grada kojih je u to vrijeme u Kotoru bilo veoma malo.

Kotor jer bio pomorski grad, a muškarci sposobni za odbranu bili su na moru na  jedrenjacima.

Tako je u Kotoru bilo malo branilaca osim jedne mletačke posade od 200 ljudi zajedno sa upraviteljem Bembom koji je tada bio providur u Kotoru.

U odbranu grada stale su i žene i svještenstvo i sam biskup Bizanti je izašao da brani grad, koji nije pao u ruke Barbarose, pa se smatralo da je to upravo zasuga Blažene Ozane.

Poslije ove slavne pobjede ona se ponovo vraća u svoju ćeliju i nastavlja svoj asketski život u molitvi, a imala je i izuzetan dar savjetovanja, riječi su don Belana.

U njenom prvom životopisu nastalom 30 godina poslije njene smrti zapisano je da je Ozana učeno raspravljala i o teološkim pitanjima sa nadbiskupom Barija kojemu je Kotor bio podložan kao biskupsko sjedište.

Osim toga, sav duhovni svijet starog Kotora, plemići, pjesnici, književnici u nekim svojim teškim životnim situacijama često su dolazili do prozorčića njene ćelije tražeći  savjet.

Njena svetost i njena pobožnost je odmah bila primijećena, jer svaki slobodan trenutak još dok je radila kao služavka, ona je provodila u crkvi.

Familja Buća je osjetila da to dijete ima neki mistični poziv i kada je odabrala isposnički način života, oni su bili žalosni što su je izgubili a istodobno i radosni što je i crkva dobila jednu sveticu već za vrijeme života.

Glas o njenoj svetosti brzo se širio i njenim rodnim krajem, pa kada je bila proglašena blaženom 1930. godine, mnogi njeni seljani iz Releze su u narodnim nošnjama došli u Kotor da učestvuju u procesiji kada su njezine moći nošene gradom.

Najinteresantnije je što su Blaženu Ozanu i za vrijeme njezina života nazivali svetom.

U gradu Kotoru nikada nije bio izgubljen taj kult prema blaženici i taj kontinuitet od njene smrti 1565. godine i veličanstvenoga sprovoda u kojem je učestvovalo više biskupa i mnoštvo naroda.

Stoga nije mogla biti sahranjena u roku od dva dana, nego je 5 dana njeno tijelo moralo biti izloženo u crkvi Sv. Pavla, kako bi svi građani mogli u mimohodu da joj iskažu počast.

U procesiji su je nosili gradom baš kao što su se nosile moći Sv. Tripuna, što je od strane crkve bila kanonizacija ili beatifikacija.

Na vratima crkve Blažene Ozane ili Sv. Marije od rijeke njen životopis je umjetničkom rukom u bakru ispisao kotorski umjetnik Vasko Lipovac.

Takođe je zanimljivo da je njeno tijelo do danas ostalo čitavo, a kada su Francuzi 1807. godine rekvirirali za vojne potrebe samostan Sv. Pavla, ukinuli ga i upotrijebili za vojnu kasarnu, tijelo Blažene Ozane za vrijeme biskupa Marka Antona Gregorine bilo je preneseno u crkvu Sv. Marije od rijeke.

Za beatifikaciju i kanonizaciju svetaca jedan od uslova, ali ne i odlučujući, jeste da je tijelo blažanika u cjelosti sačuvano, a tijelo Blažene Ozane je ostalo sačuvano u potpunosti, objašnjava don Belan.

To je kaže on, veoma zanimljivo u gradu koji je podložan tolikoj vlagi da je njeno tijelo tako dobro sačuvano.

Bio sam u stručnoj Komisiji u kojoj je bilo i više ljekara iz Kotora kada se prije deset godina mijenjalo njeno odijelo odnosno presvlačilo tijelo blaženice.

Želio sam da i tada kao što je to bilo 1930. godine među liječnicima bude i pravoslavni ljekar.

Tako je uz dr Editu Starović i dr Mata Petrovića, predsjednik te ljekarske Komisije bio dr Nikša Bjeladinović.

“Tom priliko tijelo je bilo u istom stanju kao i u zapisniku iz 1930. godine osim samo jednog zuba koji je upao u usnu duplju. Doktor Bjeladinović je podigao tijelo koje je ostalo potpuno sačuvano“, zaključio je don Belan za esmisiju Stare ure Skala radija na 27. aprila Dan Blažene Ozane Kotorke.

Svetost, ali i svjetlost kojom zrači Blažena Ozana.

U crkvi Sv Pavla, prilkom najnovijih radova, stručnjaci su otkrili ćeliju o kojoj se  čita u prvim hagiografskim djelima o kojoj je pisao i don Niko Luković pominjući samu živu stijenu u zidinama grada uz kamene blokove masiva lovćenskog.

Pronađene su zapravo dvije ćelije, a jedna će biti restaurirana i obnovljena u najvećoj mjeri i najpribližnije onako kako je izgledala u doba Blažene Ozane.

Iz kotorskog Biskupskog ordinarijata obavještavaju o liturgijskim slavljima svetkovine Blažene Ozane:

Na svetkovinu Blažene Ozane u nedjelju 27. aprila, suzaštitnice grada Kotora i Kotorske biskupije svete Mise biće u 8 i 10 sati, te Pontifikalna sv. Misa u 18 sati koju predslavi mons. Ilija Janjić, biskup kotorski.