Autorsko veče novinara i publiciste Slavka Mandića u Konjicu

Crnogorski novinar i publicista Slavko Mandić sa svoje tri knjige „Politički popovi i litijaški eksperti-Tamna strana crnogorske zbilje“,„U ime oca i sina-Ubistvo države s predumišljajem“ i „Akademici i crkveni miši-Mantijaški jataci“ predstavio se u Konjicu u organizaciji tamošnjeg Narodnog univerziteta.
U prijateljskoj i toploj atmosferi, Mandićeva djela koja po riječima kulturologa mr Željka Rutovića predstavljaju  izuzetno vrijedno sociološko, antropološko, istorijsko i kulturološko štivo, toplo je pozdravila konjička publika.
Zainteresovana za temu crnogorske političke zbilje posjetioci su  s pažnjom pratili priču koja im dolazi iz Crne Gore. Vidjelo se da ih podsjeća na onu koju su proživljavali i proživljavaju je u vlastitoj domovini. Jer to nam je, kako rekoše u neformalnom razgovoru, izgleda zajednički imenitelj.

Mandićeve knjige  i njihove poruke tumačio je kulturolog i  publicista  Željko Rutović ističući njihovu vrijednost u turbulentnim  političkim  i izazovnim  vremenima koja  rađaju velike stvaraoce i tumače svakidašnjice, kako je kazao.
Riječ je o žanru političkih kolumni novinara Slavka Mandića, ali koje smo večeras željeli problematizovati u jednom vrijednosnom ključu čitanja njegovih djela. Temeljne poruke koje su višeznačne treba čitati u ključu temeljnih vrijednosti slobode, identiteta, etike, prava na odbranu identiteta svoje kulture, jezika i države. Ovo su vrlo vrijedni tragovi jedne kolektivne kulture sjećanja prostora Crne Gore, koje će neki budući istraživači iz pojedinačnih uglova imati priliku da osvijetle političke, društvene i državne procese, i procese koji se dešavaju u regiji, i sve ono što jeste jedan iskaz političkog, kažem, turbulentnog života u Crnoj Gori, riječi su  Rutovića.

Uz zahvalnost organizatorima na prijateljskom susretu  i zadovoljstvu što ljudi u Konjicu doživljavaju kulturu, podržavaju slobodnu riječ i slobodu u punom značenju te riječi, kao i ono što rade on i njegove kolege u Crnoj Gori, Slavko Mandić je bosansko hercegovačkoj publici objasnio motiv svog bunta perom.
Promjenom vlasti u Crnoj Gori 2020. godine, zadnjeg dana avgusta, kao da je civilizovanoj i Evropi naklonjenoj Crnoj Gori, rasadniku viševjerskog i višenacionalnog suživota, pukla pogibija. I  baš tako jeste. Crkva Srbije, kojoj je zlo vlastita  imenica, konačno je realizovala svoj bijedni naum. Ima nas, koji to nijesmo mogli mirno posmatrati. Znali smo da nema više kulture sjećanja ni življenja  i da je život u našoj domovini sveden na suvu dnevnost.  A to je značilo da, i ako se progovori danas o nečemu što je sramotno zlo i protivzakonita radnja, o tome sjutra ni riječi više nema.

Nažalost, politika koja je danas u Crnoj Gori nije ona koja obećava, jer se dozvoljavaju neke stvari koje zdrav razum ne može da toleriše.
Neke vjerske organizacije prave, recimo, ono što je nezamislivo u 21.vijeku da formiraju Vladu, da se miješaju direktno u institucije sistema, a da onda država, naravno, slabi i prepušta se uticaju drugih. To mi nećemo i ne smijemo dozvoliti i zato moramo da se izborimo da Crna Gora bude ono što je uvijek bila, slobodarska, jer ta iskra slobode nikada nije ugasla. Kolumne i tekstove koje pišem su bazirani na istini, a ako ne bi bilo tako, to bi onda bilo promašeno i ne bi imalo smisla, poručio je Mandić.

Veče je otvorio direktor Narodnog univeriteta u Konjicu Benjamina Musinovića.  Notu  humora  i  mudrosti  kroz aforizme dao je  crnogorski pjesnik i aforističar Radojica Grba, a svoje duhovite pjesme glumom  je  dočarao Lutvo Ahmetović.
Veče su umjetnički obojili  autentičnom notom Bosne, sjajna  violinistkinja Lejla Piljević i gitarista Nedim Redžepović, članovi benda „NOBS“. Kroz veče je prisutne vodila Ilhama Ahmetović, u prelijepoj narodnoj nošnji. Urednik programa bio je mr Zijo Ćatić.
Bilo je to rukovanje prijatelja riječju, knjigom, muzikom. Ono što ovom prilikom moramo istaći je druženje za nezaborav. Prijatelji iz Konjica i Sarajeva ostavili su sve da budu domaćini koji će motriti da se ne dogodi propust ili ne izostavi nešto. A sve je teklo po notama Lejline čarobne violine.
Dat nam je Konjic na dlanu. Vrata su nam bila širom otvorena i mi smo istinski udisali daj dah i duh prelijepog gradica u kome je stolovao legendarni Zuko Džumhur.

Ovo je prilika da prijateljima kažemo hvala. Da nesvakidašnjim Zulfu Ahmetoviću i Ziju Ćatiću kažemo da drugačije od njih nijesmo ni očekivali. Jer, ovo su ljudi da, ako ti srce cijelo ne daju, smatraju da posao nijesu valjano do kraja završili. A oni ne da su ga dali, nego su u tome uživali iskreno, prijateljski i čojski. Zajedno sa nama, razumije se. Zato je ovo veče bilo više od autorske večeri jednog novinara i publiciste. Ono će mu kroz sjećanje, kao i kompletnoj ekipi, dati podstrijek i učiniti da se još više  produbi taj mit o prijateljstvu koji, uvjerili smo se, stanuje baš na ovom mjestu.