Bešlin: Avgustovski pobjednici stvorili politički, medijski i društveni kontekst koji je omogućio da se fašizam valja podgoričkim ulicama

Prema njegovom mišljenju, slično se sada dešava sa Turskom.

„Dakle, kada je Vučić procijenio da je vrijeme da otvori front prema Turskoj – a podsjetiću vas da je on sa Erdoanom bio u vrlo srdačnim odnosima koji nisu bili samo politički nego i određene ekonomske i finansijske prirode – opet se nalazi Crna Gora koja treba da izvede odlučujući udarac prema trenutnom Vučićevom protivniku ne bi li se opet našla na usluzi tuđim interesima“, kaže Bešlin.

To je nešto što, upozorava on, neće ostati bez posljedica.

„Ako neko misli da će Turska sa svim političkim, demografskim i vojnim potencijalom mirno gledati terorisanje i diskriminaciju građana turskog porijekla u Crnoj Gori, mislim da se veoma prevario. Turska je, ako se sjećate, jedina zemlja koja je direktno odgovorila na vojne provokacije Rusije kada je narušen njen vazdušni prostor, za razliku od zemalja EU od kojih u tim slučajevima čujemo samo bezuba upozorenja. Turska je bila jedina država koja je ponizila Putina, oborila mu avione i poslije toga je uslijedilo samo rusko ćutanje“, podsjeća srpski istoričar.

Zbunjujuća simbolika protesta u Podgorici kreirana u kabinetima u Beogradu

Potpuno je jasno, kaže, da se veći dio medijsko propagandnog sadržaja, desničarskog i nacišovinističkog, koji se pojavljuje u Crnoj Gori, u stvari kreira i piše u Beogradu.

„Kada Vučićev režim krene da napada političke protivnike u Srbiji, to je uvijek isti narativ, ista rečenica i isti naslov. On se prvo pojavi u jednom kriminalnom tabloidu, a onda ga preuzimaju svi drugi. Slično je vrlo i sa Crnom Gorom. Dakle, u istim kabinetima u Beogradu se kreira propaganda, pišu se narativi i onda Vučićevi lojalisti u Crnoj Gori to papagajski ponavljaju. Tu nema dileme“, ističe Bešlin.

To što su na protestima u Podgorici, uz nošenje srpskih trobojki, uzvikivane parole protiv Vučića i skandirano „Ko ne skače taj je Turčin“ vidi kao podvalu onih koji su kreirali atmosferu i koji su iz pozadine navodili taj protest.

„Vrlo slično zbunjivanje javnog mnjenja i propagandno raspamećivanje ljudi Vučićeve službe rade i u Srbiji kada je potrebno unijeti konfuziju u studentske i građanske proteste. To je isti rukopis koji se sada desio u Crnoj Gori“, jasan je naš sagovornik.

Sistematski isplaniran koncept da se Crna Gora identitetski preinači

Sve što se u Crnoj Gori dešavalo tokom ove godine – od uručivanja najvećeg državnog priznanja negatoru crnogorske države, preko podizanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, odlikovanja Amfilohija i otkrivanja njegovog spomenika u Kolašinu do antiturske histerije, smatra Bešlin, upućuje na dobro osmišljen, sistematski isplaniran koncept da se Crna Gora potpuno prevrednuje u ideološko–političkom smislu i da se, na posljetku, identitetski preinači.

„Dakle, da postane neka vrsta Republike Srpske na moru. To je potpuno jasan plan i vi zapravo vidite da je trenutno propaganda koja ide ka Crnoj Gori najtoksičnija od svih Vučićevih narativa u regionu. To nije slučajno“, izričit je Bešlin.

Ne smije se, kaže, zaboraviti da je Vučić suštinski poražen manje–više svuda u regionu.

