BAJKOVIT SUNOVRAT

BAJKOVIT SUNOVRAT

Liberto Bob Slovinić
Budva, 2025.

Dugo vremena je u Bariju, uspješno poslovala trgovina – Umbertone, u prizemlju višespratne zgrade, na uglu šetnice uz more – Araldo di Krojalanca i ulice Đordano Bruno. Mijenjala je vremenom svoju djelatnost, vezanu za proizvode od brašna. Na početku je vlasnik, sredovječni pekar – Umberto Romano sa suprugom – Sofijom, proizvodio razne vrste tjestenina i hljeba. Odskora su otpočeli da se bavi i ugostiteljstvom. Njihova picerija – Umbertina, postala je jedna od najboljih u gradu. Uspiješno poslovanje je donosilo solidnu zaradu, a značajno se uvećavao i njihov konto u banci. Očekivali su da ugostiteljstvo, vremenom preuzmu njihovo dvoje djece, starija ćerka – Marija i mlađi sin – Luka.

Stara i vrlo imućna – Familija Romano – baštinila je veliki ugled u regiji – Apulija. Umbertov otac, ugledni ljekar – Dr. Đuzepe i mati – Dr. Đulija, bili su specijalisti – pulmolozi, poznati širom južne Italije. Posjedovali su privatnu ordinaciju sa Rentgen aparaturom, na istoj lokaciji. Tokom života i rada su uložili mnogo truda da njihovih petorica sinova završe visoke škole. Uputili su ih ka fakultetskoj naobrazbi i vaspitanju u centre – Rim i Milano.

Nažalost, niko od njihovih sinova, nakon nekoliko izgubljenih godina, nije uspio da završi visoke škole, te im je otac i staratelj, doktor Đuzepe, predložio da se vrate svome domu. Na svu sreću, najstariji Umberto je ipak nekako ovladao – pekarskim umijećem. Najmlađi – Đorđo se uhvatio glumišta i boemskog života, jedan je sasvim mlad preminuo. Ostala dvojica su preko kocke, kafana i žena, sasvim rasuli tradiciju, ugled i značajno bogatstvo, stare – Familije Romano. Sve je otišlo u bajkovit sunovrat.

Izuzetno štedni gazda Umberto, osim pekarskog, savladao je vremenom i trgovačko umijeće. Na sve načine je pokušavao da napravi uštedu u poslovanju. Lično je svojim vozilom išao do proizvođača i otkupljivao, osnovnu supstancu, kvalitetno – brašno. Lagerovao ga je i štitio od mušičarenja u vlastitim magazama. Prije upotreba, radnici su ga prosijavali ručno, a mekinjama je hranio kokoške van grada.

U neposrednoj proizvodnji – pašte, hljeba i peciva, gdje god je mogao, vršio je uštede u osnovnim supstancama – brašnu, kvasu, masti, jajima. Često ga je kontrolisalo više inspekcija – zdravstvena, higijenska, poreska, trgovačka. Znao je bez pogovora da izmiri kazne, kada bi bio uhvaćen u nekoj malverzaciji. Kako ne bio bio globljen i bio na gubitku, morao je disciplinovati, sebe i svoje osoblje. U svom daljem poslovanju se strogo držao propisa i zakona.

Kada je skromno tek počinjao, vrijedni Umberto je znao da radi po cijeli dan i do kasno u noć. U poslu mu je pomagala gladna supruga, koju je upoznao na periferiji grada, bila je jedna od pet ćerki zemljoposjednika, koji je gajio žitarice. Najstarija kći – Sofija, prilikom kupovine žita, Umbertu je zapala za oko, zaljubio se u nju. Krišom je sa njom vodio ljubav u sijenu i dobio prvo dijete, malu – Mariju. Bio je primoran da – Sofiju ubrzo vjenča i sa dojenčetom, dovede  u grad. Od samog početka, njen otac ju je hvalio kao izrazito – oštro-ustu – djevojku, ali i kao njegovo najvrjednije dijete.

Odista je pekar Umberto, ubrzo i temeljito upoznao svoju žestoku suprugu – Sofiju. Bila je izuzetno vrijedna, vješta u domaćinstvu, preuzela je na sebe izradu više vrsta pašte, rezanaca, špageta, a kasnije se uključila u proizvodnju različitih hljebova i peciva. Bila je izuzetno stroga i oštra prema pomoćnom osoblju. Znala je često da im podvikne i da ih strogo kazni.

Nije dozvoljavala djevojkama da se približe gazdi, a i na supruga bi odmah ciknula, ako bi slučajno koju krišom odmjerio, od pete do potiljka. Ponašala se svuda i na svakom mjestu, kao pravi pas – čuvar. Do gole koske je znala da brani svoj posjed, radionicu, prodavnicu, namirnice, proizvode, a osobito svog čovjeka, supruga, Padrone Umberta. Kod nje je naročito bio razvijen osjećaj za svojinu, vlasnost i za posjedovanje. Permanentno je to demonstrirala i u njihovoj radnji i u njihovom domu. Relativno mala, tročlana porodica je živjela u adaptiranom stanu u prizemlju objekta, iza magaze, radionice i lokala.

