sjećanje na Arsena
in memoriam – zajednička emisija Skala radija i Radio Duxa
Nije se dao Arsen nije se dao godinama, a onda na brzinu pokupljeno rublje pred kišu i ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim lišćem …
Otišao je pjesnik, muzičar, umjetnik koji je znao da upakuje brod u boci i valovima mora rodnog Šibenika plovi i pjeva prostorima duha, bez granica i podjela sa ukusom nekih davnih časnih vremena šansone, poezije, festivala, jedne Jugoslavije uz poetsku poruku koju nam je prošle godine uputio sa kotorske ljetnje pozornice:
“Godine prolaze, znači treba uredno starjeti
treba starjeti brže
najgori su mi oni koji se dobro drže“.
Arsen i Gabi i njihov sin Matija istim muzičkim putevima, pjesmom do srca svih generacija.
“Staršan će biti susret jer vrijeme će nas stići
moji mladi starci, moji stari mladići
I tako će oteti sve što je pripadalo nama
treba se bezuvjetno predati godinama“, poručio je Arsen, a Gabi njemu “ti si jedan od mladića koje viđam svaki dan“.
Legendarni kantautor Arsen Dedić preminuo je u ponedeljak uveče u 78. godini u bolnici u Zagrebu, javio je Jutarnji list.
Dedić je prije više od dvije nedjelje smešten na bolničko liječenje zbog sepse, nakon što mu je prethodno ugrađen vještački kuk.
Posljednjih dana mu se zdravstveno stanje naglo pogoršalo i otkazali su mu bubrezi.
Preminuo je 17. avgusta 2015. u Zagrebu.
Rođen je u Šibeniku 1938. godine.
U Zagrebu je upisao Pravni fakultet, koji je napustio 1959. a u istom gradu je upisao Muzičku akademiju, na kojoj je diplomirao 1964.
Gotovo cijeloga života je pisao pjesme, pa se sredinom šezdesetih otisnuo u kantautorske vode.
Prvi album “Čovjek kao ja“ objavljuje 1969, a od tada je snimio na desetine ploča.
Njegov muzički stil se može opisati kao mješavina mediteranske pop muzike, šansone i džeza.
Šezdesetih je nastupao na mnogim festivalima pop muzike u SFRJ.
Sem poezijom i muzikom, amaterski se bavio slikarstvom.
Objavio je na desetine knjiga, zbirki pjesama.
Pisao je muziku za pozorište, film, televiziju i reklame.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, a jedna od najznačajnijih je ona iz San Rema 1982. za “autorsku šansonu“.
Muzički pečat Arsena Dedića na muzičku scenu SFRJ je ogroman.
Nećete pogriješiti ako kažete da ono šta su Šarl Aznavur, Žak Brel, Leonard Koen, Serž Gejnzbur i Skot Voker predstavljali za svjetsku, to je Arsen bio za muzičku scenu dvadesetdvomilionske Jugoslavije.
Iza sebe je ostavio suprugu Gabi Novak, sina Matiju Dedića i ćerku Sandru.
Vrijeme i mjesto sahrane biće naknadno objavljeni.
Tvojoj Gabi i djeci kao i bratu Milutinu izrazavam duboko saucesce povodom tvog odlaska u neki bolji svijet… s Bogom
Addio dragi Arsene, slusacemo te vazda i bices u svacijem uhu dok postojimo, jer tvojih pjesama nikada dosta. Saucestvujemo sa tvojom obitelji u neizmjernom bolu.
Arsen i Gabi za sva vremena!
Otkako te ne volim
opet noću kiše moje
izgubljeni zvuci, boje
ni sa kim ih ne dijelim……..
zbogom vječitom mladiću
Arsen će živjeti na ovom radiju siguran sam jer ga baš puštaju od prvog dana jer znaju što je pravo.Svaka čast i za vaš in memoriam velikome čovjeku i umjetniku.Tako se radi.
Zauvijek je zatvorio oci jedan od posljednjih romantika.
Arsene, nisu ti ni u cavatu ovi danas, nazalost, popularni……
Raznesene valima i vjetrom
tu su tople ruševine ljeta
na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta
Ničeg nema
od tebe, od mene……….
……a kiše su se slile
u cvjetove agava
i ljetu je kraj.
Nije bio ni hrvat, ni srbin, teoretičari dragi.
Đe se trošite ! Čitajte njegove stihove, slušajte balade
Arsen Dedić bio je svoj po originalnosti, Jugosloven po osjećanju, daleko, daleko od prizemnih diskusija i podjela.
Počivao u miru
Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi –
to je za neko vrijeme.
I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo: “Kopno!”
dok gledali smo vodu.
Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.
Postavljali smo stvari,
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli –
odredit ćemo drugo.
Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet –
to nije ona prava.
Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.
Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo – to je
tek privremeno stanje.
Kad gubili smo život,
govorili smo: “Neka”
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.
Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.
I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.
U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.
U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.
Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom
govoreć doviđenja.
Arsen Dedić Balada O Prolaznosti
Adio Arsene dobri nas…zali za tobom citava JUGA a i sire !!!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].