Bezglavo glavati

Piše: Meliha Meli Ramusović

Izmučena stvarnošću same sebe, vladajuća većina otkriva kakva je fikcija,  premda istorijska, bila.

Fikcija o zajedničkim ciljevima motvisanim najboljim interesom građana. Pardon, naroda. Fikcija o obračunu sa kriminalom, korupcijom, političkim zapošljavanjem, negativnom selekcijom. Fikcija o stvaranju profesionalnih, ideološki i partijski neutralnih institucija.

Nekima namjerna predstva, drugima zabluda o sopstvenim mogućnostima, vladajuća većina pokazala se da nije vladajuća. A, u krajnjem ishodu, ni većina.

I sad je svima evidentan taj pad istorijske metafore u klevetničku stvarnost niskih napada, ulice, blokada.
Ali, nije baš sasvim jasno ko nama sada zapravo vlada.

Makar formalno,  vladalac (svaka sličnost sa Makijavelijem, kod nas nikada nije slučajna)  trebalo bi da bude Prvi među antitijelima i njegov nebeski odred. Ali, udarnici apostolskih ekspertiza su na ulici i protestuju protiv buduće vlasti, u ime svoje sadašnje vlasti. Za koju se nadaju da će biti i buduća, nakon ove prve buduće. Jednostavnije, vlast protestuje protiv same sebe.

A kako bi apsurd bio pravilo, a ne suludi izuzetak naše političke realnosti, glavni konstituent vladajuće  većine blokiraće državu. Onu istu državu kojom već više od godine ipak vlada, zajedno sa neprijateljima saradnicama. Sada već odmetnutima.

A ti odmetnici, sa svojih par zlatnih glasova, poput onih mitskih sirena, opčinjavaju ( fatalno, ako se držimo mitologije) sve one koji se usude da ih slušaju.

Tu je i predsjednik decenijski, sa svojom partijom i dalje ukleti udio svih političkih računica. I on istorijski. Ali, ipak, još ne za istoriju i to iznad svega učinkovitosti vladajuće većine, koja je pokazala vanredan talenat upravo u učincima na sopstvenu štetu. Ponovo pardon –  na štetu naroda.

Sve u svemu, mnogo glavnih. A premalo odgovornih, za sve gluposti koje nam se mogu desiti ovako bezglavo mnogostruko glavatima.