Kada je definitivno prešla u grad, kada se temeljno namjestila i zavladala poslovanjem i radnjom, opet je gorostasna – Sofija, ostala gravidna i na svijet donijela muško dijete, sina –  Luku Romana. Gazda Umberto je bio presrećan kada mu se rodio sin. Tri dana je častio sve uposlenike, a u obližnjem bistrou u portu, žestoko se nakvasio kao zemlja sa svojim poznanicima. Nekoliko dana je proveo u stanu, liječio se od prekomjernog pića, uz neprestano brontulanje supruge. Nije od glavobolje ulazio ni u radionicu ni u lokal. Smatrao je moćni Padrone Umberto da je u potpunosti zaslužio duži odmor.

Vremenom je Familija Romano, promijenila osnovnu djelatnost – pekarstvo. Svi su se usmjerili ka primamljivijem poslu – ugostiteljstvu. Adaptirali su temeljno prostorije i formirali – Piceriju Umbertina. Njihova djeca, ćerka – Marija, a osobito sin – Luka, nijesu voljeli ni zarezivali školu. Još kao mali, vaspitavali su se i obrazovali u lokalu sa svakojakom svjetinom. Čim se malo uzdjevojčila, Marija se uključila u usluživanje gostiju. Mlađani Luka se zevzečio i dugo dangubio po lokalu, gosti su obožavali njegovo šeretsko ponašanje. Ali čim je malo stasao, brzo se uhvatio trotoara i ulice. Na poligonu – porat, trotoar, ulica, stekao je diplomu – kriminal – adolescenta.

Oštro-usta supruga – Sofija se brzo specijalizovala za spravljanje raznovrsnih tradicionalnih – pica. Padrone Umberto je bio majstor za ćumur i oganj, i grande maestro za ispeći picu na pravom žaru. U kužini, u pripremi pica je stalno nedostajalo više zelenih artikala – paradajza, paprika, tikvica, balancana, petrusina, celera, bosioka. Kako bi u principu u svemu štedio, povezao se sa tastom i na periferiji, na prostranom imanju, zakupio komad plodne zemlje i uzgajao zeleniš za svoje potrebe. Dovijao se i snalazio na mnogo načina, samo da bi mu se profit i konto u banci uvećavao. U svim zahvatima štednje, bio je efikasan i učinkovit.

Kada je poslije nekog vremena uletio u višu klasu poslodavaca, odabrao je sebi pristojnu drvenu barku – ribaricu. Savladao je ubrzo i ribarsko umjeće, pribavio je solidan ribarski pribor – mreže, parangale, varalice, udice. Pronašao je povoljne poste i znao je uhvatiti i po više kila dobrih komada za svoj dom. Često je o stađunu znao sam poći u ribanje, ali mu se znala priključiti i njegova – oštro-usta supruga Sofija. Znala je istovremeno veslat i drtobit. Beštimala je svakoga ko bi joj se usprotivio. Kada je bila u baci, nije abadala supruga Umberta, a ponajmanje ostale ribare na moru, koji su im mrsili planove ulova.

Stasaloj ćeri – Mariji, u potpunosti je pasovala uslužna djelatnost. U lokalu se snalazila kao riba u vodi. Naočita djevojka se svima dopadala, dobacivali su joj, šalili se sa njom, a mnogi su u piceriju svraćali, samo zbog njenih primjetnih oblina. Momci su je pozivali da izađe sa njima nakon zatvaranja lokala. Otpočela je krišom od roditelja da se navikava na kraće izlete, pod raznim izgovorima. Dobijala bi, osobito od matere oštre prekore. Mada bi i majka ubrzo utihnula, čim bi se sjetila da je i ona začela na plastu sijena. Ubrzo bi sljedovao blagoslovljeni oprost. Sa vremešnim ocem, šjor Umbertom bi lako i umiljato izlazila na kraj. A što se tiče, uzmomčenog brata Luke, bila je sasvim relaksirana, nije joj se miješao ni u što. Mada je i on bio izričit da mu se niko ne upliće u njegove poslove i obaveze.

Odrastao sin, postao je sasvim neuhvatljiv, niko nije mogao utvrditi gdje se nalazi po cijeli dan i noć. Sa kim provodi vrijeme, kuda švrlja, ko su mu prijatelji i poznanici, čime se bavi, sve je bilo obavijeno velom tajne. Ali žestoki momak Luka, postajao je poznat i priznat u podzemnim krugovima. Bio je moćan među mafiozima, palio je i žario, van dometa normalnog svijeta. U par navrata, policija je posjetila njegovog oca, gazda Umberta. Ali im on nije moga saopštiti, bilo kakvu informaciju o vlastitom sinu. Postao je vremenom potpuno inkognito za sve one, koji su ga poznavali.