„On ima vrlo malo uticaja na srpske zajednice u Hrvatskoj. Potpuno je poražen na Kosovu, gdje gotovo ništa nije ostalo od nekadašnjih institucija Republike Srbije na sjeveru Kosova, već su one integrisane u državno-pravni sistem Kosova. U Bosnu Vučić, zbog Dodikovog autoritarnog i kriminalnog režima, nikada nije imao presudni upliv, ali sada, kroz najnovije Dodikove, još nedovoljno jasne i transparentne sporazume, koje je napravio sa Trampovom administracijom i povlačenje svih separatističkih zakona – što se sve očigledno desilo ne samo bez ikakvog Vučićevog upliva nego bez Vučićevog znanja – Vučić je potpuno izbačen iz BiH. Što nas dovodi do toga da je Vučićeva jedina regionalna pobjeda Crna Gora i aktuelni režim u Crnoj Gori koji je suštinski pod snažnim uplivom samog Vučića. On svoju jedinu regionalnu pobjedu nikako neće prepustiti i neće je se tako lako odreći, ne treba imati iluzije“, upozorava naš sagovornik.

Vlast će biti odgovorna ako Crna Gora ne postane dio EU 2028.

Jasno je, dodaje, da postoji jasna politička volja u EU da Crna Gora 2028. postane sljedeća članica, a ukoliko se to ne desi, kako naglašava, odgovornost će biti isključivo na crnogorskoj vladajućoj političkoj strukturi koja, smatra, nije u stanju da se emancipuje od Vučićevog režima.

„Koji će opet, to budite sigurni, učiniti sve da Crna Gora ne postane članica EU 2028. godine. Mislim da će svakako, prije nego što se to desi, morati da se odigra i nekakvo političko prekomponovanje u Crnoj Gori. Vrlo mi je teško da zamislim da sa sadašnjom vlašću, sa sadašnjom atmosferom u društvu i svim onim što karakteriše crnogorski politički, ekonomski, društveni i kulturni kontekst, može da se desi taj ulazak u EU 2028. Ali, šansa postoji i ja se nadam da će Crna Gora da smogne snage u posljednjem trenutku da povrati suverenitet i kroz to i suštinsku evropsku orijentaciju i evropske vrijednosti te se na taj način potvrdi kao sljedeća članica EU“, ističe Bešlin.

Trampova politika na Balkanu transakciona, Rusija želi novi front da skrene pažnju sa Ukrajine

Kada je riječ o interesima velikih sila u našem regionu, Bešlin smatra da Trampova administracija želi da se SAD povuku sa Balkana te da ne pokazuju poseban interes za ovaj region.

„Njihov odnos prema nama, to stalno moramo sebi da objašnjavamo, samo je transakcioni. Nije to izuzetak kada je riječ o Trampovoj politici i prema drugim djelovima svijeta. Prosto, ne postoje, za razliku od posljednje decenije prošlog vijeka ili prvih godina ovog vijeka, vrijednosti, potrošeni su ili su, što se tiče Vašingtona, završeni narativi o demokratiji i ljudskim pravima. Čak su završeni i oni narativi o bezbjednosnom aspektu političkih procesa“, smatra sagovornik Analitike.

Danas je, kaže, u Vašingtonu na djelu ogoljena transakciona politika, trgovinska u onom najbrutalnijem smislu.

„Kroz Trampovu administraciju zaista gledamo najbrutalnije lice američkog imperijalizma i u tom smislu ne treba da čudi što je Dodik, od svih u regionu, prvi uspio da napravi neki dil sa Trampovom administracijom. Kažem neki jer mi još ne znamo detalje toga. Koliko to košta, koliko je para uloženo, koliko je tu ko dobio, možda nikada nećemo saznati, ali su se očito ta dva politička aktera pronašla na vrlo konkretnim finansijskim interesima. I tu ne treba više imati iluzija niti očekivati da će Vašington da brani nekakve vrijednosti, ako ih je ikada branio, ali makar je u zvaničnim narativima to tako izgledalo. Danas više nema ni traga od toga“, upozorava Bešlin.

Smatra i da je interes Rusije i Putina u ovom regionu Evrope vrlo jasan.

„On je zaglavljen u Ukrajini i od svojih poslušnika i lojalista u regionu jedino očekuje da otvore „balkanski front“ kako bi se pažnja Zapada, prije svega EU, usmjerila ka vlastitom dvorištu i kako bi njega ostavili da zgazi Ukrajinu i uništi ukrajinsku državu i identitet. Za sada mu ne uspijeva da taj front otvori, ali evidentno je da je puno toga učinio da bi destabiliozovao odnose u našem regionu“, kaže Bešlin.

