„Bečlije“ sa Ibarske magistrale

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Predśednik svih kleronacističkih Srba i Ervina Ibrahimovića, ne prestaje da  nas iznenađuje, bolje reći, frapira! Očekivao sam drugačiji početak Nove godine! Ako je vjerovati medijima koje su predstavnici aktuelne vlasti označili „saradnicima organizovanog kriminala“ a njoj i „Slučajni predśednik“ pripada, u čestitci povodom Dana prijestonice 4. januara, izjavi sljedeće:

„Utemeljenjem Cetinja kao prijestonog grada započela jedna od najsvjetlijih epoha crnogorske istorije…U burnim vremenima dvadesetog vijeka, dalo je 49 narodnih heroja i steklo ponosno zvanje Grada-heroja, svjedočeći o nepokolebljivoj borbi za antifašističke vrijednosti, slobodu i dostojanstvo”!

Ostaje nejasno da li je ova izjava uslijedila, nakon ili prije tradicionalnog Novogodišnjeg koncerta u Beču, budući uhu aktuelnih vlastodržaca više prijaju „pevaljke“ sa Ibarske magistrale (one što ih „gosti“ Arlekin Botunski), iste, koje u odbranu svog turbo-folk primitivizma kažu da je on opravdan, jer svaki kamion iznad dvije tone nosi njihovu sliku u donjem vešu, za koji je intimni veš iz „ulice crvenih fenjera“ u Parizu oličenje elegancije i pristojnosti! Uzgred,  ulaznice za koncert u Beču, s obzirom na „nivo“ pośetilaca iz Crne Gore, koštaju između 1.200 i 1.500 eura po osobi što bi u konačnom zbiru dva para Spajić-Milatović, iznosilo oko 6.000 eura,  bez putnih i smještajnih troškova i bez „papreno“ skupih kotula, koje su reklamirane preko naših “nezavisnih” medija,  i to u situaciji đe „narodne kužine“ Crkve Srbije (financirane, još uvijek, od naše države), daju sirotinji dnevne obroke da ne bi skapali od gladi! Elegantno, nema što!

Je li ovo ona ista vlast koja bezuspješno „lovi“  bronzani kip četničkog zlikovca i koljača Pavla Đurišuća  u „eksteritorijalnim operatzivnim bazama“ Crkve Srbije, koje još zovu i hramovima (pitanje čega)? Ustaška vojska ga je, u toku Drugoga svjetskoga rata,  nakon izdaje svog vrhovnog komandanta Draže Mihailovića i izdaje svojih ustaških saveznika sa vojno beznačajnim sukobom (koji novokomponovani četnici slave kao bitku epskih razmjera) na Lijevča polju očas posla „pronašla“ i priredila mu „doček“ u logoru Jasenovac, istom mjestu, i sa istom sudbinom onih Srba sa Kozare i Potkozarja, pa i šireg područja, koje su četnici isporučivali ovom „sabirnom centru“! Misli li predśednik svih kleronacističkih Srba i Ervina Ibrahimovića na „antifašizam“ onih četnika iz njegovog kraja na čelu sa Jakovom Jovovićem koji su strijeljali 52, većim dijelom bjelopavlićka omladinca, među kojima je bilo i dvadesetak omladinki! Misli li na one četničke „antifašiste“ koje su njihovi saradnici nacisti prekinuli u ovom krvavom piru, zgroženi tolikom količinom svireposti i zvjerstva!? Misli li Slučajni predśednik na one zlikovce i krvoloke koje je Crkva Srbije proglasila svecima a suśedna država Srbija, po nekima od njih dala i nazive  ulicama!

Što se mene tiče, imenjače Jakova Jovovića, tvoju čestitku kao i onu „srceparajuću“ sa mirisom „svetosavskog tamjana“, od Milojka Spajića prezirem i doživljavam kao veliko ruganje antifašizmu! Tvrdim da onaj, koji je radi ustoličenja srpskoga popa na Cetinju  bio spreman žrtvovati „deset Crnogoraca“ nije dostojan pomenuti ime mog rodnog grada! Nakon ove izjave, poklonici Crkve Srbije, napravili su dva nezapamćena masakra na Cetinju! Znači li to da im je Milatovićeva izjava poslužila kao „alibi“ za zločin? To se „savršeno uklapa“ u pjesmu jednog velikosrpskog „sejisa“  koji je u Ostrogu, sanjao razaranje Cetinja od strane ruske vojne sile „Nad Cetinjem avioni lete“:

i njegovog preimenovanja u „Svetigora“!

U povodu  Milatovićeve, pomenute „gluvosobne čestitke“: „Što ako pogine deset Crnogoraca“, Jadonikiju II Nedostojnom, već treća godina se sudi grupi Cetinjana, koji su protestvovali protiv njega zbog ove „proročke“ i monstruozne izjave, sa tim što savremeno doba isključuje epilog sličan onome na Lazinama! Može samo neka krapovićevsko-šaranska „sačekuša“!

Mi smo spremni! 

Za crnogorski dom, naravno!