Padre Umberto Romano je djelimično poštovao tradicionalne familijarne vrijednosti. Mada je i on, nasuprot roditelja – uglednih ljekara, postao zanatlija, trgovac i ugostitelj. Mnogo ga je brinula sudbina sina – Luke. Čim bi otvorio priču u kući o njegovom životu i ponašanju, njegova mati, žestoko-usta Sofija bi dreknula. A što da bude šonja kao mu otac? Neka se ne da, neka se brani, neka se bije, ko god mu stane na put. Uporno ga je i beskompromisno branila od svih nasrtaja. Luka je od rođenja bio njen mezimac, a ona mu je postala vrhovna zaštitnica od svega i svakoga. Nije dozvoljavala da na njega padne ni trunka, lajala bi i na zvijezde, samo da bi ga zaštitila.

Pored ogromnih briga oko sina Luke, oslobođena ćerka Marija je bila prepuštena sama sebi. Krenula je i noću da se iskrada iz kuće, nastavila je opuštenije da se zabavlja sa momcima. Nije se vezivala samo za jednog, mijenjala ih je iz znatiželje, a kasnije iz navike. Mladići su znali da se ozbiljno posvađaju i žestoko potuku zbog pohotljive simpatije. Otpočela je da ide od ruku do ruku, kada je shvatila da bi od toga mogla da ima koristi, upustila se u mnogo veći promet, naravno, krijući se od roditelja. Zarađivala je veoma dobro, konto je rastao, postajala je moćnija, samovoljnija i drskija. U ponašanju je u svemu ličila na svoju opasnu mater Sofiju, a likom na svog vremešnog oca Romana.

Mlađu, vitalniju i očuvanju, gospoju Sofiju, često su u prolazu zagledali pohotno mlađi radnici u kužini i lokalu. Primjećivali su pritom kako se bahato, bezosjećajno i sa omalovažavanjem, obraća, vremešnom i oronulom gazdi Romanu. Kako su tekli dani, tako je madam Sofija, svakoga jutra ulazila u kužinu sve dotjeranija i gizdavija. Domaćin, gazda Romano se izluđivao morem i provodio je duže vremena u ribolovu, nego u svom lokalu, koji je funkcionisao sve lošije i lošije. Gosti su se prorijedili, nivo ponude je opao, kći – Marija je sve ređe praktikovala da uslužuje u lokalu, uveli su sistem samo-usluživanja. Broj radnika se smanjio, zarade im nijesu redovno isplaćivane. Picerija – Umbertina tonula je sve dublje i dublje ka propasti.

Čim se sunce klonilo zapadu, ribar Umberto je otišao do rive, isplovio je iz porta, tražeći pogodnu postu da spusti parangal. Udaljio se prilično daleko od luke i grada. Ali, nenadno je nažalost, zapuhalo jako jugo, valovi su mu prekrivali bukaportu, pljusnula je kiša. Sklonio se privremeno u jednu mirniju valu, dok se more ne smiri i ne popusti vjetar. Nije uspio da položi parangal, bilo je potrebno dvoje u barci. Sav smrznut i mokar vratio se u porat, uplovio je pred samu noć i armižao plovilo. Polako je umoran teturao do kuće. Prošao je portunom prema stanu, svratio je u magazin da odloži mokri jaketun i vesla. U polumraku je razaznao na vrećama, zajapurenu gazdaricu raširenih nogu i jednog mlađeg radnika spuštenih gaća. Od bijesa je ostao bez glasa, okrenuo se i zalupio vrata od magaze za sobom.

Ušao je srdit i goropadan u prazan stan, iz frižidera je zgrabio bocu grape i nategnuo dobar guc. Sjeo je za trpezu sa buteljom u šaci i zapalio cigaru. Snažno je uvlačio i ispuštao dimove. Podrhtavao je od bijesa i vlastite nemoći. Na vrata je grunula razjarena supruga Sofija. Znala je da je napad najbolja odbrana. Što bi se branila, davno joj je dozlogrdio brak. Počela je da urla iz svega mozga na snuždenog supruga.

• Kako se mrcino stara, po objedu ne javi. Treba tebe šonja da čekam po cijeli dan. Da me stisneš, zagrliš i raspametiš. Još sam zdrava i živa, meni treba pravi mužjak, muškarčina!

Održa mu supruga Sofija bukvicu, okrete mu leđa, izađe iz sobe i ode da zaspi. Nesretni gazda Romano, gladan, smrznut i raspamećen nasloni glavu na trpezu. Otpoče tužno da jeca nad svojom gorkom sudbom. Poslije pola noći ga je nagrđenog u kužini, zatekla ćerka Marija, kada se vratila dobro nalivena iz noćnog provoda. Čuvena familija – Romano  je polako klizila ka bezdanu.

U zoru je raspučene ukućane iz dubokog sna trgnula jaka eksplozija! Začule su se sirene policijskih vozila. Službenici specijalne jedinice su provalili u stan. Gazda Romano, supruga Sofija i ćerka Marija su kao ukopani stajali na sred sobe. Iz lokala je kuljao plamen, gusti dim i prašina. Stigli su vatrogasci, gasili su jakim mlazevima požar. Prvi se u razvaljeni lokal, uputio uplašeni padre – Umberto. Na podu je u lokvi krvi nepomičan ležao njegov sin – Luka. Bio je to totalni sunovrat čuvene familije – Romano.