Australijska sramota: Nole im davao dolare kad su gorjeli, a oni njemu ne daju da uđe bez vakcine

Piše: Slavko Mandić

Naš proslavljeni diplomata iz vremena Slobodana Miloševića okarakterisao je odnos Australije prema Novaku Đokoviću kao njihovu bruku.
“Da budem precizniji, kazao je on, smatram da je zbog načina odnosa prema Đokoviću zvanična australijska strana doživijela bruku. Novak Đokovic je ozbiljan, inteligentan i pristojan mladić. On je javno saopštio prije odlaska da nije vakcinisan i sasvim sigurno ne bi krenuo za Australiju da nije dobio uvjeravanja upravo sa australijske strane da pod određenim uslovima može da uđe u zemlju i igra na turniru. Moguće je da je došlo do nesporazuma među australijskim institucijama u tumačenju propisa”, objasnio je šef crnogorskog Demosa.
Tumačeći potrebu za poštovanjem pravila stiče se utisak da je čak i Lekiću sasvim dovoljna konstatacija koju je sam iznio da je Novak ozbiljan, inteligentan i pristojan mladić. Dakle, bivšem ambasadoru ne treba ništa drugo da bi zaključio da je ovo što je uradila jedna ozbiljna država kakva je Australija njihova bruka, jer je, kako sam reče Novak dobar i pristojan momak. A kao takav on jednostavno ne može da napravi grešku. Nema sumnje da je pogriješila Australija. I pored činjenice da je mnogo ranije obznanila propis ulaska u zemlju uslovljen pandemijom koronavirusom, koji Đoković iz njemu znanog razloga nije poštovao.
Moguće da je greška njegova, njegovih savjetnika ili onih koji su plaćeni da mu obezbijede regularne papire za svako međunarodno putovanje pa i učešće na velikim Grand Slam turnirima. Neko je zatajio. Slučajno ili namjerno, utvrdiće sud već u poneđeljak.
Đoković je najbolji svjetski teniser. To mu niko ne može osporiti. Ali je pitanje da li može baš da stoji Lekićeva tvrdnja o ozbiljnom, inteligentnom i pristojnom mladiću? Jer da je tako onda Đoković ne bi podsticao ovaj urnebesni cirkus podrške njemu bez obzira da li je pogriješio on ili Australija. Da je zaista veliki, kao što je u tenisu, sačekao bi da se vidi o čemu se radi pa, ako je pogriješio, izvinio se domaćinu i ništa više od toga. Nikakav spektakl za ovaj čin nije potreban. A ponajmanje lažno prikazanje da je ovo udar na Srbiju, Srbe koji su navodno trn u oku svijetu zbog mega uspjeha i mega preśednika kakvoga, istina je, niko na svijetu nema. Ali, ne samo po Lekiću, već i mnogima koji urlaju po ulicama štiteći Đokovićevo pravo da bude jednakiji od drugih i u dalekoj Australiji, nema sumnje da je po njima grešna domovina kengura. Zato što je to Đoković, Nole nacionale kad zatreba obračun sa stranim partnerom kako bi se ujedinili populisti pred izbore. A na toga istoga brata rođenoga Srbije, sina čestitoga, nadčovjeka, udarali su ovi isti koji ga sada brane jer je podržao proteste protiv prljave tehnologije korporacije Rio Tinto od koje Srbiji prijeti zagađenje zemlje, vode i vazduha, koje bi napravilo više štete po ljudski rod čak i od same korone. Ovi isti, provladini tabloidi, kojima se na uvo dere i laže Srđan Đoković, besprizorni otac teniskog šampiona napadali su mu tada i porodicu. Nema opraštanja čak ni miljeniku kad zaboravi pa i na dnevnom nivou da pokaže i dokaže privrženost voljenom vođi i nepogrešivoj strategiji srpskog sveta koju ovaj kreira kao žalosni dar za buduća pokoljenja.
Intelektualna svijest Srbije rijetko je budna na ovakve besprizorne pojave. Oglase se tek sporadnično borci za istinu i istoga trena budu dočekani na nož. Jurne bradata pješadija prijetnjama od kojih se ledi krv u žilama. I sve pod budnim okom vlasti.
Naći će  se i oni ni tamo ni ovamo. Čućemo ih kako saopštavaju, poput Lekića, da se ipak moralo naći načina da Novak igra u Melburnu, bez obzira na vakcinaciju, jer je on svjetska veličina kakva ne postoji. Po njima, treba poštovati pravila i propise, ali ne i u ovom slučaju. Treba se prisjetiti, objašnjava Đokovićevu veličinu jedan od njih, da je upravo Nole Australiji donirao 25.000 dolara kad su je nedavno zadesili požari ogromnih razmjera. Sada vidimo, čuje se juče i danas, da ova zemlja to ne zna da cijeni. To je poruka svijesti koja misli da se sve može kupiti novcem. Prevarili su se. Ozbiljne zemlje na vladavini prava grade svoju demokratiju.

Poslije svega ostaje teška gorčina poraza. Ne toliko zbog bijednog naricanja u Nikšiću, jer je to šaka besprizornih, koju je predvodio istomišljenik i čelnik opštine, pa čak ni lakrdiju skoro potpuno nepismenog milionera Carevića u Budvi, koliko zbog spoznaje da smo za tako kratko vrijeme izgubili smisao da budemo građani i da o svemu možemo  promišljati  svojom a ne glavama najčešće neznavenih popova ili čak još neznavenijih političara.
Pa što je to ovaj narod pogodilo po sred mozga? Je li to nešto iz vasione došlo, ili se radi o cijeni koju plaćamo zbog nepotpunog obrazovanja i neusvajanja znanja u proteklom periodu?

Nešto jest.
Jad nas je našao, to je makar sigurno.
Možemo li iz ovoga čuda izaći teško je reći. Ovakvi kakvi smo danas, sigurno ne.
A Nole je imao koronu. Ili možda nije? Možda je htio da prevari australijske vlasti? A možda i nije?

Koliko vam je poštovani narode skočio hljeb, ulje,gorivo, brašno, cukar, med i mlijeko. Možete li za iste novce da kupite meso, paštetu, narezak, jaja…
Ajde sad pa kukajte za Đokovićem.
Možda i vama bači koje zrno kukuruza?