EU se, prema njegovom mišljenju, i dalje pokazuje kao nedovoljno agilan i aktivan politički subjekt, a mogući razlog vidi u činjenici da EU još uvijek odbija da prihvati da bude jedinstven politički akter.

„Tu su različiti interesi, ali možda, eto, CrnaGora bude pravi primjer da Evropa nije odustala ni od sebe ni od koncepta proširenja“, optimističan je Bešlin.

Jasan je, kaže, i interes koji za uticaj u regionu pokazuje Turska.

„Ta zainteresovanost je dosta različita od države do države. Prema Srbiji je Turska u velikoj mjeri investiciono orijentisana, ti su odnosi bili zasnovani na vrlo unosnim, finansijskim i ekonomskim projektima. U Bosni se Turska, prije svega, potvrđuje kroz meku moć – medijsku, različite propagandne narative, kulturne i identitetske. Na Kosovu je Turska prisutna kroz naoružavanje kosovskih institucija vrlo dugo, ne samo od kada je ustupila ovih 1.000 dronova. Jasno je da to nije samo odluka Turske nego su to očigledno potezi koji se povlače uz znanje i podršku iz Vašingtona“, smatra Bešlin.

Skup u Novom Sadu bio potreban, Vučić će morati da ode

Upitan da prokomentariše veliki komemorativni skup koji je održan u Novom Sadu na godišnjicu pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici, kada je stradalo 16 ljudi, sagovornik Analitike ističe da je ovo okupljanje bilo veoma važno. Iako je označeno kao čisto komemorativni skup bez političkih obilježja, smatra da se ipak desila i politička, ali i emotivna konsolidacija protestnog pokreta.

„Najveći protestni skup u viševekovnoj istoriji Novog Sada vratio je samopouzdanje građanima jer je, u suštini, djelovalo da protesti opadaju. Od 5. septembra, kada je režim zaista krvavo tukao ljude na ulicama Novog Sada i trovao ih suzavcem i ko zna čime još ispred Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, nije bilo većih okupljanja. I sada su studenti, moram da kažem prije svega novopazarski studenti, a onda i svi drugi, kroz to važno mobilizacijsko sredstvo pješačenja kroz Srbiju, ponovo podigli atmosferu, oživjeli gestovima protestni pokret i imali smo jedan od najvećih skupova u ovih godinu na ulicama Srbije. To je zaista snažno uticalo na motivaciju ljudi. Time je pokazano represivnom, autoritarnom režmu da nije ugušio protest i da se to neće desiti, da ljudi neće odustati od traženja pravde“, kategoričan je Bešlin.

Pored toga što je, kao obilježavanje godišnjice tragedije, bio emotivan, Bešlin smatra da je skup imao i vrlo jasan politički potencijal – slanje poruke režimu, ali i svim građanima da protestni pokret nikako ne opada nego samo mijenja formu i dalje sazrijeva.

„Protestni pokret integriše naše društvo koje je Vučićev režim atomizovao i razorio i očito je da je potrebno još vremena da bi se društvo osnažilo i ojačalo kako bi moglo da iznjedri i političku artikulaciju koja bi išla ka konačnoj smjeni ovoga režima. Ovaj skup, zaista fascinantan i po broju okupljenih ljudi, po bolnoj tišini koja se čula na ulicama Novog Sada uprkos tolikom broju ljudi, privukao je ogromnu pažnju svih svjetskih medija. To je gotovo svuda bila, posebno u Evropi, vijest dana. To vam zapravo govori da su, ne samo javna mnjenja prije svega u Evropi, nego i političke elite u svim ključnim državama EU načisto sa tim da je Vučićev režim u odlasku i da sa njim ne treba sklapati nikakve dugoročne dogovore jer prosto je jasno da je većinsko raspoloženje građana Srbije okrenuto protiv tog režima“, ističe naš sagovornik.

Dodaje i da je, uprkos obraćanju dan pred skup kada se izvinjavao studentima, Vučić brzo skinuo masku i ponovo pokazao pravo lice.

„Sliku i priliku Vučićevog režima je u jednoj svojoj rečenici već iskazao SNS-ovski gradonačelnik Novog Sada. On je, poslije fascinantnog komemorativnog skupa gdje je svako ko je bio na ulici mogao da vidi toliko mladog, pristojnog svijeta, neko zaista bolje društvo u Srbiji koje nam je svima bilo pred očima, poslije skupa koji je prošao bez ijednog incidenta, rekao da je na ulicama Novog Sada bilo puno smeća. Mislim da to sve govori o karakteru ovog kriminalnog i odlazećeg režima“, jasan je Bešlin.

Nema sumnje, dodaje, da će Vučić morati u jednom trenutku da raspiše izbore. Prema njegovom mišljenju, pritisak iznutra, ali i spolja će biti toliko snažan da će on nužno morati da popusti.

„Ako gledamo iz perspektive njegovog režima, što duže odlaže to će rezultat biti porazniji po njega jer svakog dana neki novi građani Srbije dolaze svijesti o destrukciji i štetnosti ovog kriminalnog režima. Nema nikakvog spora da će izbori morati da budu raspisani i, prema svim istraživanjima koje smo do sada vidjeli, ali i uz atmosferu koju možete osjetiti na ulicama naših gradova, režim te izbore, održane na iole fer i pošten način, ne može da dobije. Ja nemam dileme oko ishoda tih izbora“, ističe on.

Smatra i da je Vučićev režim stigao do tačke kada je toliko delegitimisan i do te mjere izgubio podršku da podrazumijevana krađa i manipulacija na izborima, koje su koristili prethodnih godina, više ne može da odradi posao.

„Stepen krađe mora da bude toliki da će biti apsolutno vidljiv svakome u Srbiji i to, naravno, neće moći da prođe niti će se građani pomiriti sa tom vrstom krivotvorenja izborne volje. Zaista je svima jasno da je režim izgubio legitimitet i da je taj legitimitet suštinski prešao na ovaj protestni pokret koji još u dovoljnoj mjeri ne vidimo da ima političku artikulaciju, ali mislim da do te artikulacije dolazi dubinski kroz društvo“, navodi naš sagovornik.

Pad Vučića biće blagotvoran za cio region, istorija na Balkanu nije učiteljica života

Pad radikalskog, šovinističkog i kriminalnog režima, dodaje Bešlin, biće blagotvoran ne samo za Srbiju nego i za čitav region.

„Sve što je studentski pokret postulirao kao svoje principe – borba protiv korupcije, demokratizacija, snaženje institucija, afirmacija pravne države, na kraju krajeva odgovornost za kriminalni akt ili kriminalne akte koji su doveli do ubistva pod novosadskom nadstrešnicom – je nešto što će apsolutno pozitivno da se odraziti na čitav region pa i na Crnu Goru“, poručuje Bešlin.

Upitan da li vidi paralelu između trenutnih dešavanja u Srbiji i Crnoj Gori i nekog ranijeg istorijskog trenutka, Bešlin ponavlja da ovo što se dešava nije ništa novo i do sada neviđeno.

„Odnos Srbije prema Crnoj Gori, ne samo paternalizam, nego i jedan u suštini kolonijalni odnos postoji već dva vijeka. To je istorijski kontinuitet koji je lako detektovati i bez naročitog poznavanja istorije. Suštinski se ništa novo ne dešava ni u globalnom kontekstu. Ljudi su sada veoma skloni da katastrofično posmatraju procese u SAD-u i politiku Trampove administracije, ali američka desnica sa prepoznatljivim karakteristikama je nešto što je poznato od početka istorije SAD-a, posebno u 19. i 20. vijeku. Tramp je samo određene procese razotkrio i dodatno brutalizovao tako da i globalno i u našem, lokalnom kontekstu, ako se malo poznaje istorija, mislim da stvari ne moraju nužno biti katastrofične jer je riječ o refleksima koje smo mogli da detektujemo i tokom 19. i 20. vijeka“, ukazuje Bešlin.

Sa žaljenjem primjećuje da ljudi nikad ne izvlače pouke iz istorije.

„Ako i izvlače pouke, to često bude na vrlo pogrešan način. Ne mislim da smo, posebno mi ovdje u našem regionu, išta naučili iz istorije i da se možemo pouzdati u istoriju kao učiteljicu života“, zaključuje Bešlin.